Piše Tanja Tolić
Londonski The Sunday Times još je 1990. godine izračunao da se svakih pet sekundi negdje u svijetu proda jedna knjiga Jeffreyja Archera. Archer je jedan od najprodavanijih pisaca svih vremena: uz njega, na listi su J. K. Rowling, pisci krimića i trilera poput Jamesa Pattersona, Dana Browna i Toma Clancyja, vrhunski pripovjedači poput Stephena Kinga, ali i klasici poput Lava Tolstoja, Agathe Christie i Shakespearea.
I sam je Archer, danas u osamdeset trećoj godini života, poput likova iz nekog od svojih četrdesetak romana. Precizno, napisao je čak četrdeset i osam knjiga otkako je 1974. godine objavio prvu, prevedene su na trideset tri svjetska jezika i prodane u vrtoglavih 320 milijuna primjeraka. Jeffrey Archer rođen je 15. travnja 1940. u Londonu, ali se obitelj vrlo brzo preselila u Weston-super-Mare koji će postati poprištem jednog od njegovih najpopularnijih serijala, sedmodijelne "Sage o Cliftonima" čiji je prvi dio, "Igru vremena", upravo objavila samoborska nakladnička kuća Opus Gradna u prijevodu Tomislava Zagode i Nikoline Palašić.
Piščev otac William imao je šezdeset i četiri godine kad se Jeffrey rodio. Bio je sitni kriminalac, bigamist i optužen je za niz kaznenih djela prijevare. Pobjegao je u Sjedinjene Američke Države i umro od srčanog udara kad je Jeffrey bio dijete. U jednom od intervju kaže da ga se slabo sjeća. Odrastao je uz majku Lolu i usvojenu sestru Elizabeth u malom stanu u Weston-super-Mareu. Majka je radila tri posla, no ne bi mu mogla platiti školovanje da nije dobio stipendiju za Wellington School u Somersetu. Nije bio svjestan, kaže, koliko se žrtvovala za njega dok je bio dijete, ali joj je to nadoknadio u starijoj dobi – poživjela je sretno do 87. godine, a on se u međuvremenu obogatio.
Archer je odmalena radio sitne poslove kako bi zaradio novac – od prve zarade majci je kupio ručni sat. Otada gotovo da nema posla kojim se nije bavio: prikupljao je novac u humanitarne svrhe, otvorio umjetničku galeriju koja je brzo propala, ušao u politiku kao član Konzervativne stranke, a potom i u parlament koji je napustio strahujući od bankrota nakon što je sav novac izgubio kao žrtva financijske prevare kanadske kompanije Aquablast. Upravo je te, 1974. godine, napisao svoju prvu knjigu "Ni penija više, ni penija manje" ("Not a Penny More, Not a Penny Less"). Spisateljski početak nije mu bio lagan: odbilo ga je četrnaest nakladnika prije nego što je uspio objaviti knjigu koja se prodala u samo 3000 primjeraka u tvrdom izdanju. U međuvremenu je njegova prva knjiga prodana u 25 milijuna primjeraka, no za to je, kaže, bilo potrebno četrdeset godina. Njegova druga knjiga, roman "Kane i Abel" ("Kane and Abel"), učinila je od njega pisca bestselera. Roman je dospio na listu bestselera The New York Timesa i prodao se u 47 milijuna primjeraka, kao primjerice klasici "Ubiti pticu rugalicu" i "Prohujalo s vihorom".
Archer je danas član Doma lordova, ali se već dugo ne bavi politikom, između ostaloga zato što je i sam završio u zatvoru zbog krivokletstva koje je uključivalo jedan tabloid i sočnu priču o tome kako je Archer platio prostitutki za seks, a potom na sudu lagao da to nije učinio. Usprkos toj epizodi i dalje je – čak pedeset tri godine! – u braku s istom ženom, britanskom znanstvenicom specijaliziranom za konverziju solarne energije Mary Doreen Archer, s kojom ima dva sina, dvije unuke i tri unuka.
Kad je navršio sedamdeset godina Archer je odlučio napisati serijal o Cliftonima: planirao je da ima pet dijelova i da u idućih pet godina svake godine napiše jedan nastavak. Serijal je na kraju narastao na sedam knjiga, prvi je objavio 2011. godine, a posljednji je dovršio 2016. U prvom dijelu sage, romanu "Igra vremena" koji u hrvatskom prijevodu ima 430 stranica, upoznajemo glavnog junaka Harryja Cliftona kao dječaka. Radnja "Igre vremena" obuhvaća period od dvadeset godina između dva velika rata, od 1919. godine do 1940. godine, a roman je sastavljen od pet velikih cjelina: svaku pripovijeda najprije jedan od glavnih likova u ich formi, a potom ostatak pripovijeda sveznajući pripovjedač iz njegove perspektive. Pripovjedači su, redom, dječak Harry, njegova majka Maisie Clifton, ratni veteran Stari Jack koji živi u željezničkom vagonu u bristolskom brodogradilištu, Harryjev najbolji prijatelj Giles Barrington, Gilesova sestra Emma i njihov otac Hugo Barrington.
Archer čitatelja hvata u mrežu već prvom rečenicom romana koju izgovara Harryjeva majka: "Ova priča nikada ne bi bila napisana da nisam ostala trudna. Gledajte, oduvijek sam planirala izgubiti nevinost na radničkom izletu u Weston-super-Mareu, samo ne s tim određenim muškarcem." Jeffrey Archer, treba reći, izaziva podijeljene reakcije u javnosti: kritika mu nije osobito naklonjena (u jednom se intervjuu čak našalio da je zahvalan na tome što ga čita njegov sin intelektualac…), no čitatelji ga obožavaju, rekla bih – s razlogom. Može mu se prigovoriti pretjerana dramatičnost zapleta, povremeno i neuvjerljivost, ali mu se ne može osporiti da je rođeni pripovjedač koji u par brzih rečenica postavlja mizanscenu iz koje izrastaju raskošni, živopisni likovi.
Sudeći prema "Igri vremena", Archer je pripovjedač staroga kova kojeg, možda i zbog vlastitog životnog iskustva, opsjedaju svevremenske teme: tegobno odrastanje u malom mjestu, siromašan život iz kojeg se pošten i odgovoran dječak uzdiže poput heroja, skromna majka koja je spremna na svaku žrtvu za svojega sina, plemeniti starac s tajnom koji pomaže siročetu bez oca, mala zajednica ljudi koja se urotila da pomogne hrabroj ženi, strašni negativac koji prijeti nasiljem i odmazdom i dobri prijatelji za cijeli život.
"Igra vremena" u tom je smislu napučena arhetipskim likovima, ali oni, većinom, nisu rigidno postavljeni na stranu dobra i zla: Archer vješto ispisuje bajku duboko ukotvljenu u stvarnost. To je, mislim, uz odličan, jedak humor, tajna njegova golema uspjeha kod čitatelja: "Igra vremena" vrsta je štiva u kojoj čitatelj zdušno navija da glavni junak uspije nadvladati sve prepreke.
Harryja Cliftona, dakle, upoznajemo kao malenog dječaka koji živi s majkom Maisie, ujakom Stanom te bakom i djedom u Bristolu. Oca nema – majka i ujak su mu rekli da je Arthur Clifton poginuo u ratu, no kako Harry odrasta, postaje mu sve jasnije da to nije moguće: majka i otac su ga začeli nakon što je rat završio. Maisie radi kao konobarica u čajani gospođice Tilly, a Stan radi kao lučki radnik u brodogradilištu bogate obitelji Barrington koju s Cliftonima povezuje strašna tajna. Dapače, dvije.
Svi su u Harryjevoj obitelji nepismeni i on je prvi koji će pohađati školu do četrnaeste godine, pod uvjetom da se konačno primi učenja umjesto što jurca bristolskom lukom za ujakom Stanom. Stan se kupa samo četiri puta godišnje, na početku svakog godišnjeg doba, "nitko nije mogao optužiti Stana da troši svoj teško zarađeni novac na sapun", a zna pročitati samo nazive cigareta na kutiji. Obitelj Clifton ima jedan vanjski zahod, jedan umivaonik i jedan ručnik, a Harryjev doručak uglavnom se sastoji od lizanja zdjele nakon što Stan ujutro pojede kašu.
Stariji Cliftoni očekuju da se Harry školuje do četrnaeste godine, i to samo zato što je škola dotad zakonski obavezna, a nakon toga bi trebao početi raditi u brodogradilištu kao njegov ujak Stan i pokojni otac – to je jedina perspektiva koja se nudi radničkom djetetu, barem dok voditeljica crkvenog zbora, gospođica Monday, ne otkrije da Harry ima "glas anđela".
Zahvaljujući kristalno čistom sopranu, Harry dobije stipendiju za St Bede, zborsku školu koja priprema svoje polaznike za St Mary Redcliffe, "koju je kraljica Elizabeta opisala kao najljepšu i najpobožniju crkvu u cijeloj zemlji". Škola je ujedno i internat, pa Harry odlazi u dom živjeti s drugim dječacima. Početak prilagodbe je težak: nije znao da banana nije isto što i jabuka, pa ju je pokušao pojesti s korom. Većina mu se u bogatoj školi ruga jer je sin lučkog radnika i konobarice, no kad za doručkom, nakon što pojede kašu, poliže zdjelicu a svi mu se počnu smijati, istu stvar napravi i bogati Giles Barrington i tako se uspostavi prijateljstvo koje će, sudeći po nastavcima serijala, potrajati do kraja života.
No dvojicu dječaka, kao i Harryjevu majku Maisie, čeka cijeli niz nerijetko opasnih prepreka: neke od njih neće uspjeti preskočiti, neke hoće, Harry najviše zahvaljujući skupini pomagača o kojima ništa ne zna, a koje predvodi tajanstveni Stari Jack. U godinama koje slijede majka i sin Clifton suočit će se s optužbama za krađu, gubitkom anđeoskog glasa, batinama, prijetnjama ubojstvom i ludnicom, podmetnutim požarima, sumnjama oko očinstva, otkrićem stravičnog zločina, ali i velikodušnim napojnicama, tajnom donacijom koja je omogućila kupnju željenog sata, dobitkom kredita za čajanu, odanim prijateljima, mrežom tajnih pomagača velikoga srca i, naravno, oboje – s romantičnom ljubavlju.
"Sagu o Cliftonima" u mnogo čemu je inspirirana Archerovim životom: kao i glavni junak, odrastao je samo s majkom, u teškim životnim okolnostima; kao i Harry, u školu je išao tramvajem u pratnji majke, a potom pješice. Bio je, govori u jednom intervjuu, fasciniran bogatstvom drugih ljudi, učenicima koje je obitelj u školu dovozila u skupim automobilima. Ispočetka je u školi bio usamljen, no potom se sprijateljio s dječakom Neilom Coppom koji mu je ostao najbolji prijatelj do kraja života (umro je od pušačkog raka). Jeffrey nije pjevao kao Harry, ali je bio odličan trkač, a kao i glavni junak "Igre vremena" glumio je u školskim predstavama, zahvaljujući angažmanu svojeg učitelja engleskog jezika Alana Quiltera, kojem je i posvetio prvi roman iz "Sage o Cliftonima". Inspiracija za Harryjevu suprugu, koju upoznajemo pred kraj "Igre vremena", Archerova je vlastita, znanstvenica Mary Archer s kojom je u braku pedeset tri godine.
Jeffrey Archer poznat je po svojoj disciplini dok piše: prve verzije svih knjiga napisao je u svojoj kući na Malorci. Prve verzije su bitne jer u prosjeku za svaku knjigu napiše po četrnaest verzija prije nego što je objavi. Piše svaki dan od šest sati ujutro do osam sati navečer: radi dva sata, potom uzme pauzu od dva sata, pa opet nastavi pisati. Knjiga godišnje uzme mu oko tisuću sati rada, a sve romane piše rukom. Svake godine napiše jedan bestseler, a jedini je pisac na svijetu koji ima bestselere u tri različite kategorije knjiga – beletristici (romanu), publicistici i kratkim pričama.
Koji su njegovi savjeti za pisanje? "Ne počinjite prerano. Najprije skupite životno iskustvo, upoznajte ljude. Pišite o onome što znate. Dobro je početi s kratkim pričama, testirati se. Kad napišete prvi roman, dajte ga na čitanje nekome koga ne poznajete, a za koga ste sigurni da će vam reći istinu. Potrebna vam je osoba koja će vam reći: 'Ovo ti nitko neće objaviti.'"
"Igru vremena" možete kupiti na ovoj poveznici:
https://www.opusknjige.hr/proizvod/jeffrey-archer-igra-vremena/
Podijeli na Facebook
