Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar
Ivana Plechinger upravo je promovirala knjigu "Ono što ostaje, uvijek ljubav je" u kojoj je na dirljiv način opisala svoju borbu s dubokom tugom koja je prati od djetinjstva zbog prerane majčine smrti te pobjedu nad vlastitom teškom bolešću, unatoč žalosti zbog smrti oca. Knjiga je puna ohrabrenja i nade, a Ivana ju je napisala kako bi svoje životno iskustvo podijelila s drugima kojima također treba ohrabrenja i inspiracije za vlastite životne pobjede.
* Vaša knjiga "Ono što ostaje uvijek ljubav je" dočekana je s velikim zanimanjem i predstavljanje u Velvetu bilo je izuzetno posjećeno. Jeste li takvu reakciju publike očekivali kad ste pisali knjigu?
- Moja knjiga "dugo nije ni znala da će postati knjiga". Pisala sam je sebe da liječim nakon što je vrlo dramatično i neočekivano u mome domu s ovog svijeta otišao moj Tata. Kad se nakupilo dosta tih zapisa i suprug i prijateljice imali su istu reakciju: "Objavi knjigu, jer ako pomaže tebi pomoći će i drugima." Tako da mi je od samog starta sve vezano uz knjigu bilo čudesno, pa i predstavljanje knjige, na kojem je, kažu u Nakladi Ljevak, bilo najviše ljudi do sada, nikada se nije prodalo toliko knjiga, a niti se ikada u redu čekalo čak dva sata za potpis autora. Na sve to mogu samo reći - Hvala, počašćena sam.
* Pokazalo se da knjiga koja opisuje vlastiti izlazak iz krize doista može pomoći drugima. Koje su vas knjige samopomoći inspirirale da napišete svoju knjigu? Biste li i drugima preporučili da opišu svoje životne krize kako bi ih lakše pobijedili?
- Vjerujem da knjiga može pomoći, pogotovo ukoliko su takve namjere autora dok knjiga nastaje utkane u knjigu. Mnoge knjige su me oblikovale i usmjeravale, knjiga "Na rubu" Shirley Maclaine, "Kako iscijeliti duh i tijelo" Louise Hay samo su neke od njih.
Meni je pisanje neizmjerno pomoglo, ne mora značiti da će pomoći vama. Vrijedi pokušati, ali ponajviše osluškivati same sebe, tihi glas u vama najbolje zna što vas liječi...
* O moždanom udaru ne govori se često i mnogima će vaša knjiga omogućiti da više nauče o prepoznavanju i oporavku od moždanog udara. Kako ste organizirali život kako biste našli vremena za pisanje knjige?
- Nisam ništa morala organizirati. Riječi su dolazile u pravo vrijeme samo sam se odvažila zapisati ih. Često je to bilo tako silovito da je barem trećina knjige pisana na mobitelu. Ćaknuto, znam, ali tako je bilo. Ne čudi zapravo, jer ja sam "Moderna djevojka" iz pjesme grupe Film.
* Je li do moždanog udara došlo zbog brige i pritiska u poslu i životnih udaraca. Koliko je iskustvo nemoći i oporavka pridonijelo promjeni vašeg načina života? Kako je danas organiziran vaš dan?
- Otpustili su me s dijagnozom "znamo što se dogodilo, ali ne znamo zašto, jer ste savršeno zdravi, čuvajte se stresa". Stres je zapravo strah. Onaj koji ga prolazi sam najbolje zna strah od čega. Kod mene je to bio strah od budućnosti. Više ga u mom životu nema, a kako sam si pomogla opisala sam u knjizi, a još i više ću ljude o tome poučiti na radionicama "I vi možete radosno živjeti" koje ću uskoro održavati po cijeloj Hrvatskoj. Tome se neizmjerno veselim.
* Na predstavljanju knjige zapjevala je cijela vaša obitelj i prenijela poruku da nevolja povezuje. Koliko je glazba prisutna u vašoj svakodnevnici? Okupljate li se često oko pjesme i zajedničkih obiteljskih rituala?
- Često se okupljamo oko svega pa i oko glazbe. Dosta sam toga napravila u životu, ali moj najveći uspjeh moja su djeca. Učim ih da budu radosni kako bi i sami jednog dana odgajali radosnu djecu. Mislim da je to najveća zadaća svih nas. Radost ostaviti u nasljeđe generacijama koje dolaze...
Podijeli na Facebook
