Piše Tanja Tolić
Misleći ljudi koji su rođeni početkom ovoga stoljeća, u neku su ruku izum H. G. Wellsa, zapisao je 1941. godine George Orwell o velikom piscu i vizionaru, koji je iza sebe ostavio više od 3000 zapisa, od toga čak stotinu knjiga.
Herbert George Wells (1866-1946) poznat je kao autor romana “Vremenski stroj”, “Otok doktora Moreaua”, “Nevidljivi čovjek” i “Rat svjetova”, u kojima je “prorekao” izum televizije, atomske bombe, pa čak i interneta. Kasnih tridesetih godina prošloga stoljeća maštao je o izumu nečega što je nazivao “world brain”, odnosno “svjetski um”; ogromnoj banci ljudskog znanja pohranjenoj na mikrofilmove koji bi se ljudima besplatno dostavljali avionima. Nedostajao je, tada, tek izum mikročipa, pa da prva varijanta interneta postane moguća.
Manje je, međutim, poznato da je Wells bio prorok još jedne vrste – prorok seksualne revolucije, posebice slobodne ljubavi koju je neumorno prakticirao, piše u upravo objavljenom biografskom romanu, “A Man of Parts”, autor David Lodge. Wells se ženio dva puta ženama koje je volio, no niti jedna ga nije zadovoljavala seksualno, zbog čega je održavao paralelne, dugotrajne ljubavne veze s drugim ženama, i imamo brojne, kratkotrajne afere koje mu je posebice druga supruga Jane neumorno opraštala.
Njegove veze s tri mlade žene, koje su bile upola mlađe od njega, izazvale su poseban skandal. Prva je bila Rosamund Bland, tajno usvojena kći Edith i Huberta Blanda (a zapravo biološka kći Huberta koju je dobio u vezi s Edithinom družicom i njihovom domaćicom Alice Hoatson), i koju je Wells navodno spasio od incesta s vlastitim ocem, tako da je on započeo s njom vezu. Uslijedila je Amber Reeves, studentica s Cambridgea s kojom je dobio kćer Anna-Jane, i potom Rebecca West, koju je pozvao u svoj dom u Essexu 1912. godine, kako bi s njom raspravljao o svojem romanu “Marriage”, a kojeg je Rebecca domišljato iskritizirala u feminističkom listu The Freewoman. Razgovor se pretvorio u turbulentnu vezu koja je potrajala nekih deset godina.
Wells je također bio i u vezama sa spisateljicama Dorothy Richardson, Violet Hunt i Elizabeth von Arnim, a potom mu se “dogodila” Moura, barunica Budberg, ruska aristokratkinja koja je preživjela revoluciju kao tajnica, a vjerojatno i ljubavnica Maksima Gorkog, i s kojom je Wells prvi put spavao dok je boravio u piščevu stanu u Petrogradu 1920. godine. Sreli su se ponovno nakon Janeine smrti, 1927. godine, a Moura je postala velika ljubav Wellsovog zrelog života (usprkos tome što mu je priznala da ga je špijunirala za Ruse), javno priznata kao ljubavnica, no odbijala se za njega udati ili s njime živjeti. Wells je, naime, imao reputaciju serijskog zavodnika, iako su, prema Lodgeovim otkrićima, ako se izuzme slučaj Moure, uglavnom žene bile te koje su proganjale Wellsa, a ne obratno.
Bio progonitelj ili progonjen, sasvim svejedno, Wells o svojim ljubavnim pothvatima nije šutio. Autobiografiji iz 1934. dopisao je tajni “Postscript”, u kojem je opisao svoj seksualni život, te naglasio da dodatak može biti objavljen nakon što umre on i sve žene koje spominje. Tekst je objavio Wellsov sin Gip, 1984. godine, u knjizi “Wells in Love”, a bio je polazište za Lodgeovo opsežno istraživanje o ljubavnom životu jednog od najintrigantnijih suvremenih pisaca.
Fotografije:
1. naslovnica knjige
2. H. G. Wells
3. prva supruga Isabel Mary
4. Ljubavnica Amber Reeves s Wellsovom kćeri
5. Ljubavnica Rebecca West
6. Wells s Rebeccom West
7. Ljubavnica Dorothy Richardson
8. Ljubavnica Violet Hunt
9. Ljubavnica Elizabeth von Arnim
10. Ljubavnica Moura Budberg
Podijeli na Facebook
