Razgovarala Tanja Tolić
Sleng je neobuzdan, nerafiniran, bez poštovanja, nelogičan, brutalno iskren i direktan, nekad varljivo ljubazan i eufemističan. No sleng je i "poezija običnog čovjeka", a sleng je jeziku "ono što je boja na karoseriji automobila", kako se metaforički izrazio William S. Burroughs. Sleng je i tema knjige "Gdje je nestao sleng?" Anite Skelin, redovne profesorice i predstojnice Zavoda za lingvistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koju je nedavno objavila nakladnička kuća Sandorf. Anita Skelin uglavnom se bavi sociolingvistikom, kontaktnom lingvistikom i jezičnim identitetima, a u svojoj knjizi detaljno je analizirala sleng mladih na temelju dvaju istraživanja koja je provela među srednjoškolcima u dva navrata – prvo istraživanje 2008., drugo 2023. godine.
Od svega navedenog, što je vama sleng?
– Skoro sve navedeno. U knjizi sam i navele te ideje o slengu, ne samo jer se mogu složiti s njima, već i zato jer dobro prikazuju prirodu slenga. Unošenje slenga u diskurs zaista mijenja cijeli "ton" teksta i razgovora, on postaje zaigraniji, neobuzdaniji, na trenutke i nerafiniraniji, može se činiti bez poštovanja i nelogičnim jer onomu tko ga ne poznaje nije jasno kako je došlo do toga da se određena riječ ili kratica koristi za to za što je upotrijebljena. Ima i direktnosti jer jednostavnim nazivom čega idemo ono što bi se reklo "u glavu"; iskren jer se imenuje često ono što se možda u nekim drugim situacijama izbjegava imenovati jer je neugodno pa je najlakše se pretvarati da to ne vidimo.Može biti i varljivo ljubazan i eufemističan posebno kada ga se koristi za iskazivanje ironije.
Sviđa mi se definicija da je "poezija običnog čovjeka" jer nastaje u trenu i koristi se u spontanim situacijama u kojima nema vremena za duga i široka promišljanja kako nešto reći na "ljepši" ili barem prihvatljiviji način.
Definicija da je on jeziku ono što je boja karoseriji pokazuje stav jezikoslovlja prema slengu prema kojem je on manje važan segment jezika, ne smatra ga se ni gradivnim niti temeljnim, pa je poput boje jer boja na karoseriji nema jednaku vrijednost kao ono što je ispod nje, zaštitni sloj ili pak sam materijal od kojega je karoserija načinjena. Stoga je to usporedivo s položajem slenga u jeziku jer on će pridodati stilu u jeziku ili da kažemo ukrasiti ga. No, ipak je i ta "boja" važna, barem po meni, jer iako nije temeljni gradivni element ona ipak puno toga kaže o vlasniku automobila, a sleng o onomu tko ga koristi. Sleng je za mene prije svega igra i dio jezičnog stila te time identitetski element. Začin diskursu, ali i važno sredstvo kojim se govornik identificira ili predstavlja kao zabavan, zanimljiv, u trendu, dijelom ekipe, i sl.
Sleng, argo, žargon, šatra i šatrovački. To su pojmovi koje spominjete u svojoj knjizi, s time da se žargon u hrvatskom jeziku smatra krovnim pojmom ostalima. Možete li ih ukratko definirati i istaknuti njihove razlike?
– U hrvatskom jeziku se koriste svi navedeni termin. Žargon je najučestaliji i nekako može pokriti sadržaj i svih ostalih koncepata, barem se tako može zaključiti na temelju definicija iz rječnika i literature do koje sam uspjela doći. Žargon je time govor bilo koje grupe, skupine omeđene bilo profesijom, hobijem, supkulturnim stilom itd. Argo je posuđenica iz francuskoga i također označava govor neke skupine, no znatno se rjeđe koristio u domaćoj literaturi.
Šatra i šatrovački, kao nazivi su se koristili više prije nego danas i primarno su se odnosili na govore marginaliziranih društvenih skupina, ponajprije kriminalaca. S vremenom se šatrom počelo nazivati i specifičnu tvorbu riječi u slengu, odnosno premetanje slogova što je bilo uobičajeno upravo u slengu (npr. rista od stari, razbu od buraz, butra od treba, anva od vani, fićka od kafić). Sleng je također definiran kao govor neke skupine i posuđenica je iz engleskoga. Razlike su vrlo male u samom sadržaju njihovih definicija, a veće su u tome koliko se upotrebljavaju i gdje.
Anita Skelin (Foto: Privatna arhiva)
U engleskom jeziku riječ "boose" (piće, piti), prvi put zapisana u rječniku iz 1566. godine, i danas se koristi. Znate li koja je najstarija slengovska riječ u hrvatskom jeziku ili barem neka jako stara a da se i danas koristi?
– Tek se nedavno saznalo za rad pravnika Mate Malinara o šatrovačkom jeziku zatvora u Mitrovici iz 1912. godine dok se prije toga smatralo da je rad Josipa Hamma iz 1939./1940. najstariji rad o slengu/ žargonu; Hamm je u radu prikazao govor učenika i naveo niz leksema koji su se tada koristili. Zanimljivo je da se neke riječi koje je Malinar naveo, a i niz onih koje je Hamm zapisao i danas upotrebljavaju. Dio riječi je promijenio značenje, no i dalje su dijelom svakodnevnog, kolokvijalnog govora.
Neke riječi koje je zabilježio Malinar prije više od stotinu godina, a koje se koriste i danas, i zabilježili su ih mladi koji su sudjelovali u anketiranju su: cugati, drot, frajer, kinta, klinka, murja, papci (u obliku papak), pljugati, trava, treba. Prema onome što nam je danas dostupno to su za sada najstarije riječi koje se i dalje koriste, iako ne u potpuno istim značenjima.
Mnoge riječi iz slenga prijeđu u svakodnevni, pa i standardni govor. Nisam znala da su engleske riječi "nice" i "awful" nekad bile sleng. Znate li za takav hrvatski primjer – da je riječ iz slenga prešla u svakodnevni ili standardni govor?
– Da je nešto iz slenga prešlo u hrvatski standard nisam sigurna, odnosno nisam naišla na takve primjere, no neke riječi koje su prvotno nastale u slengu danas su dijelom kolokvijalnog, svakodnevnog govora pa su kao takve i zabilježene u suvremenim rječnicima s oznakom da se radi o žargonizmu ili kolokvijalizmu tj. razgovornoj uporabi. Na Hrvatskom jezičnom portalu možemo naći riječ koma u značenju za koje se može smatrati da je slengovskog podrijetla, "biti u depresiji" ili da je "situacija izrazito teška". Zabilježene su, na istom jezičnom portalu, i riječi fakat, lova, cuga, fuš npr. naravno s oznakama da se radi o razgovornom diskursu.
Sleng se, u principu, ne koristi u formalnom i javnom govoru. No zabilježen je jedan takav primjer, kad je nekadašnji premijer Ivo Sanader u javnom diskursu rekao da je zemlja "u banani". Znate li za još koji takav primjer? Koriste li hrvatski političari sleng u javnom govoru?
– Zanimljivo pitanje. Nažalost, nakon što smo moja mentorica i ja pisale o uporabi spomenutog "u banani", nisam se time više bavila pa mi je teško odgovoriti na to pitanje. Ako se ne varam, prije nekoliko godina plasirana je riječ netema kao izbjegavanje odgovora na novinarska pitanja ističući da nešto nije tema za razgovor. Za više primjera i točan odgovor trebalo bi proanalizirati recentnije izjave domaćih političara.
Sleng se slabo proučava u Hrvatskoj; spominjete to nekoliko puta u vašoj knjizi. Zašto je to tako?
– O pravim razlozima u hrvatskom jezikoslovlju mogu samo nagađati. Možda zato što ga se smatra rubnom jezičnom pojavom, ili nema dovoljno interesa za nešto što je toliko neuhvatljivo i promjenljivo, ili pak ima drugih "važnijih" tema za hrvatsko jezikoslovlje, ili jednostavno jer općenito nema dovoljno sociolingvista, a tema za istraživanje je na pretek. Mi smo mala jezikoslovna zajednica i imamo tradiciju bavljenja primarno standardnim varijetetom i mnogim drugim pitanjima i problemima u jeziku i oko jezika da nema dovoljno ni mjesta, niti vremena, a ni ljudi koji bi se bavili slengom. A možda se i varam. Zanimljivo je primijetiti kako je i Labov, američki sociolingvist kojeg se smatra začetnikom sociolingvistike u jednom svom radu rekao da bi svi radovi o slengu, kao i rasprave o porijeklu jezika, trebali biti u "vanjskoj, ekstra-lingvističkoj tami".
Anita Skelin (Foto: Privatna arhiva)
Proveli ste dva istraživanja o slengu među srednjoškolcima: prvo istraživanje 2008., drugo 2023. godine. Napominjete da ono nije reprezentativno za Hrvatsku, no svakako su rezultati zanimljivi. Možete li navesti glavna otkrića o slengu iz vaših istraživanja i što se promijenilo u 14 godina, kolika je bila pauza između njihova provođenja?
– Dva istraživanja provedena su s vremenskim razmakom upravo kako bi se vidjelo promjene u slengu hrvatskoga jezika. Istraživanje nije reprezentativno jer je obuhvaćena samo srednjoškolska populacija, ne svi mladi, i to samo u dva odnosno tri grada. Glavna promjena u ovom periodu od 14 godina koja je uočena u leksiku slenga je u uporabi anglizama. U novijem istraživanju je uočljivo da se mladi služe znatno većim brojem slengovskih riječi i izraza preuzetih iz engleskog i to britanskog i američkog slenga i engleskog kolokvijalnog, odnosno razgovornog jezika.
Sljedeća razlika je u tome što noviji hrvatski sleng posuđuje i iz srpskoga i općenito iz slenga susjeda nam. Pojedini slengovski izrazi i riječi koji su se učestalo koristili prilikom prvoga istraživanja u drugome su znatno rjeđi, što pokazuje da se očito polako gube iz uporabe. Neke riječi koje su zabilježene u prvom istraživanju i dalje se koriste no s nešto izmijenjenim značenjem.
Također je kasnijim istraživanjem sakupljeno manje raznolikih naziva i izraza za pojedine osobe, osobine i stvari. U novijem istraživanju sakupljeno je i nešto starih slengovskih leksema kojima se nisu služili mladi koji su sudjelovali u ranijem anketnom ispitivanju, a koji su potvrđeni postojećim rječnicima šatrovačkog i žargona. Dakle, promjena ima i to sasvim očekivanih, ponajprije snažan utjecaj engleskoga jezika i velik broj posuđenica te promjena u popularnosti pojedinih slengovskih leksema kao i to da se neke sve rjeđe koristi jer ih zamjenjuju neki novi.
Uvriježeno je mišljenje da je sleng domena muškaraca, odnosno da oni prednjače u upotrebi slenga. Vaše je istraživanje pokazalo da i djevojke koriste sleng, dapače više ga koriste od mladića. Koje su razlike u ženskoj i muškoj upotrebi slenga, možemo li reći da postoji ženski i muški sleng?
– Pokazalo se da djevojke nešto češće od mladića tvrde kako se služe slengom, no ne bih se usudila govoriti o muškom i ženskom slengu. Naime, obima istraživanjima je obuhvaćen znatno veći broj djevojaka nego mladića pa je potrebno s oprezom govoriti o razlikama među spolovima. Osim toga, ponovno je važno naglasiti da se radi o ograničenom uzorku koji je uključivao samo srednjoškolce u odabranim školama u tri grada u Hrvatskoj i da se radi o metajezičnom istraživanju u kojemu ispitanici sami procjenjuju vlastiti jezik i uporabu jezika što treba imati na umu jer su pojedina sociolingvistička istraživanja pokazala da je pogrešna samoprocjena vrlo učestala; kako kaže Labov ispitanici "ne čuju sebe onako kako zaista zvuče, već prije u skladu s normama koje poznaju".
Treba uzeti u obzir i to da su ispitanici znali da se istražuje jezik mladih pa je moguće da su češće tvrdili da se služe slengom nego što se njime zaista služe jer su smatrali da se to od njih očekuje. Na temelju ovoga istraživanja i ovakve populacije ne mogu zaključivati da bi postojao muški i ženski sleng jer je sakupljen opći leksik kojim se služe srednjoškolci, ne ulazeći u specifične domene koje bi bile možda više muške ili ženske.
U otvorenom dijelu istraživanja ima zanimljivih primjedbi. Tako, primjerice, jedan srednjoškolac na pitanje koje nazive koriste za žene i djevojke odgovara: "Ako je zgodna onda kažem pička, ako ne onda ženska." Drugi pak na pitanje koristi li sleng odgovara niječno uz objašnjenje: "Zato što sam Splićanin, a ne Purger." Koji je vama odgovor bio najzanimljiviji?
– Mladi su bili izrazito zanimljivi i kreativni u odgovorima na otvorena pitanja. Ova dva koja ste naveli svakako su zanimljiva, posebno ovaj drugi koji jasno pokazuje kako se sleng poistovjećuje sa šatrovačkim i to ponajprije premetanjem slogova te se to povezuje sa Zagrebom.
Zanimljivi su i komentari kao sljedeći: "Ne koristim se slengom zato jer mislim da je to preseravanje i traženje pažnje + cringe je." Tu je ispitanica ustvrdila da se ne služi slengom, a istovremeno je sama upotrijebila suvremeni sleng.
Ili pak sljedeći: "Jer se u školi želim prikazati u najboljem svjetlu i pokazati koliko sam obrazovana." Ovaj je komentar zanimljiv i u svjetlu pitanja identiteta i uporabe jezika s ciljem predstavljanja gdje je jasno da se slengom gradi određeni neakademski, a ja bih dodala i urbani, mladenački identitet.
U knjizi nekoliko puta ponavljate da su mladi ti koji stvaraju i upotrebljavaju sleng. Je li sleng doista ograničen na mladenaštvo? Imam dojam da ga koristi i moja generacija, pedesetogodišnjaci…
– Mladi su ti koji ga stvaraju i mijenjaju, i najučestalije koriste. To ne znači da ga ne koriste i pripadnici drugih generacija; razlika je ponajprije u rječniku. Kao što ste rekli i pedesetogodišnjaci koriste sleng, pa i roditelji pedesetogodišnjaka ga koriste, ali to je sleng iz njihove mladosti. On je današnjim tinejdžerima dijelom nepoznat i nerazumljiv, a vjerojatno i smiješan. Sleng je vremenski ograničen i mijenja se od generacije do generacije. To se vidi i iz ovoga istraživanja, koliko se promijenio u razmaku od 14 godina. Kada sam se počela baviti ovom temom čitala sam sve do čega sam mogla doći a što se ticalo slenga tako sam naletjela i na članak jednog britanskog novinara koji je savjetovao roditeljima, nastavnicima i osobama koje rade s mladima da ako im se žele približiti nikako se ne služe slengom svoje mladosti jer će ih mladi ismijavati.
Mladi sve više koriste anglizme, odnosno posuđenice iz engleskog, ali i susjednih jezika, bosanskog i srpskog. Iznenadilo me da koriste riječ "ćale" i "keva" za oca i majku. Jesu li te izraze pokupili slušajući trap?
– Te izraze su pokupili ne samo slušajući trap i općenito glazbu iz susjedstva već i prateći videouratke popularnih osoba iz susjednih zemalja. Sleng se stalno mijenja, ali se mijenjaju i izvori slenga. Nekada je zagrebački sleng preuzimao iz njemačkog jezika, a danas iz engleskoga i susjednih. Osim toga, suvremeni su mladi glavni konzumenti novih medija i nove realnosti koja uključuje i virtualni svijet pa otuda i ovi "neočekivani" i novi utjecaji na njihov sleng.
Nakon čitanja vaše knjige, dojma sam da mladi danas najviše koriste, u različitim kontekstima, izraze "top", "vrh", "pre", "brutalno", uz neizbježni "cringe". Čini mi se to dosta siromašnim, imam dojam kao da je sleng nekad bio daleko bogatiji. Griješim li? I ako ne griješim, jesu li to dokazi da sleng nestaje?
– Navedeni primjeri su izrazito učestali među suvremenim mladima. Također se pokazalo usporedbom dvaju istraživanja da je među današnjim srednjoškolcima manje različitih naziva za pojedine osobe, osobine, te ispitivane stvari i pojave, ali zaključak nije da je sleng nestao. Naslov je nastao na temelju neke opće ideje da je danas manje slenga, ali zaključila bih da nije nestao već se promijenio. I treba se mijenjati.
Naime, jezik se neprestano mijenja, a posebno jezik mladih koji je po svojim obilježjima vrlo dinamičan i živ. Jednostavno su suvremeni mladi izloženi nešto drugačijim utjecajima i drugačijim životnim iskustvima, navikama pa i potrebama i zato je sasvim prirodno da je njihov jezik nešto drugačiji. Nije lošiji niti siromašniji. Samo drugačiji.
Također bih nadodala da je ustanovljena razlika u uporabi slenga za one riječi koje se istraživalo, no možemo pretpostaviti da je moguće da se suvremeni mladi služe slengom i za neke druge pojave koje ovim istraživanjem nisu obuhvaćene, a koje su njima danas važne samo još to nismo otkrili pa nismo uspjeli niti istražiti.
Nedavno su me pitali kakva je budućnost omladinskog jezika i moj je odgovor bio "stabilno promjenljiva". Iako to zvuči oksimoronski ipak je tako. Jezik je promjenljiv, posebno jezik mladih i to je ono što je stabilno u jeziku; to da će se mijenjati.
Glosar slenga mladih
Žena i djevojka: butra (inverzija od riječi treba), pička, chik, čiks, likuša, frajerica, tipica, girlie i gaserka
Muškarac i mladić: lik, frajer, tip, boy (boys), car, debil, frajer, idiot, konj, kralj (kraljina), legenda
Otac: kralj, padre, rista, stari, leća (inverzija od ćale), pater
Majka: keva (kevulja, kevy), stara, FBI, specijalka
Roditelji: ćale i keva, ćaletovci, fosili, frikovi, kraljevi, matori, pijavice, pilane, prdeki, rodići, stara puvala
Brat: brader (brother), bro, buraz, burazer, burki
Sestra: schwester (švester), sis, sister, sisterica, sisterka
Prijatelj i prijateljica: bestica (besti, bestie), buraz, drugarica, frend, frendica, glupača, kralj, kurva, lav, legenda, pajdo, pizda, prija, prijo, prika, stara
Nastavnik i nastavnica: profa, baba, debili, glupača, glupan, konj, krava, mučitelj, mučitelji, mučiteljica
Policajac: cajo, drot, marica, murija, murjak, pajkan, pandur, plavac, plavi anđeli, polismen, štrumf, žandar, žbir, interventna, ker i kerovi, momak u plavom, plavi pacovi
Osoba koja ti se sviđa: simpa, simpatikus, simpica, simpi, top, vrh, crush (kraš), goat (G.O.A.T.), smash
Osoba koja ti se ne sviđa: antipatikus, drolja, frik, fufa, fuj, gabor, klošar, koza, krava, kučka, kuja, kurva, lapača, luzer, majmun, peder, šupak (šupčina)
Debeo: čabi (chubby), fat (fet), fatass (fat ass), masan, mrcina, chonky (chunky), flufi
Mršav: bakalar, skinny, skeleton
Star: fosil, old, old ass, oldtimer, opanak, osušeni, prdonja, senilac, starkelja, starudija, kostur, mator, sugar daddy
Mlad: gaser, kid, kidara, piletina, jung, young, young ass, younger
Dobar: cool, good, jeben, kralj, legenda, super, zakon, baza osoba
Loš: bad, baddie, klošar, konj, šelo (inverzija od loše), za kurac, žbaga, bezze (skraćeno od bezveze), kritičan, kritisch, kritiš, pass, shit, žasu (inverzija od užas)
Ružan: gabor, katastrofa, grob, ugly
Sretan: happy, hepi, dobar vajb, hajp, jebeno (mi je), top, u moodu
Nesretan: bed, bed mi je, u bedu, zbediran, depressy, deprešn/diprešn, hevi shit, kritična, krš, no happy, plaky, unlucky, uzjeban
Dobar izlazak ili provod: brutalno, brutala, vrh, top, topčina
Spolni čin: barenje, fuck/fuk, fukanje, hopa-cupa, jebačina, jebada, karanje, pucanje, ševa, tucanje, guranje, jebaljka, mazačina, mazaljka, mazaona, natezanje, prčenje, punjenje, trpanje
Podijeli na Facebook
