Piše Tanja Tolić
Dva je dana u siječnju 1914. godine Charlie Chaplin dolazio pred studio Keystonea u Los Angelesu i nije imao hrabrosti ući: prema ugovoru imao je obvezu glumiti u tri filma tjedno za plaću od sto pedeset dolara. Trećeg dana nazvao ga je glavni redatelj Mack Sennett i rekao mu da se odmah pojavi. Prve je filmove Chaplin snimio s redateljem Henryjem Lehrmanom: u to vrijeme filmovi nisu imali scenarij, snimili bi se za tri dana, a za zaplet nisu bili potrebni "karakteri", sav humor izvlačio bi se iz mehaničkih efekata i montaže.
Charlie Chaplin oko 1916. godine
Dan nakon što je Chaplin snimio takav, prvi film s Lehrmanom, duboko razočaran jer je montažer izmasakrirao sve njegove gegove, nazvao ga je Sennett za svoj film: "Ovdje nam treba nekoliko gegova. Odjenite nešto smiješno. Što god želite." Na putu do garderobe pomislio je da bi mogao odjenuti široke hlače i velike cipele, staviti polucilindar na glavu i štap u ruku.
Želio je da sve bude u proturječju: široke hlače, uski sako, mali šešir, velike cipele. Dodao je mali brk, za koji je mislio da će ga postarati (imao je svega 25 godina), ali mu neće sakriti izraz lica.
Kad je stao pred Sennetta, pretvorio se u lik i šepirio naokolo, mahao štapom i paradirao. Sennett se počeo hihotati, a onda i grohotom smijati. To je Chaplina ohrabrilo pa mu je počeo objašnjavati lik: "Znate, ovaj je momak svestrana skitnica, gospodin, pjesnik, sanjar, samotnjak, koji se uvijek nada ljubavi i pustolovini. Navest će vas da vjerujete da je znanstvenik, glazbenik, vojvoda, igrač pola. Ali istodobno će podizati opuške s poda ili djetetu ukrasti bombon. I, naravno, ako situacija to opravdava, udarit će damu nogom u stražnjicu, ali samo ako je strahovito ljut!"
Tako je rođen Skitnica (Little Tramp) koji je postao univerzalno poznat i voljen. "Moj je lik bio drukčiji od likova u američkim komedijama i nepoznat američkoj publici; i meni je bio nepoznat. Ali u tom kostimu, osjećao sam da je stvarna, živa osoba. Zapravo, u meni je razbuktao svakojake lude zamisli, koje mi nikad ne bi pale na pamet da se nisam odjenuo i maskirao u Skitnicu", piše Chaplin u knjizi "Moja autobiografija" koju je nedavno, u novom prijevodu Mirne Čubranić, objavila nakladnička kuća Hena com. Chaplinovi memoari prvi put su prevedeni na hrvatski prije više od 60 godina, 1964. u izdanju Matice hrvatske i prijevodu Radovana Stipetića.
Charlie Chaplin kao Skitnica (Foto: P. D. Jankens)
Skitnici je trebalo neko vrijeme da osvoji i američke redatelje i američku publiku. U Keystoneu se uvijek snimalo po istoj matrici: sve se moralo brzo događati, što je značilo trčanje i penjanje po krovovima kuća i tramvaja, skakanje u rijeke i bacanje s pristaništa – komedija je bila samo izlika za potjeru. Chaplin je, međutim, želio ubaciti pokoji vlastiti komični element.
Unatoč "mesarima u sobi za montažu", uspjelo mu je to u idućih pet filmova koje je snimio. "Upoznat s njihovom metodom rada, svoje sam gegove i komične poteze stavljao na sam početak ili kraj scene, znajući da će im ondje biti teško izrezati ih", piše u memoarima.
Chaplin se uporno sukobljavao s redateljima, gotovo je dobio i otkaz, no Sennett ga nije otpustio jer su mu iz njujorškog ureda brzojavili da čim prije snimi još filmova s Chaplinom jer za njima vlada golema potražnja. Nakon što je Chaplin obećao da će sam platiti 1500 dolara ako film ne bude uspješan, Sennett mu je dopustio da sam piše scenarije za svoje filmove i režira ih. Prvi je bio "Uhvaćen na kiši". Nije bio svjetski hit, ali bio je smiješan i prilično uspješan, a nakon projekcije Sennett ga je samo upitao: "Jeste li spremni započeti novi?"
Charlie Chaplin s bratom Sydneyjem u filmu "Dan isplate" iz 1922. godine
Tako je započela velika i uspješna karijera jednog od najvažnijih glumca i filmaša svih vremena, koja će trajati čak 75 godina, do Chaplinove smrti 1977. Charles Chaplin rođen je u viktorijansko doba, 16. travnja 1889. u ulici East Street u londonskoj četvrti Walworth.
Njegovi roditelji, oboje vodviljski zabavljači, prestali su živjeti zajedno prije nego što je navršio tri godine. Otac je umro od alkoholizma u dobi od 37 godina, a majka je imala česte mentalne slomove, zbog čega su Charles i njegov četiri stariji polubrat Sydney neko vrijeme živjeli u sirotištima.
U dobi od deset godina Charlie Chaplin započeo je profesionalni život kao član dječje skupine plesača u drvenim cipelama, potom je glumio na kazališnim pozornicama na turnejama predstave "Sherlock Holmes" i na kraju postao zvijezda humorističnih, glazbeno-scenskih družina Freda Karna. Upravo ga je tijekom turneje s Karnom po Sjedinjenim Američkim Državama 1913. angažirala filmska kompanija Keystone.
Charlie Chaplin i dječak Jackie Coogan u filmu "Mališan" iz 1921. godine (Foto: Charlie Chaplin Productions)
Godinu kasnije Chaplinu će Sennettu preporučiti i svojeg starijeg brata Sydneyja koji je u Sjedinjene Države stigao sa suprugom. Nakon što se pridružio kompaniji Keystone, Sydney je snimio nekoliko uspješnih filmova. Jedan od njih, koji je srušio sve rekorde diljem svijeta, bio je "Podmorski gusar" i Sydney je u njemu smislio svakojake trikove s kamerom. Kako je rasla slava Charlieja Chaplina, Sydney se posvetio isključivo njegovim poslovima.
U New Yorku su u svim robnim kućama i drogerijama prodavali igračke i figurice s njegovim likom, a na Broadwayu su Ziegfeldove djevojke oponašale Chaplina i pjevale pjesmu "Stopala Charlieja Chaplina", nagrdivši svoju ljepotu brkovima, polucilindrima, velikim cipelama i širokim hlačama.
U potrazi za većom neovisnošću i višim honorarima iz Keystonea su braća Chaplin prešla u Essanay, a zatim u Mutual i First National. Upravo je Sydney Chaplin predložio da Essanay filmove njegova brata prodaje odvojeno od ostalih rutinskih proizvoda tvrtke – predložio je plaćanje prema broju sjedala u kinodvoranama. Kako je Sydney predvidio, to je prihode od svake Chaplinove komedije povećalo za sto tisuća dolara, zahvaljujući čemu je Chaplin zatražio i dobio nagradu od deset tisuća dolara za svaki film koji snimi.
Charlie Chaplin i Merna Kennedy u filmu "Cirkus" iz 1928. godine (Foto: United Artists Corporation)
Kad su Chaplini pak prelazili iz Essanaya u Mutual, Sydney je dogovorio da filmska korporacija njegovu bratu plati šesto sedamdeset tisuća dolara. Večer nakon potpisivanja ugovora Charlie je stajao s mnoštvom na Times Squareu, dok je na Timesovoj zgradi svjetlećim slovima bljeskala vijest: "Chaplin potpisao s Mutualom za šesto sedamdeset tisuća dolara godišnje."
Iako Chaplin nije nimalo sramežljiv kad govori o ženama koje su ga privukle i u koje je bio zaljubljen, u autobiografiji koristi svoje pravo da ne kaže sve. Ženio se četiri puta, uglavnom jako mladim ženama, često i maloljetnima, i s tri supruge dobio ukupno jedanaestero djece, no ni o njima ne piše u svojim memoarima.
"Kad je čula da pišem autobiografiju, jedna mi je poznata književnica rekla: 'Nadam se da ćete imati hrabrosti reći istinu.' Mislio sam da govori o politici, ali govorila je o mojem seksualnom životu. Pretpostavljam da se u autobiografiji očekuje podroban prikaz seksualnih pustolovina osobe koja je piše, ali ne znam zašto. Smatram da seks malo pridonosi razumijevanju ili otkrivanju karaktera. Za razliku od Freuda, ne mislim da je najvažniji element u kompleksnoj ljudskoj prirodi. Na psihu će više utjecati hladnoća, glad i sramota siromaštva. Kao seksualni život svih ljudi, i moj se odvijao u krugovima. Katkad bih ispunio očekivanja, katkad razočarao. Ali nikad u životu nisam bio zaokupljen samo seksom", piše u knjizi. Poput Balzaca, koji je vjerovao da jedna noć seksa znači jednu dobru stranicu romana manje, i on je vjerovao da za njega ona znači jedan dobar radni dan u studiju manje.
Prva supruga Mildred Harris
Prvu suprugu, glumicu Mildred Harris upoznao je kao šesnaestogodišnjakinju (on je imao 28 godina) na zabavi kod filmskog producenta Sama Goldwina u drugoj polovici 1917. godine. Odvezao ju je do njezina stana s dojmom da je blesava, mlada djevojka. Iako je te večeri bila lijepa i ugodno društvo, u njemu nije izazvala žar i oduševljenje. No ipak su uslijedile večere, plesovi, noći obasjane mjesečinom i vožnje uz ocean i dogodilo se ono neizbježno – Mildred se zabrinula da je trudna.
Obred vjenčanja bio je jako jednostavan i brz: vjenčali su se 1918., kad je ona imala 17, a on 29 godina. Kad su se okrenuli da odu, čuo je glas matičara: "Charlie, ne zaboravite poljubiti svoju mladenku."
Nakon vjenčanja pokazalo se da je Mildredina trudnoća bila lažna uzbuna. Nije bio zaljubljen u nju, ali želio je to biti i želio je da brak bude sretan. No za Mildred je, piše, njihov brak bio pustolovina, po uzbudljivosti jednaka pobjedi na natjecanju u ljepoti; nešto o čemu je čitala u bajkama. Nije imala osjećaj za stvarnost. Zavolio je Mildred, ali bili su nepomirljivo nespojivi. Godinu dana nakon vjenčanja rodilo im se dijete, ali je dječak nakon samo tri dana umro. Brak im je nakon toga počeo venuti; rastali su se 1920.
Lita Grey, 1927. godine
O drugoj supruzi glumici Liti Grey, koja se za njega udala sa 16 godina (on je imao 35 u to vrijeme) nakon što je ostala trudna, i s kojom je bio u braku od 1924. do 1927., ne piše baš ništa, ne spominje joj ni ime. Kad su se rastajali, tvrdila je da ju je prisilio na abortus prije braka: u tri godine veze dobili su dvojicu sinova, Charlesa Chaplina Jr. i Sydneyja Chaplina. Rođeni su u razmaku od deset mjeseci u svibnju 1925. i ožujku 1926. godine.
Potom 1932. godine upoznaje Paulette Goddard: imala je 21, a on 42 godine. Bila je vesela i duhovita, tek je bila došla iz New Yorka i nikog nije poznavala. Oboje su bili poput Robinsona Crusoea kad otkrije Petka. Tijekom tjedna su bili zaposleni, ali nedjelja je bila čamotan dan. Ne znajući što bi sa sobom, odlazili su na duge vožnje kalifornijskom obalom. Paulette i on vjenčali su se 1936., no već nakon godine dana braka počeli su se udaljavati.
Paulette Goddard, 1947. godine
Na pomolu je istodobno bio novi rat. Britanski redatelj Alexander Korda 1937. predložio je Chaplinu da snimi priču o Hitleru koja bi se temeljila na zamjeni identiteta jer Hitler ima iste brkove kao njegov Skitnica. "Mogao bi glumiti oba lika", rekao mu je. Priča o Hitleru bila je prilika za burlesku i pantomimu.
Oduševljen tom idejom, bacio se na pisanje scenarija – trebale su mu dvije godine da ga napiše. Na polovici snimanja "Velikog diktatora" počeo je, međutim, dobivati alarmantne poruke od United Artistsa – upozorili su ga da će naići na probleme s cenzurom. I londonski je ured bio jako zabrinut zbog antihitlerovskog filma i nije bio siguran hoće li se moći prikazati u Britaniji. Preklinjali su ga da odustane, tvrdeći da film nikad neće biti prikazan u Engleskoj i Americi.
No prije nego što je dovršio "Diktatora", Engleska je objavila rat nacistima. U početku je na svim bojištima bilo mirno. "Nijemci nikad neće probiti Maginotovu liniju", svi su govorili. A onda je najednom počelo razaranje: proboj u Belgiju, proboj Maginotove linije, strahovit poraz savezničkih snaga i njihovo spašavanje s plaža Dunquerqua – i Francuska je bila okupirana. Vijesti su bile sve mračnije. Engleska se borila stjerana u kut. Sad je njujorški ured mahnito pisao: "Požurite se s filmom, svi ga čekaju."
Kadar iz filma "Veliki diktator", 1940. godine (Foto: United Artists Corporation)
Za "Velikog diktatora" rezervirao je dvije dvorane u New Yorku, Astor i Capitol. U Astoru su ga pretpremijerno prikazali novinarima. Večerao je s Harryjem Hopkinsom, glavnim savjetnikom Franklina Roosevelta, a poslije su otišli na projekciju za tisak. "Film je sjajan, vrijedan truda, ali nema šanse. Izgubit će novac", rekao mu je Hopkins dok su izlazili iz dvorane.
Chaplin je u film uložio dva milijuna dolara vlastita novca i dvije godine rada. Hopkins se, srećom, prevario. "Veliki diktator" premijerno je prikazan u Capitolu pred glamuroznom publikom koja je bila ushićena i oduševljena. Petnaest se tjedana prikazivao u dvama dvoranama u New Yorku i pokazao financijski najuspješnijim od svih filmova koje je Chaplin dotad snimio.
Buster Keaton (lijevo) i Charlie Chaplin u filmu "Svjetla pozornice" iz 1952. godine (Foto: Celebrated Films Corporation)
Godine 1942. Chaplin i Paulette su se rastali. Rastanak ga je bolio jer je bilo teško oprostiti se s osam godina zajedničkog života. No godinu dana kasnije preko filmske agentice Mine Wallace upoznaje njezinu klijenticu Oonu O’Neill, kći čuvenog dramatičara Eugenea O’Neilla. Mina Wallace mu nudi sedamnaestogodišnju djevojku za glavnu ulogu u njegovu filmu "Shadow and Substance". Uloga je zahtijevala mladu osobu, ali lik je bio veoma složen i za njega je bila potrebna starija i iskusnija glumica. Zato je nerado iz misli izbacio Oonu – mladu ženu blistave ljepote i krajnje privlačna, nenametljiva šarma i ljupkosti.
Oona O’Neill, 1943. godine
Ali nekoliko dana poslije gospođica Wallace ga zove da čuje ima li kakvih planova s gospođicom O’Neill jer je filmska tvrtka Fox zainteresirana za nju. Odmah je potpisao ugovor s njom i to je bio početak najsretnijeg razdoblja u njegovu životu koje će potrajati više od trideset godina, do njegove smrti 1977. godine. S Oonom će dobiti osmero djece; posljednje dijete, sina, u 73. godini.
"Kako sam upoznavao Oonu, neprestano su me iznenađivali njezin smisao za humor i trpeljivost; uvijek je mogla shvatiti tuđe gledište. Zbog tog i još bezbroj drugih razloga zaljubio sam se u nju. Dotad je već napunila osamnaest godina (on je imao 54 godine, op. a.), ali bio sam siguran da nije podložna hirovima te dobi. Bila je iznimka od pravila, iako sam se isprva bojao velike razlike u našim godinama. Ali ona je bila odlučna kao da je naišla na neku istinu. Vjenčali smo se 1943. u Carpinteriji, mirnom seocetu dvadeset pet kilometara udaljenom od Santa Barbare", piše Chaplin u memoarima.
Chaplin i Oona s njihovih šestero od ukupno osmero djece, 1961. godine
Sredinom prošlog stoljeća Chaplin i Oona zauvijek će napustiti Sjedinjenje Države: kao stranac za kojeg se sumnjalo da je radikal, krajem 1940-ih postao je žrtva McCarthyjeva lova na komuniste te se od 1952. trajno nastanio u Europi, gdje je režirao još dva filma, "Kralj u New Yorku" i "Grofica iz Hong Konga", te nakon šest godina pisanja, u sedamdeset petoj godini života, dovršio autobiografiju. Godine 1972. nakratko je ponovno posjetio SAD kako bi primio počasnog Oscara, a u siječnju 1975. imenovan je vitezom Reda Britanskog Carstva (KBE). Umro je na Božić 1977. u svojem domu u Veveyu u Švicarskoj. Doživio je 88 godina.
* Tekst je originalno, u skraćenoj verziji, objavljen u Jutarnjem listu.
Podijeli na Facebook
