Razgovarala Merita Arslani
Anne Rice je u svojoj karijeri prodala preko sto milijuna knjiga i jedna je od najčitanijih književnica današnjice. Premda je napisala više od 40 knjiga, njezina najpopularnija knjiga do danas je ostala uspješnica “Intervju s vampirom”, po kojoj je snimljen blockbuster s Tomom Cruiseom i Brad Pittom. Mnogi je smatraju začetnicom vampirskog žanra jer je o vampirima pisala davno prije današnje histerije oko “Sumraka” ili pak serije “True Blood”.
Posljednjih godina je pored pisanja u interesu javnosti bila zbog svojih dubokih sukoba s Katoličkom crkvom. Desetljećima se, naime, deklarirala kao ateistica, no prije desetak godina vratila se kršćanskoj vjeri nakon što je gotovo izgubila život kada je pala u dijabetičku komu. Međutim, prije nekoliko mjeseci objavila je da ne želi više imati ništa s Crkvom, jer je ona protiv demokracije, znanosti, homoseksualaca, ženskih prava, umjetne oplodnje, abortusa i života kao takvog.
Istovremeno s njezinim dilemama oko vjere, Anne Rice se nakon trideset godina pisanja o vampirima okrenula novom izazovu i kao glavne likove svojih novijih djela odabrala je anđele. Roman “Vrijeme anđela” upravo je u Hrvatskoj objavila Naklada Ljevak, a Anne Rice u intervjuu otkriva zašto više neće pisati o vampirima i da li, unatoč svemu, i dalje vjeruje u Boga.
* Vaša knjiga “Vrijeme anđela” bi mogla postati jedan od većih hitova ove godine u Hrvatskoj. Unatoč tomu što je ta knjiga objavljena prošle godine u Americi, da li vas ipak ovako nešto veseli?
- Zapravo sam jako uzbuđena zbog toga, jer je uvijek uzbudljivo kad čujete da se neka vaša knjiga prevodi na neke nove jezike i da tako dolazi do još većeg broja čitatelja. Moja publika u Europi, Istočnoj Europi i Aziji mi je jednako važna kao i publika u Americi.
* U knjizi vaš glavni lik dosta preispituje svoju moralnost. Koliko je moralnost važna u vašem životu?
- Ja vam uvijek završim tako da na kraju pišem o moralnosti. Što god da kažem kad počnem pisati, uvijek završim tako da postavljam pitanja o dobru i zlu, kako živimo dobar život i kako živimo život bez ikakvog smisla. Ono što sam napravila sa svojim likom u knjizi, Tobyjem, jest da sam prikazala nekoga tko je u životu punom očaja i zločina uspio naći način da postane dobra osoba. Ne vjerujem da su zli ljudi sasvim zli, mislim da u svakoj osobi ima i nešto dobroga. Jednom kad shvatimo da se ne možemo nositi s lošim stvarima, moramo prihvatiti da i u zlim ljudima postoje dobre strane. Upravo zato sam htjela predstaviti jedan lik koji nam je pokazao da unatoč svemu u njemu ima zaista i dosta dobroga.
* Da li i inače vjerujete da u lošim ljudima možemo naći i ponešto dobrote?
- Aposlutno. Moram naglasiti da sam potpuno svjesna da ima puno zla u svijetu, ali ako želimo razumjeti postojanje loših strana u jednom ljudskom biću, onda moramo prihvatiti njihovu kompleksnost.
* Smatrate li sebe ikonom gotičkog žanra?
- Pa, ustvari da. Većinu svoje karijere sam bila gotički pisac i uopće nema sumnje da moje knjige uglavnom imaju pravu gotičku atmosferu, pa čak i “Vrijeme anđela”. U gotičkim romanima uvijek ćete zapaziti da se pisci vole igrati sa Srednjim vijekom i legendama iz tog doba. Ja sam to radila jako puno u mojim romanima s vampirima. Osim toga, oduvijek sam voljela da u mojim romanima postoji jedna dobra doza spektakla i zabave, a i sama sam velika obožavateljica gotike.
* Vjerujte li u anđele?
- O, da! Ali, nikako ne vjerujem u vampire i vukodlake. Za njih mislim da su likovi koje smo mi sami izmislili u književnosti, pjesništvu i legendama. No, u anđele zaista vjerujem i vjerujem svim ljudima koji kažu da su ih vidjeli i s njima razgovarali. Vjerujem da su to dobri duhovi i, bez obzira jeste li ateist ili vjernik, dokazi za njihovo postojanje su brojni.
* A što je ostalim pojavama? Vjerujete li u život poslije smrti?
- Da, vjerujem i u to. Vjerujem i u Boga i mislim da u Bogu možemo naći puno odgovora. Naravno da ne znam kako izgleda život poslije smrti, ali znam da su me jako dirnule priče ljudi koji su imali iskustva na rubu smrti. Njihovi opisi trenutaka kada su prešli na drugu stranu bili su prepuni ljubavi, ali i ponekad su to bila iskustva u kojima su dobili priliku preispitati svoju podsvijest. Ti ljudi su uglavnom govorili kako su se vratili jer ih je netko vratio natrag i jer su imali još posla na zemlji. Njihov je zadatak bio da se vrate i da vole druge ljude. Pročitala sam jako puno svjedočenja tih ljudi u knjigama i moram priznati da su jako inspirativna.
* Zanimljivo je da ste spomenuli da vjerujete u Boga, s obzirom da ste posljednjih godina imali dosta sukoba s Crkvom. Kakav je vaš odnos prema vjeri?
- Moja vjera u Boga je vrlo jaka i želim je zadržati. Raskinula sve odnose s organiziranom vjerom i to sam napravila iz moralnih razloga. Što sam više vremena provodila s institucijama vjere, postajalo mi je sve jasnije da su ta učenja duboko nemoralna i da su protivna mojoj savjesti i stavovima. Naprosto nisam mogla odbaciti svoju savjest zbog Crkve. Ali to nikako nije umanjilo moju vjeru u Boga. Ne morate ići u crkvu da bi bili vjernik. Meni osobno je odlazak u crkvu uništavao vjeru, jer sam bila šokirana stvarima koje sam u crkvi čula. Ali, naravno, svaka osoba odlučuje za sebe. Mnogi su ljudi sretni što idu u crkvu i ne obraćaju previše pažnje na neke stvari. Svatko odlučuje za sebe kakav će biti njegov duhovni put.
* Što je bilo ključno što vas je odvratilo od odlazaka u crkvu?
- Jako puno stvari. Za početak činjenica da moja crkva uporno progoni homoseksualce i pokušava im uskratiti prava koja im pripadaju. Bilo me sram toga i nisam više htjela da moj novac odlazi takvim ljudima. To je ustvari bila posljednja stvar koje me okrenula od Crkve.
* Je li istina da ste jednom davno htjeli postati časna sestra?
- Da, htjela sam to kada sam imala jedanaest godina. Zaista sam htjela živjeti jedan izniman život posvećen Bogu. Ali kasnije, kada sam otkrila dečke, rock’n’roll, Jamesa Deana..., promijenila sam mišljenje. No, jedno sam vrijeme bila čvrsta u toj namjeri i čak sam htjela otići neko vrijeme u samostan, ali me otac spriječio.
* Stalno ste u kontaktu sa svojim čitateljima preko Facebooka i mejlova. Koliko vam to znači?
- Obožavam to, jer sam oduvijek bila pisac koji voli svoje čitatelje i voli s njima razgovarati. Nikada nisam bila autor koji je otuđen od svoje publike. Na mojoj Facebook stranici ima preko 144 tisuće mojih čitatelja i svako jutro odem na stranicu i s njima razmjenjujem mišljenja o svačemu. Razgovaramo o svemu - o knjigama, filmovima, televiziji, duhovnim pitanjima ili dnevnim novostima. Osim toga, sviđa mi se što od njih dobivam povratnu informaciju o mojim djelima. To je jako važan dio mog života i svaki dan im ostavim tridesetak odgovora. Kad pišete, onda pišete za sebe ili za nekog idealnog čitatelja. Ne smijete se prepustiti svakoj primjedbi koju netko kaže. Vaši čitatelji od vas samo očekuju da napišete najbolju knjigu koju možete. Ali, istovremeno je jako važno da znam da ti ljudi cijene moje knjige.
* Smatrate li društvene mreže prednošću, jer kada ste počeli pisati nije ih bilo?
- Ovo danas je neusporedivo bolje. Kada sam počela pisati 1976. godine loša kritika u novinama vas je mogla ubiti, jer niste znali kako su drugi reagirali na vašu knjigu. Pisce uvijek povrijedi loša kritika. U to vrijeme bih dobivala pisma potpore, ali nije bilo medija preko kojih bi ta mišljenja mogla podijeliti s ostatkom svijeta. Sjećam se da sam tada silno željela da postoji neki način da dobre kritike koje sam dobivala mogu podijeliti sa svima. Istina je da sada imamo veliku zajednicu s različitim mišljenjima, umjesto dvoje ili troje tiranskih kritičara. Mislim da je to sjajno, i za knjige i za pisce.
* Hoćete li još pisati o vampirima?
- Ne. Napisala sam dvanaest knjiga o vampirima i mislim da je dosta. Očekujem da ćemo narednih godina vidjeti i puno filmova s vampirima i to mi je super.
* Jeste li čitali knjige Stephenie Meyer?
- Ne, ali sam gledala dva filma. Mislim da su zabavni. Jasno mi je zašto je toliko popularna i drago mi je zbog nje.
* Kada ste ih vidjeli, jeste li se prisjetili filma “Intervju s vampirom”?
- Ha-ha! Film “Sumrak” sigurno nikoga ne može podsjetiti na “Intervju s vampirom”. To su potpuno različiti filmovi i mislim da je film “Sumrak” napravljen isključivo za djecu. Moji čitatelji više vole kompleksnost i drukčiju atmosferu, a ne normalne vampire koji žive u gradu i idu u srednju školu.
* Da li biste voljeli da i vaši anđeli završe u filmu?
- Naravno. Zapravo, trenutno postoji veliki interes da “Vrijeme anđela” postane televizijska serija i mislim da smo vrlo blizu konačnog dogovora oko toga.
* Kako tumačite cijelu histeriju oko vampira posljednjih godina?
- Iskreno, nemam pojma kako se to dogodilo. Vampiri su jedan genijalan koncept i nije me iznenadilo što je tako puno pisaca izronilo sa svojim idejama o vampirima. Međutim, nikada nisam ni sanjala da bi ljudi mogli baš tako poludjeti za tom temom. Ne znam zaista kako se to dogodilo, osim da postoje zbilja talentirani pisci poput Stephenie Meyer koji nude drukčije ideje.
* Zašto ste vi odlučili nakon vampira pisati o anđelima?
- Za mene su anđeli i vampiri slični. To su natprirodna bića koja su došla na zemlju i izgledaju kao ljudi. Usput su i jako moćni i sviđa mi se ideja o anđelima koji mogu biti svugdje i koji su zapravo u nekakvoj misiji na zemlji. Anđeli su mi uzbudljivi i mislim da sam tek počela na njima raditi i otkrivati ih. Iako, pisati o njima je vrlo slično kao i kad sam pisala o vampirima.
* Kako pišete knjige, da li se povlačite u osamu?
- Danas se više ne izdvajam iz svakodnevice da bih pisala. Nekada sam to radila, pisala bi cijelu noć, pa bi preko dana spavala. Ali danas to ne mogu raditi jer imam obaveze. No, zbilja mi nije problem pisati bilo gdje i bilo kad. Kad mi je sin bio malen, pisala sam preko dana i često sam morala prekidati pisanje, a tako je i danas. Mislim da pisci, barem je to moj slučaj, moraju biti fleksibilni i da bi trebali biti u stanju pisati u bilo kakvim uvjetima.
* Imate li neki ritual kad završite knjigu?
- Da! Pojedem gigantsku čokoladu kad sam gotova s knjigom i odvedem prijatelje na večeru. Prije toga isprintam knjigu i dam im da je pročitaju, ali uopće ne slušam primjedbe. Završetak knjige je uvijek najuzbudljiviji trenutak u mom životu, jednak onome kad vam se rodi dijete.
Podijeli na Facebook
