Dragi tata...

Treća dobitnica u našoj nagradnoj igri, u kojoj dijelimo pet primjeraka "Ljubavologije", nove knjige Brune Šimleše, je Sanja Lujić Pirc iz Rijeke. Čestitamo Sanji i podsjećamo da su ostala još dva primjerka "Ljubavologije"!

Piše Sanja Lujić Pirc

Dragi tata,

prošlo je godinu dana. Kako je? Svakim danom sve gore. Svakim danom sve mi više nedostaješ. Možda sam tvoju smrt doživjela kao odlazak na službeni put, ali sada je stvarno vrijeme da se vratiš.

Želim znati gdje si, što radiš, kako provodiš dane, kako si. Znaš li što se događa sa mnom? Kada pričam s tobom, čuješ li me?

Više ne mogu razgovarati s tobom, piti kavu s tobom, diskutirati o važnim stvarima, nećeš me više nikada zagrliti, staviti mi ruku na čelo da mi svojim čarobnim dodirom otkloniš glavobolju.

Iako nismo živjeli zajedno već nekoliko godina, uspomene stalno naviru. Drago mi je da smo dvije godine radili zajedno u istoj školi, da smo bili kolege. Sjećaš se kako smo čekali vlak nakon nastave koji je uvijek kasnio, pili pivkana (kako si zvao pivo) i pričali o svemu i svačemu? Često se prisjećam svega što smo zajedno radili. Kada si me vozio na biciklu u sjedalici koju si sam napravio za mene, kada si me učio voziti bicikl, kada si mi radio najljepše pozivnice za rođendane i kada si organizirao najbolje rođendanske proslave za mene i moje prijatelje.

Tek sada shvaćam koliko su neke stvari bile važne kako sam ih odigrala jer da nisam, ne znam kako bih živjela dalje. Drago mi je da sam ti ipak došla na rođendan dva mjeseca prije najgoreg poziva u mom životu iako nisam htjela ići jer Antonio (samo si ga ti zvao Antonio) nije mogao sa mnom, drago mi je da sam diplomirala na ljeto a ne na jesen kako je predlagala moja mentorica, drago mi je da sam se javila na natječaj za posao i dobila ga. Sjećam se kako si bio ponosan i sa sjajom u očima rekao: Pa ti ostvariš sve što si zacrtaš! Ta rečenica i dalje me vodi kroz život. Drago mi je da sam ti bila potpora odnosno da ti nisam radila probleme kada si odlučio krenuti drugim smjerom u svom životu.

Naravno, žao mi je za neke stvari koje nismo napravili ali srećom ima više stvari koje smo napravili nego koje nismo.

Nisi doživio moju dodjelu diplome. Barem znaš da sam diplomirala, da je uz mene divan čovjek kojeg obožavam i da sam u sigurnim rukama.

Ima toliko toga što se je dogodilo u zadnje vrijeme, na što bi ti bio jako ponosan, a ne mogu ti poslati sms, nazvati te, naći se s tobom na kavi.

Još uvijek kada idem negdje na put uzmem mobitel da ti javim da je sve ok i da te obavijestim gdje sam.

Najgore od svega je što smo imali drugačije planove. Kupio si kućicu koju si počeo uređivati, s velikim voćnjakom i vrtom, kojima si se mislio posvetiti kad odeš u mirovinu. Veselio si se unucima koje ćeš tamo čuvati. Da, bojim se dana kada rodim dijete i suočavanje sa činjenicom da ga ti nećeš vidjeti, zagrliti nas oboje. I, još uvijek ne mogu gledati filmove odnosno emotivne scene sa tatama i kćerima. Zavidim im!

Tata, ono što znam zasigurno je da sam ti ja uvijek bila na prvom mjestu. U tvoju ljubav prema meni nikada neću sumnjati. I hvala ti na svim savjetima, napornim i ponekad strogim odgojnim metodama. Oblikovao si me kao osobu. Zbog tebe sam ovo što jesam.