Piše Merita Arslani
Ne vjerujte kladionicama, naročito kada je u pitanju Nobelova nagrada za književnost. Kenijac Ngugi wa Thiong’o vodio je na kladionicama do zadnjeg trenutka, ali dobitnik je peruanski pisac Mario Vargas Llosa. U obrazloženju nagrade, iz švedske akademije su poručili da je Llosa nagradu dobio “zbog kartografskih prikaza strukture moći i snažnih prizora individualnog otpora, pobune i poraza”.
Llosa je svjetsku slavu stekao romanom “Grad i psi”, nakon kojeg je uslijedila također vrlo cijenjena “Zelena kuća” te monumentalno djelo “Razgovor u katedrali” (Conversación en la catedral), politički roman kojim je Llosa, između ostalog, pokazao i svoje političke ambicije.
Llosu je vijest da je dospio u elitno društvo nobelovaca zatekla u Americi gdje predaje na Sveučilištu Princeton. U četvrtak u 6.45 po američkom vremenu, baš u vrijeme kada se Llosa spremao na posao, nazvao ga je predsjednik žirija Peter Englund, te mu čestitao i rekao da je dobio Nobelovu nagradu.
“Llosa je bio budan već u pet ujutro, jer se pripremao za predavanje, a ja sam ga nazvao u 6.45. Bio je vrlo iznenađen, ali i dirnut kada sam mu rekao zašto ga zovem”, izjavio je Englund za peruanske medije.
Oglasio se naravno i Llosa, kojemu dan u Americi sigurno nije mogao početi bolje od ovoga. “Nisam ovo očekivao i zaista sam jako zahvalan na ovakvoj časti. Uistinu je privilegija dobiti ovako veliku nagradu”, bilo je prvo što je Llosa rekao za CNN.
Njegovi izdavači i urednici u Južnoj Americi uvjereni su kako je Llosa već odavno trebao dobiti Nobela, a jedan od njih je priznao da se već pobojao da je Llosino vrijeme za Nobela prošlo.
Llosa je rođen 1936. u provincijskom gradiću Arequipi i već s 15 godina počeo je raditi kao novinar u La Crónici. Njegovi su se roditelji razveli nedugo nakon njegova rođenja, a njegova majka i cijela obitelj nisu htjeli objašnjavati Llosi mukotrpnu priču o razvodu njegovih roditelja, tako da su mu od najranijeg djetinjstva govorili da mu je otac umro. Međutim, kada je imao deset godina, njegov otac Ernesto se vratio u Peru i tada ga je Llosa prvi put vidio.
Llosino djetinjstvo i mladost obilježeni su nesređenim obiteljskim odnosima, pa se tako s 19 godina oženio svojom tetkom Julijom Urquidi, koja je bila 13 godina starija od njega. Zajedno su se preselili u Pariz gdje je Llosa trebao dobiti stipendiju, no kada su stigli u Francusku, tek tada su mu rekli da mu je zahtjev za stipendiju odbijen. Unatoč takvom razvoju događaja, odlučili su ostati u Parizu, ali njihov je brak trajao svega par godina i razveli su se 1964. Llosa se ženio još jedanput, i to s rođakinjom Patricijom Llosom s kojom je dobio troje djece.
Nakon uspješnih romana, sedamdesetih se potpuno posvetio književnosti i više nije želio predavati na sveučilištima po Španjolskoj gdje se u međuvremenu preselio. S vremenom je postao veliki Márquezov prijatelj i zajedno su zdušno podržavali Fidela Castra. Međutim, prijateljstvo se raspalo kada je Llosa napisao pismo Castru u kojem ga je kritizirao zbog režima na Kubi, s obzirom da je Márquez i dalje ostao na Castrovoj strani i podržavao njegovu politiku.
Zanimljivo je da nijedan od njih nikada u nijednom intervjuu nije spomenuo kako je točno došlo do razlaza nekada velikih prijatelja. Osim toga, Llosa je prvi južnoamerički pisac koji je dobio Nobela za književnost nakon 1982., kada je Nobela dobio njegov bivši prijatelj Márquez.
Paralelno s pisanjem, Llosa se aktivno uključio u politiku, a vrhunac njegovog političkog angažmana bio je 1987. kada je pokrenuo velike prosvjede protiv ekonomske politike u Peruu i uspio izvesti preko 120 tisuća ljudi na ulice. Tada je pokrenuo i predsjedničku kampanju, za izbore 1990., a njegovi protivnici u radijskom su eteru čitali politički upitne dijelove iz njegovih knjiga, kako bi ga diskreditirali. Llosa je pobijedio u prvom krugu i dobio 34 posto glasova, ali u drugom krugu ga je pobijedio tada relativno nepoznat Alberto Fujimori.
Llosi je poraz teško pao, te je u roku nekoliko sati napustio Peru i odselio u London, a kasnije je uzeo španjolsko državljanstvo, kojeg je lako dobio jer je godinama tamo predavao na fakultetima.
Llosine romane kod nas je objavila izdavačka kuća Vuković & Runjić.
Podijeli na Facebook
