Prije dva tjedna, autorica bestselera Jodi Picoult (dosad je prodala 14 milijuna primjeraka knjiga, a njezin roman “My Sister’s Keeper” poslužio je kao predložak za istoimeni film) postala je tweet u napadu ljutnje. Nakon što je pročitala književnu kritiku novoga romana Jonathana Franzena, “Freeedom”, u New York Timesu, spisateljica se uhvatila tipkovnice i napisala sljedeće: “NYT luduju zbog nove Franzenove knjige. Jeste li u šoku? Voljela bih vidjeti da NYT luduje oko autora koji nisu bijeli muški književni ljubimci.”
Na njen tweet odgovorila je Jennifer Weiner (i po njenom romanu, “In Her Shoes” snimljen je istoimeni film, s Cameron Diaz, Toni Colette i Shirley Maclaine u glavnim ulogama), pišući o “neumornoj ljubavi kritičara prema Franzenu”, i to u trenutku kad mu novi roman još nije bio niti objavljen. Izmislila je čak i hashtag #franzenfreude, aludirajući na pojam Schadenfreude, posuđenicu iz njemačkog jezika, koja se koristi u brojnim drugim jezicima, između ostaloga i u engleskome. “Scadenfreude je pojam koji označava uživanje u tuđoj boli. Franzenfreude je uživanje u boli izazvanoj višebrojnim i obilatim kritikama Jonathana Franzena.”
Ukratko, New York Times, čije su liste bestselera mjerilo uspješnosti neke knjige u cijelome svijetu, proglašen je seksističkim, nepravednim listom čiji “knjiški klub” voli samo bijele muškarce, a mrzi žensku literaturu, posebno ljubavne romane. Lorin Stein, bivši urednik u nakladničkoj kući Farrar, Straus and Giroux, a danas glavni urednik lista Paris Review odgovorio je dvjema damama na web stranici Atlantica riječima kako je njihova želja da NYT recenzira fikciju za široke mase zapravo “lažni populizam” koji se pretvara da govori u ime žena. Potom su Weiner i Picoult dale intervju Huffinton Postu u kojem su napale Steina…
Ukratko, polemika još traje. Dapače, tek sad ima materijala, jer je Franzenova knjiga konačno dospjela do širokih masa, na police knjižara. Pored toga, predmet rasprave više nije samo Franzen. Sada se u čitavoj knjiškoj blogosferi raspravlja o tome jesu li New York Times i drugi ugledni listovi koji imaju podlistke namijenjenje knjigama zapravo naklonjeniji piscima koji su muškarci i bijelci.
Jedni su, tako, otkrili da je New York Times, recenzirajući političke knjige, u 95 posto slučajeva recenzirao one koji su napisali muškarci, a slično je i s recenziranim krimićima – i njih je, u 66 posto slučajeva, napisao jači spol. U drugom, nešto starijem istraživanju, pokazalo se da su čak 72 posto svih knjiga, koje su ikad recenzirane u Times Book Reviewu, napisali - muškarci. Dosad, međutim, piše časopis Slate, nitko nije istražio statističku sliku svih recenziranih beletrističkih naslova u NYT-u pa se toga odlučio prihvatiti upravo Slate.
Prekopali su arhivu u posljednje dvije godine, usporedili muške i ženske pisce, a potom i zabilježili imena autora čije su knjige bile posebno istaknute u recenzijama objavljenima za vikend te u Sunday Times Book Reviewu.
Evo što su otkrili. Od 545 recenziranih knjiga od kraja lipnja 2008. do kraja kolovoza ove godine, 338 knjiga napisali su muškarci (62 posto), a 207 knjige žene (38 posto). Od 101 knjige koje su u tom periodu dobile dvije recenzije, 72 su napisali muškarci (71 posto), a 29 su napisale žene (29 posto). Što nam to govori, pita se Slate. “Da knjige koje napišu muškarci doista dobivaju više prostora u New York Timesu, uz napomenu da nije poznat podatak koliko su knjiga ukupno napisali muškarci, a koliko žene. No ‘muške’ su knjige, svakako, dvaput češće dobivale dvije kritike”, zaključuju.
Podijeli na Facebook
