Lažem ti, u ime apostola Petra i Pavla, i sva četiri evanđelista…

Američki stručnjak za Bibliju, Bart Ehrman, u upravo objavljenoj knjizi “Forged” tvrdi da sveta knjiga kršćana nije prepuna samo slučajnih pogrešaka i atribucija, nego i namjernih krivotvorevina, a sve kako bi se očuvala vjera i učvrstila Crkva

Big 226 802

Piše Tanja Tolić

Apostol Petar bio je nepismen tako da nikako nije mogao napisati dvije poslanice u Bibliji koje mu se pripisuju. Šest Pavlovih poslanica u Novom zavjetu su krivotvorine. Prva poslanica Timoteja, za koju je otprije poznato da je falsifikat, i danas se, međutim, koristi kao bibilijsko opravdanje zašto Katolička crkva ne može zaređivati žene za svećenice.

Što znamo o Isusovim “izgubljenim” godinama, o njegovom životu između 12. i 30. godine? Je li istina da je otišao u Indiju učiti kod brahmana? Je li Isus bio Esen? Zašto nemamo nalog za smaknuće koji je napisao Poncije Pilat prije nego je Isusa osudio na raspeće?

Sve ovo, i još mnogo toga, propitkuje i otkriva vodeći biblijski stručnjak Bart Ehrman u svojoj novoj knjizi naziva “Forged: Writing in the Name of God – Why the Bible’s Authors Are Not Who We Think They Are” (Krivotvoreno: Pisanje u ime Boga – zašto biblijski autori nisu oni za koje mislimo da jesu). Bart Ehrman, koji živi u Sjevernoj Karolini, napisao je više od 20 knjiga, uključujući i nekoliko bestselera s liste The New York Timesa, primjerice “Misquoting Jesus”, “God’s Problem” i “Jesus, Interrupted”. Ehrman je profesor religioznih znanosti i jedan je od vodećih stručnjaka za Bibliju i Isusov život.

Dapače, Ehrman u knjizi koju je objavio HarperCollins tvrdi kako su mnogi bliblijski stručnjaci u krivu kad tvrde da je nekad pisanje u tuđe ime, što je česta pojava u Bibliji, bilo uobičajena praksa. Ehrman kaže da je krivotvorina bila jednako sramotna kako danas, tako i u davno doba, te iznosi kontroverznu tezu kako su neki dijelovi Biblije zapravo – namjerne prevare. Krivotvorine su se, objašnjava, koristile kao oružje kako bi nepoznati autori obranili svoju vjeru i učvrstili poziciju svoje crkve. Stoga se otvara sljedeće pitanje – ako ključne dijelove Biblije nisu napisali Isusovi učenici, nego autori koji su živjeli desetljećima kasnije, što to govori o autentičnosti jedne od najvažnijih religioznih knjiga na svijetu?

“Jedna od ironija moderne religije jest da je aposlutna predanost istini u nekim vrstama evangelističkog i fundamentalističkog kršćanstva, te pratećeg uvjerenja da je istina objektivna i da ju može verificirati nepristran promatrač, mnoge religiozne duše nagnala da slijede istinu kamo god ih ona vodila – a često ih je odvela od evangelističkog i fundamentalističkog kršćanstva. Prije nego što sam se odvažio zaći u tu divljinu, bio sam duboko zainteresiran za ‘objektivne dokaze’ vjere: dokaz da je Isus fizički uskrsnuo od mrtvih (prazan grob! svjedoci!), dokaz da je Bog aktivno uključen u život (čuda!), dokaz da je Biblija nepogrešiva riječ Božja. Rezulta toga je bio da sam se posvetio proučavanju područja koje se naziva kršćanskom apologetikom”, piše u uvodu knjige Ehrman.

Apologetika je grana teologije koja se bavi obranom vjere. Kršćanska apologetika posvećena je ne samo tome da dokaže da je vjera u Boga opravdana, nego i da je kršćanska poruka dokazivo istinita. “Što sam više proučavao evangelističku istinu, osobito tvrdnje o Bibliji, to sam sve više uviđao da me istina odvodila u smjeru u kojem nisam želio ići”, dodaje Ehrman.

Počeo je, ne samo u Starom, nego i u Novom zavjetu otkrivati neusklađenosti. Hrvao se s tim diskrepancijama, molio je, proučavao ih, tražio duhovno vodstvo, no istina u Bibliji i dalje nije bila objektivna. Biblija je, otkrio je, sadržavala greške. A ako u njoj ima grešaka, onda nije u potpunosti točna. Ukratko, Biblija je knjiga koju je napisao čovjek, a ne Bog.

“Međutim, problem nije tu stao. S vremenom sam shvatio da Biblija ne sadrži samo neistine i slučajne pogreške. Sadrži i ono što bi danas gotovo svatko nazvao lažima. I o tome govori ova knjiga”, zaključuje u uvodu knjige “Forged”.

“Većina apostola bila je nepismena, što znači da nisu mogli ostaviti zapise koji im se pripisuju. Pored toga što su se takvi zapisi ipak pojavili, dogodio se i drugi problem – iako su svi bili Isusovi učenici, u njihovoj pismenoj ostavštini ima bizarnih, pa i kontradiktornih stavova. Pojavila su se evanđelja za koje se tvrdilo da su ih napisali Isusovi učenici Petar, Filip, Marija te njegova braća Toma i Jakov. Pojavile su se i poslanice koje su pripisane Pavlu (kao dodatak onima koje je stvarno napisao), Petru i Jakovu. Apokaliptični zapisi koji opisuju kraj svijeta i sudbinu duša nakon smrti pripisani su Isusovim učenicima Ivanu, Petru i Pavlu. Pojavili su se čak i dokumenti za koje se tvrdilo da ih je napisao sam Isus”, piše Ehrman.

U mnogim slučajevima, autori tih zapisa nisu bili oni za koje su se predstavljali, što je bilo jasno čak i prvim kršćanima. Mnoge od tih spisa su odbacili jer su bili heretički, međusobno kontradiktorni ili su pak kontrirali učenjima koja su postala standardna za ranu crkvu. Ključno je pitanje, međutim, je li neki od tih ranih, i lažnih, spisa uspio ući u Novi zavjet? Je li moguće da neke Pavlove poslanice nije napisao Pavao, a neke Petrove nije napisao Petar? Ili, na primjer, da evanđelja po Mateju, Marku, Luki i Ivanu uopće nisu napisali Matej, Marko, Luka i Ivan?

Znanstvenici već stotinama godina znaju da je sve ovo – moguće. Autori nekih knjiga u Novom zavjetu nisu oni kojima su one pripisane. Dijelom je do pogreške došlo zbog “anonimnog pisanja”, karakterističnog za rano kršćanstvo. Tako se vjeruje da Matej nije autor dijela Biblije pripisanog njemu, a isto vrijedi i za apostola Ivana. Zadnjih pet godina svojega života, prije objave “Forged”, Ehrman je proveo proučavajući krivotvorine starih Grka i Rimljana, posebno one, iako ne isključivo, koje su nastale pod okriljem kršćanstva.

“Znam da će mnogi kršćani ovo shvatiti kao bogohuljenje jer, prema njima, propitkivati Bibliju zapravo znači proitkivati postojanje Boga. No, Biblija je knjiga i treba joj prići kao knjizi. Sigurno na svijetu postoje knjige u kojima nema niti jedne greške. No nitko razuman neće inzistirati na tome da su svaki školski priručnik, telefonski imenik ili automobilska knjižica aposlutno nepogrešivi, prije nego što ih doista pročita i sam se uvjeri u to. Dakle, ako je Bog stvorio knjigu u kojoj nema pogrešaka, onda u njoj ne bi niti smjelo biti pogrešaka. Ako imamo knjigu u kojoj ima pogrešaka, onda nam je sigurno nije ostavio Bog”, zaključuje Ehrman.
 

Nk logo mono

Podržite Najbolje knjige: tražimo mecene!

Čitajte svježe.

Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.

Prijava na newsletter

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.

Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više