Može li se čovjek svesti na dan? Ili na sat? Još gore, može li se njegova vrijednost temeljiti na učinku koji ostvari u sat vremena posla? Ako je vjerovati korporacijama, ne samo da može, nego i - mora! “Man/day“ i “man/hour“ korporativni su termini kojima se vrednuje angažman zaposlenika u nekom projektu, a u izvitoperenoj verziji prijevoda na hrvatski jezik, ti su termini postali - “čovjek/dan“ i “čovjek/sat“.
Spisateljica Iva Ušćumlić Gretić, likovna umjetnica Irena Frantal i fotografkinja Mare Milin odlučile su stati na kraj tom koroporativnom teroru barem na jedan dan, organizirajući u zagrebačkom Muzeju prekinutih veza (Ćirilometodska 2), uz potporu kulturne udruge Le Tim, jednovečernju multimedijalnu izložbu “Čovjekdan“ koja će se održati u petak, 21. ožujka, s početkom u 19 sati. Iva Ušćumlić Gretić napisala je, naime, knjigu kratkih tekstova, Irena Frantal je potom te tekstove uobličila u knjige koju je sama izradila, a Mare Milin projektu se pridružuje fotografski.
“Većina tekstova nastala je u razdoblju mog rada u marketinškoj agenciji, kad jednostavno nisam imala vremena pisati dugačke tekstove, priče ili roman. Pisani su između dva telefonska poziva ili dvije PowerPoint prezentacije. U isto sam vrijeme počela nailaziti na sintagmu 'čovjek/dan' ili 'čovjek/sat' kao načine korporativnog vrednovanja angažmana zaposlenika u nekom projektu. To je, naravno, hrvatski prijevod engleskih termina 'man/day' i 'man/hour'. Činilo mi se da je to izvitopereno shvaćanje svijeta u kojem je zarađivanje novca i stavljanje čovjeka u službu korporacija na svojem vrhuncu. Istovremeno sam se osjećala dobro jedino kad bih u tim danima pretrpanim poslom, kad sam doista živjela čovjekdane svoje tvrtke, uspijevala pisati, ma kako kratko i fragmentirano. To su bili moji čovjekdani. Irena Frantal se uključila u oblikovanje i knjiga je projekt zajedničkog truda dviju autorica. Mare Milin se uključila iz vlastitog entuzijazma prema umjetnosti i fotografiji kao svojem načinu izražavanja. Ideja je jednostavno promijeniti trenutačne teme razgovora koje se vrte oko politike i egzistencijalne ugroženosti za mnoge ljude i postaviti pitanje - Za što živiš?, odnosno - Što je tvoj čovjekdan? Uvjereni smo da svatko ima svoju strast i svoje pogonsko gorivo koje ga provlači kroz najteže dane. Svaki je odgovor legitiman, samo odgovor mora postojati“, objašnjava nam Iva Ušćumlić Gretić.
Irena Frantal, primjenjujući tehniku art of book i koristeći tekst Ive Ušumlić Gretić, izradila je pet unikatnih knjižica koje će poslužiti kao izložbeni primjerci (neće se prodavati - niti jedan dio izložbe neće se prodavati dalje). Knjižice će biti izložene u prostoru i moći će se razgledati, prelistati, pročitati. Mare Milin postavlja svoje fotografije koje slijede njenu zadanu temu, a perkusionist će biti pratnja događanju, način podizanja frekvencije i vibracije u prostoriji tijekom samog događaja.
Tijekom mjesec dana nakon samog projekta, Zagreb će pak biti oblijepljen A4 plakatima s natpisom “ZA ŠTO ŽIVIŠ?“, bez dodatnih informacija. Ideja je potaknuti ljude na razmišljanje o osobno važnim temama na neočekivanim mjestima (tramvajske stanice, stupovi javne rasvjete). Isto će se pitanje postaviti na samom događanju, s molbom sudionicima da podijele svoje razloge, odnosno svoje odgovore na to pitanje. Svi sakupljeni odgovori, foto i video materijal koji će se koristiti na događanju te popratni dokumentaristički foto i videomaterijal, kao i poruke koje posjetitelji ostave tijekom događanja, bit će predstavljeni na stranici www.covjekdan.com koja će također biti dignuta nakon samog događanja.
Podijeli na Facebook
