Piše Tanja Tolić
U njenim romanima nevjenčani parovi nikad ne žive zajedno. Iako piše trilere, u njima nema niti psovki, niti raskomadanih tijela. Toliko je benigna, i mlaka za današnje standardne, da se gotovo čini da njezine priče nije napisala ona, nego, možda, Agatha Christie. Usprkos tome, Mary Higgins Clark, koja ima 83 godine, godišnje isporuči barem jednu knjigu, a dosad je, samo u Sjedinjenim Državama, prodala 100 milijuna primjeraka svojih knjiga.
Dosad je, piše Wall Street Journal, napisala 43 knjige i sve su bile bestseleri. Svake godine njezini se romani, koji su objavljeni u 34 zemlje, prodaju u 3,7 milijuna primjeraka diljem svijeta. Dapače, prodaja njezinih romana toliko je postojana, da čini jedna od glavnih faktora u godišnjim prihodima njezinog nakladnika, Simon & Schustera.
Upućeni tvrde da uspjeh duguje svojoj upornost – dobila je 40 odbijenica prije nego joj je 1956. objavljena prva kratka priča, i, naravno, pomno planiranom marketingu. Mary ne odbija niti jedno potpisivanje knjiga – sjedila ona u maloj knjižari, velikom dućanu ili trgovini namirnicama, sasvim je svejedno, a na svako potpisivanje privuče najmanje 500 ljudi. Njezina 43. knjiga, “I’ll Walk Alone”, objavljena je početkom travnja, a prati priču žene kojoj je ukraden identitet i koja je optužena za otmicu vlastitog sina.
Mlada Mary karijeru je započela kao stjuardesa Pan Ama, a tek se kasnije okrenula pisanju. Usprkos poodmakloj dobi, ne razmišlja o mirovini, a svih 36 godina, koliko piše, zadržala je istog urednika Michaela Kordu, s kojim već raspravlja o sljedećoj, 44. knjizi. Njihovi planovi idu čak toliko daleko da razmišljaju da “njezin” žanr, nakon što umre, nastavi pisati netko drugi.
“Njezini su joj čitatelji jako odani. Nitko drugi ne bi mogao pisati te romane”, izjavila je njezina kći Carol Higgins Clark, i sama spisateljica krimića.
Gospođa Clark čvrsto drži svoje mjesto na listama čitanosti, usprkos mladoj krvi koja je zavladala krimićima i trilerima, primjerice Harlanu Cobenu i Leeju Childsu, koji su objavljeni i u hrvatskom prijevodu. Preživjela je medicinske trilere, pravničke trilere, povijesne i urotničke trilere, pa čak i one o serijskim ubojicama. Njezini su romani, svi zajedno, proveli 355 tjedana na listama bestselera The New York Timesa.
Recept za pisanje prilično joj je jednostavan i odgovara njezinim čitateljima, od kojih 70 posto čine žene. U središtu je uvijek lijepa, inteligentna žena koja je u opasnosti i koja je često prisiljena sama naći izlaz. Njezine su heroine ambiciozne profesionalke koje su same uspjele – liječnice, odvjetnice, novinarke, dizajnerice interijera. I sve su, kao i spisateljica, ponosne irsko-američke katolkinje.
Novi roman u knjižare uvijek dolazi u prvom tjednu travnja, prije Majčinog dana, trećeg po redu praznika na koji se proda najviše knjiga (prvi i drugi su Dan očeva i Božić). Vole je i majke i kćeri jer, iako zločini mogu biti grozni, nikad nisu direktno opisani.
Godine 1995. proširila je brand, pa je počela svake godine objavljivati i božićni triler, koji joj je omogućio da zaradi i na tom prazniku. Posljednjih ih godina piše u suradnji sa svojom kćerkom, a redovito potpisuje višemilijunske ugovore za knjige. Godine 2000. dobila je predujam od 64 milijuna dolara za pet knjiga: po 15 milijuna za svaki od četiri romana i 4 milijuna za memoare.
Digitalizacija knjiga nije joj nimalo naškodila – prodaja romana iz 2010. joj je, zahvaljujući e-knjigama, porasla za 20 posto. Ta 83-godišnja dama zna i proslaviti svoje uspjehe – za svako tvrdo izdanje nove knjige nagradi se novim komadom nakita, a onda se s njime još i fotografira za svoje obožavatelje.
Piše svaki dan, osim ako ne promovira neki roman, od 9.30 sati do kasnog popodneva, s pauzom za ručak. Ona i njezin urednik najmanje jednom dnevno razgovaraju ili si faksiraju stranice dok osmišljava zaplet. Gotovo svako jutro čita novine u potrazi za zločinama i tragedijama koji će joj poslužiti kao inspiracija, a većina radnji smještena je u New York ili New Jersey. Posljednjih 12 godina, umirovljeni detektiv i narednik savjetuju je o policijskoj proceduri i kulturi. U upravo objavljenom romanu, dvojica detektiva hodali su dva bloka tijekom istrage, no umirovljeni narednik Steven Marron upozorio ju je na pogrešku. “Mary, detektivi nikad ne hodaju. Detektivi se uvijek voze”, objasnio joj je. Mary je, naravno, uvažila primjedbu.
Kritika ju ne voli, ali čitatelji itekako poštuju njezinu predanost. Ljudi je neprestano pitaju piše li i dalje. “A što bih drugo radila? Osim prijatelja i kazališta, nemam drugih hobija. Dugački ručkovi su mi dosadni. Onoga dana kad prestanem objavljivati romane, to će značiti da više neću imati dobru priču za ispričati.”
Inspiracija, čini se, neće brzo presušiti, jer Mary Higgins Clark ima namjeru pisati i kad napusti ovaj svijet. “Kad umrem, u lijes mi moraju staviti veliku bilježnicu, nekoliko olovki i čašu vina. To će biti dovoljno.”
Tajne zanata
Profesorica engleskog jezika na koledžu Wesley dosad je napisala tri kritičke studije spisateljičinog rada. U njima je, između ostalog, otkrila i neke tajne njezina zanata.
6 – broj serijskih ubojica
25 – broj naslova koji se baziraju na popularnim pjesmama
21 – boj TV i filmskih adaptacija romana Mary Higgins Clark
8 – broj otmica
5 – broj zlih liječnika
4 – “muž je ubojica”
Podijeli na Facebook
