Nagradu za najbolji neobjavljeni roman u 2016. godini, koju dodjeljuju V.B.Z. i Tisak media, sinoć je dobilo dvoje dobitnika - Lada Vukić za roman "Specijalna potreba" i Ivica Ivanišević za roman "Knjiga žalbe". Drugi put u povijesti nagrade koja se dodjeljuje već trinaesti put, nagradni fond od sto tisuća kuna podijeljen je između dva autora.
Otisnuti primjerak romana nagrađenim autorima sinoć su u klubu Opera u Zagrebu uručili Mladen Zatezalo, direktor V.B.Z.-a, Gašpar Novak, direktor marketinga Tiska, i Maja Vukorep, rukovoditeljica brend menadžmenta Jamnice.
Od devedesetak zaprimljenih rukopisa, žiri u čijem su sastavu Zoran Ferić (predsjednik), Strahimir Primorac, Jagna Pogačnik, Mile Stojić i Drago Glamuzina odabrao je dva jednakovrijedna pobjednička romana. U obrazloženju navode da je "Specijalna potreba" Lade Vukić "hrabro napisan roman koji nam omogućuje da čujemo jedan autentičan i sasvim specifičan glas, glas dječaka koji je prilično različit od drugih i koji se s najrazličitijim svjetovima u svojoj glavi nikako ne može uklopiti u svijet oko sebe", a Ivaniševićeva "Knjiga žalbe" je "sjajan i logično ispripovijedan roman u kojem sve pršti od spoznaje kako književnost ima itekako veze sa životom".
Ovogodišnjim pobjednicima uručena je prvi put i skulptura V.B.Z. i Tisak media književne nagrade, rad Ivice Propadala, a svaki od autora bit će nagrađen i s 50 tisuća kuna. Nagrađeni romani bit će u ekskluzivnoj prodaji u knjižarama V.B.Z.-a i Tisak medije te na kioscima Tiska.
Dosadašnji dobitnici nagrade V.B.Z.-a za najbolji neobjavljeni roman godine od 2002. do 2016. godine bili su: Josip Mlakić za roman "Živi i mrtvi", Marinko Koščec za roman "Wonderland" i Jelena Marković za roman "Escajg za teletinu", Davor Špišić za "Koljivo", Nura Bazdulj Hubijar za "Kad je bio juli", Hrvoje Šalković za "Pravi se da ovo nisi vidio", Svjetlana Gjoni za "Nula nemo", Predrag Crnković za "Beograd za pokojnike", Dragan Pavelić za "Proljeće u Karolinentalu", Aleksandar Novaković za roman "Vođa", Ankica Tomić za "Naročito ljeti", Ivica Prtenjača za roman "Brdo" i Marina Vujčić za roman "Susjed".
Lada Vukić rođena je u Zadru 1962 godine. Radi u Financijskoj agenciji Zadar na poslovima računovodstva. Za svoje kratke priče osvojila je više nagrada, između ostalih Ulaznica 2011., Pričigin 2012., PitchWise 2012., a ušla je i u uži izbor Večernjakove književne nagrade 2013. Priče su joj objavljene u više časopisa i na različitim portalima. Povremeno piše i bajke za djecu.
U vrlo vješto i precizno vođenoj priči o hendikepiranom dječaku koji se na svakom koraku, osobito u školi, susreće s nerazumijevanjem i nedostatkom empatije, zbiva se i jedan kratkotrajni ljubavni zanos, dramatični lomovi među likovima, neobični susreti s dilerom, filozofska razmišljanja starog slijepog profesora i Emilovo natjecanje s njim u slušanju šumova.
Ivica Ivanišević rođen je 1964. godine u Splitu. Sociologiju je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je novinar i urednik u Nedjeljnoj Dalmaciji, Feral Tribuneu i Slobodnoj Dalmaciji, gdje je danas komentator. Objavio je sljedeće knjige: "Smoje – biografija", "Sto mu jelenskih rogova", "Krovna udruga i druga drama" (koautorstvo s Antom Tomićem), "Split za početnike – abeceda grada" (koautorstvo s Renatom Baretićem), "Ulaz za djecu i vojnike", "U sedlu je tijesno za dvoje", "Otpusno pismo" (koautorstvo s Marinom Vujčić) i "Primavera". Piše dramske tekstove te scenarije za film i televiziju.
Ivanišević je svoje junake, kvartet pisaca, različitih nacija i poetičkih preokupacija, u "Knjizi žalbe" smjestio u rezidenciju za pisce u "rumunjskoj nigdini", gdje bi svatko trebao raditi na svojoj knjizi. U izolirane uvjete oni dolaze sa svojim privatnim i profesionalnim "fejlovima"; Hrvata je upravo nogirala Bivša, a trebao bi funkcionirati kao humoristički pisac i pisac vesterna u fušu, Finkinja se bori s gotičkim romanima i usput izgleda kao manekenka, postariji Rus ispisuje još jedan od debelih realističkih romana o strahotama komunizma u strahu od kritičara koji ga terorizira, a Čehinja, osim što pije i plače za pokojnim mužem, muči se poezijom o konačnim pitanjima smisla.
I tu dolazimo do trenutka kad treba konstatirati da su i pisci samo ljudi, što nam Ivanišević uspješno dokazuje u romanu u kojem četiri vrlo raznolika glasa, u formi dnevnika, bilježe svoju rezidencijalnu svakodnevicu. A ona je prepuna dramatike, ljubavnih trokuta, seksa, razbijenih glava, izgubljenih kćeri, alkohola i smicalica, zapleta i obrata dostojnih najnapetijih romana, ali i "tihih" zapisa o samom procesu pisanja. (N. K.)
Podijeli na Facebook
