Poznata je prva dobitnica u nagradnoj igri portala Najbolje knjige i Naklade Ljevak, u kojoj dijelimo pet primjeraka “Ljubavologije” Brune Šimleše – Marijana Šimunić Raič iz Zagreba. Čestitamo Marijani na otvorenosti s kojom je podijelila svoju životnu priču. Šaljite nam svoje eseje, ostale su još četiri knjige!
Piše Marijana Šimunić Raič
1999. godina. Proljeće. Iza mene je neuspio brak, ne tražim krivca. Znam - oboje smo. Ali odlučujem otići iz rodnog grada, moje Vojvodine, i potražiti mjesto gdje ću možda osigurati bolju budućnost djeci. Posla nemam, bivšem sam potpisala na sudu izjavu da ne mora brinuti o djeci, samo da mi ih oboje da. Dolazim u Hrvatsku, ostavljam dječicu vrtićke dobi majci i ocu da brinu o njima dok se ne snađem i ne nađem nešto stabilno. Ne želim ih vući sa sobom. Nalazim posao u hotelu u Gorskom Kotaru. Traži pomoćnu radnicu u kuhinji i sobaricu. Mogu ja oboje dok ne nađete nekoga. Od 6 do 22 sata. Svaki dan. Puno je lakše tako, nego imati vremena za razmišljanje. Nakon mjesec dana tražim slobodan dan i plaću. Dobivam 570 kuna!!! Pitam zašto? Zato što se uračunava spavanje i hrana. Ok, pokušavam se smiriti da nekoga ne ubijem… Izlijećem u kišnu noć i stopiram. Gdje? Ne znam, što dalje odavdje. Stane mi crveni auto, pita me: “Do kud vi?” Odgovaram mu: “Do kud i vi”. Ulazim, pričam sve, pričam kroz suze nepoznatom muškarcu. On kaže da traži cimera, može i cimerica - pa dok se ne snađem. Evo i dan-danas smo cimeri. I partneri i prijatelji... I ljubav. Dražen je prihvatio moje dvoje djece iz prvog braka i ne pravi nikakvu razliku između njih i našeg zajedničkog djeteta. Dodao je moje prezime, da se starija djeca ne osjećaju drugačije u našoj obitelji. Zar to nije ljubav? Ja i dalje idem do kud i on. Mada se ponekad iskrcam. Svatko ima pravo na svoje disanje, ne treba gušiti partnera.
Podijeli na Facebook
