Cornelius Vanderbilt, prvi tajkun i drugi najbogatiji čovjek u povijesti Amerike

Piše Tanja Tolić

“Čini se da ste vi idol puzajućeg mnoštva malih duša koje pjevaju o vašim nevažnim privatnim navikama, izrekama i djelima, kao da milijuni koje imate daju dostojanstvo”, napisao je Mark Twain, u otvorenom pismu, Corneliusu Vanderbiltu, čovjeku kojeg New York u njegovo vrijeme nije osobito volio, smatrajući ga nepismenim i dosadnim, ali koji je New York u mnogo čemu zadužio.

Cornelius Vanderbilt (1794-1877), kojem je T. J. Stiles posvetio biografiju na 719 stranica (knjiga je ove godine nagrađena Pulitzerom!), bio je prvi tajkun, parobrodarski i željeznički magnat, čovjek koji je izumio modernu korporaciju kupujući i konsolidirajući najveće newyorške pruge.

U trenutku smrti, Vanderbiltovo bogatstvo bilo je procijenjeno na više od 100 milijuna dolara. Prema knjizi "The Wealthy 100" Michaela Kleppera i Roberta Gunthera, Vanderbilt bi vrijedio 143 milijarde u dolarima iz 2007. godine, što ga čini drugom najbogatijom osobom u povijesti Amerike, odmah iza Rockefellera.

Rođen na Staten Islandu, u skromnoj ratarskoj obitelji, Vanderbilt je počeo raditi na newyorškim skelama i škunama, a od 20-ih i 30-ih godina 19. stoljeća i parobrodima, još kao dječak. Školu je napustio s 11 godina. “Da sam imao vremena za učenje, ne bih imao vremena ni za šta drugo”, objasnio je poslije.

Kad je navršio 16, već je vodio vlastiti posao koji je pokrenuo majčinim novcem. Prevozio je teret i putnike između Staten Islanda i Manhattan. U biznisu je uspio stvoriti ime zahvaljujući agresivnom laktarenju, ali i impozantnoj figuri. Stajao je uspravno poput Indijanca, opisuje ga jedan njegov suvremenik, 183 centimetra visok i 91 kilogram težak. Štedljiv i umjeren, imao je samo jedan porok – cigaru.

Vanderbilt je vrlo brzo počeo graditi vlastitu flotu parobroda, zbog čega je dobio i nadimak Commodore. Upustio se u cjenovne ratove, spuštajući vozarine sve dok konkurenciju nije izbacio iz posla ili dok mu nisu platili da ode. Tako je dobio i monopol nad trgovinom.
Do kasnih 40-ih godina 19. stoljeća, gotovo svi koji su putovali između New Yorka i Bostona morali su se ukrcati na Vanderbiltov brod ili u Vanderbiltov vlak. No njegov je najveći uspjeh ipak bila kupovina i konsolidacija newyorških željezničkih pruga pri čemu je koristio svaki trik koji je znao, uključujući i manipuliranje cijenama dionica. Njegovo je bogatstvo postalo ogromno.

“Da je u trenutku svoje smrti mogao prodati sve što je posjedovao, po punoj tržišnoj cijeni, uzeo bi jedan od svakih 20 dolara koji su bili u optjecaju”, piše Stiles u biografiji “The First Tycoon: The Epic Life of Cornelius Vanderbilt” (Prvi tajkun: Epski život Corneliusa Vanderbilta).

Iako spretan u poslu, Cornelius nije bio osobito razgovorljiv čovjek, možda zato što mu je nedostajalo formalnog obrazovanja, a možda i naprosto zato što se brbljanje nije moglo unovčiti. Ako bi se netko hvalisao u njegovoj prisutnosti, znao bi reći: “To ne vrijedi ništa”. Ako bi ga netko prekinuo dok je govorio, prestao bi pričati i završio bi s temom. Vanderbilt, piše T. J. Stiles, zapravo i nije trebao riječi. Njegova su djela govorila brutalnom elokvencijom. Primjerice, bivšim poslovnim partnerima Charlesu Morganu i C. K. Garrisonu u pismu iz 1853. godine poručuje: “Prevarili ste me. Neću vas tužiti, jer je zakon prespor. Uništit ću vas”.