Priredila Tanja Tolić
Početkom srpnja, preciznije 11. srpnja, jedna od kultnih knjiga, “Ubiti pticu rugalicu”, nagrađena Pulitzerovom nagradom, prevedena na gotovo 50 jezika i prodana u 40 milijuna primjeraka, navršit će točno 50 godina.
Harper Lee, autorica knjige koja je svijet osvojila humorom i toplinom, iako tema romana uopće nije lagana – jer govori o silovanju i rasizmu - danas ima 84 godine, a otkako je objavila roman kojeg su mnogi proglasili jednim od najvažnijih u proteklom stoljeću i po kojem je 1962. snimljen istoimeni film nagrađen Oscarom, s Gregoryjem Peckom u naslovnoj ulozi odvjetnika Atticusa Fincha, praktički nije napisala niti retka. I ne samo to; Harper Lee zapravo uopće ne voli da joj se spominje njezino remek-djelo, otkriva novinarka britanskog Daily Maila, Sharon Churcher, koja ju je posjetila u rodnom Monroevilleu u povodu obljetnice romana. Zapravo, otkako je roman objavljen, autorica jedva da je išta rekla o njemu, a kad je posjetila Bijelu kuću, kako bi joj tadašnji predsjednik George W. Bush uručio Predsjedničku medalju, pristala je doći samo pod uvjetom da ne mora odgovarati ni na kakva pitanja i da ne mora održati govor.
Zašto Harper Lee, kao i svojedobno Jerome David Salinger, koji je preminuo u siječnju ove godine, šuti već pola stoljeća? Novinarka Sharon Churcher smjela ju je posjetiti samo pod uvjetom da ne spominje “Knjigu”, kako svi u Monroevilleu nazivaju njezin roman. Neki njezinu šutnju tumače time što nije uspjela ponoviti uspjeh svojeg remek-djela, ispričanog iz kuta glavne junakinje, odvjetnikove kćeri, šestogodišnje Scout Finch. Drugi su uvjereni kako je autorica sama znala da u njoj čuči svega jedna velika knjiga pa nakon nje nije niti pokušavala napisati novu (iako jest, ali nikad nije dovršena, barem koliko javnost zna). Njezini prijatelji, od kojih je mnogi poznaju još od djetinjstva, uvjereni su pak da Harper Lee pravi teret predstavlja tema knjige.
Priča, kao što je poznato prati Atticusa Fincha dok brani crnca optuženog za silovanje bijele djevojke pred porotom sastavljenom isključivo od bijelaca. Prijatelji spisateljice uvjereni su kako je Harper Lee duboko zaronila u bolne obiteljske tajne kako bi napisala roman. Otac Harper Lee, Amasa Coleman Lee, bio je novinski urednik, odvjetnik i državni senator, a i sam je, kao i Atticus Finch, branio dva crnca koja su u razvikanom slučaju 1919. godine optuženi za umorstvo. Nakon što su osuđeni i obješeni, nikad se više nije bavio pravom. No, za razliku od Fincha, njezin je otac podržavao segregaciju.
Pored toga, autoričini prijatelji prisjećaju se da je Harper Lee odrasla uz majku Frances koja je oko sebe sijala strah i nezadovoljstvo. Pateći od depresije i naglih promjena raspoloženja, majka ju je navodno čak dvaput pokušala utopiti u kadi, zbog čega je Harper odrasla kao nemirno, stidljivo, a ponekad i agresivno dijete. Mnogi su uvjereni kako je Harper Lee sama sebi poslužila kao inspiracija za lik Scout.
Dok je bila mlada, Harper je maštala o tome kako će postati odvjetnica kao njezin otac i starija sestra Alice (98) koja se još bavi pravom. No od toga ju je odgovorio prijatelj iz djetinjstva, pisac Truman Capote, autor kultnog “Doručka kod Tiffanyja”. Capote je pisao još kao dječak, pa je uvjerio i svoju prijateljicu da počne pisati. Pisanje za Harper nije bilo lagano – nekad je potrošila sate samo zato da bi napisala jednu stranicu. Pored toga, zbog muške frizure i prezira prema šminci, mnogi su bili uvjereni kako je Harper zapravo lezbijka, no njezini prijatelji tvrde kako je zapravo bila nesretno zaljubljena u oženjenog muškarca, svojeg literarnog agenta Mauricea Craina.
Roman “Ubiti pticu rugalicu” započela je kao niz anegdota iz vlastitog djetinjstva, no nije prepoznala da je, na neki način, napisala autobiografiju sve dok knjiga nije bila objavljena. “Dodirnula je srca mnogih čitatelja, ali mislim da nije mnogo znala o vlastitom srcu”, ispričao je njezin biograf Charles Shields. Kad je knjiga objavljena, nije naišla na dobre reakcije u njezinom rodnom gradiću jer su se mnogi prepoznali u likovima. Nezadovoljna je bila i njezina druga sestra, Louise, koja je bila uvjerena kako je Harper u javnost iznijela previše prljavog rublja.
U 60-ima, Harper je tvrdila da će uslijediti nove knjige, ali ih nikad nije napisala. Umjesto toga, počela je previše piti, najprije zato da pobijedi svoju veliku stidljivost, a onda i zato što je Maurice Crain umirao od raka. Harper Lee, svjedoči novinarka Daily Maila, danas se čini oslobođena svojih demona iz djetinjstva, ali je “Knjiga” i dalje tabu u Monroevilleu.
U svom posljednjem velikom intervjuu, koji je dala u travnju 1964. Royu Newquistu za njegovu knjigu “Counterpoint”, Harper Lee je rekla: “Nikad nisam očekivala nikakav uspjeh od ‘Ptice rugalice’. Nadala sam se brzoj i milostivoj smrti od ruke kritičara, no istodobno i priželjkivala da se nekome dovoljno svidi da me ohrabri – javno ohrabri. Dobila sam jako mnogo, a u neku ruku to je bilo podjednako zastrašujuće kao i brza, milostiva smrt kojoj sam se nadala”.
Podijeli na Facebook
