Piše Tanja Tolić
Fotografije Maja Danica Pečanić za Planetopiju
Za doručak granola od heljde, američke palačinke s borovnicama, mlijeko od lješnjaka i, recimo, svježe voće. U vrijeme ručka na tanjuru se nađe gazpacho, gljive punjene pestom, rajčicom i sirom ili, recimo, lazanje. Desert? Torta od limete, ili od naranče, ili od čokolade. Navečer ražnjići od gljiva, tikvica i paprika, možda pizza, ili namaz od suhe rajčice i bosiljka. Gladni ste? Rastu vam zazubice? Jedno malo upozorenje. Sve je ovo, osim što je fantastičnog okusa, ujedno i - sirovo!
Bračni par Lena (35) i Darko Jurić (47) na sirovom žive već tri godine i, ako ste skeptični prema svemu što nije dobro termički obrađeno - skuhano, ispečeno, dinstano, grilano - bez brige, sasvim su dobro. Dapače, zagrebačka Planetopija upravo je objavila kuharicu “Snaga sirovog“ u kojoj hrvatski pioniri sirovojedstva objašnjavaju sve prednosti nekuhanja i donose niz slasnih i jednostavnih recepata.
“Tipična je predrasuda da je biti sirovojed jako komplicirano. Ljudi misle da na pripremu hrane potrošimo cijeli dan. U stvari, ručak je moguće pripremiti za sedam i pol minuta, što smo Lena i ja jednom mjerili, a palačinke su gotove za samo tri minute“, objašnjava nam Darko koji je 30 godina vegetarijanac. Sirovojedi su, naime, i vegetarijanci, najčešće vegani.
Kako se “navukao“ na sirovo? “Dvadeset godina sam živio u Americi. Radio sam u vrhunskim restoranima - ili kao konobar ili kao voditelj. U Americi su ‘sirovi’ restorani normalna pojava. Dapače, top restoran na Manhattanu danas je upravo restoran u kojem se poslužuje sirova hrana“, prepričava nam Darko.
U Los Angelesu je magistrirao kinesku medicinu, a kad se prije sedam godina vratio u Hrvatsku, jer se zaželio promjene, upoznao je Lenu, učiteljicu razredne nastave, s kojom je danas u braku pet godina. Na isključivo sirovu prehranu inspirirala ih je prijateljica iz Amerike koja je u međuvremenu postala green chef. Naime, sirova hrana, tvrdi Darko, na ljudski organizam, ali i stanje duha, djeluje potpuno drugačije od termički obrađene. Ne bez razloga, nazivaju je superhranom jer vrlo često djeluje i kao lijek. Filozofija sirove hrane, pišu u svojoj knjizi, proizišla je iz činjenice da su nekuhane namirnice, poput klica, svježeg voća i povrća, za čovjeka zdravije od onih kuhanih. Znanstvena istraživanja pokazuju da se određeni enzimi u sirovoj namirnici otpuštaju kad dođu u dodir sa slinom za vrijeme žvakanja. Ti isti enzimi uništavaju se ako se namirnica zagrijava iznad 45 Celzijevih stupnjeva.
Iako je pokret sirovojedstva postao gastronomski trend u zadnjih desetak godina primarno u Americi - doduše, sirova jela poslužuje i, primjerice, Rene Redžepi u svojoj Nomi - sirovo, zapravo, u nekoj mjeri jedemo svi. Sama filozofija pripreme sirove hrane svodi se na namakanje, sjeckanje, cijeđenje, mariniranje ili dehidriranje. Ako želite pokušati, ispočetka vam ne treba niti jedan od skupih aparata koju većina sirovojedaca na kraju ipak skupi u svojoj kuhinji. Za početak je, kaže Darko, dovoljan blender.
“Nemojte se maltretirati - na sirovu hranu prelazite postupno, u koracima, dajte si vremena. Najlakše je krenuti s doručkom i dobro je možda da sirova hrana na početku čini 30 posto prehrane”, savjetuje Darko.
Ako vam se svidi, a želite kuhati ukusnije i jednostavnije, onda je dobro nabaviti i neke osnovne “sirove” aparate: dehidrator, u kojem se hrana isušuje, a okus koncentrira, i tako proizvode kruh, krekeri ili palačinke; blender u kojem se miksaju gušći namazi, veći komadi voća, kreme; multipraktik, noževi, mandolina, ribež, vreća za mlijeko, spiralizator ili “šiljilo” uz pomoć kojeg se radi tjestenina, mjerice… Svi ovi aparati, kao i sve namirnice, mogu se nabaviti u Hrvatskoj, a cijene većih aparata kreću se od 1000 do 5000 kuna.
To je, ujedno, najveći trošak sirovojedstva. Iz iskustva bračnog para Jurić, koji je u međuvremenu otvorio u Zagrebu i klupski restoran Elixir (pored Istanbula, Londona i Budimpešte, jedini u Europi!), u kojem održavaju i radionice pripreme sirove hrane, sirovojedstvo nije ništa skuplje od tradicionalnog kuhanja, čak je i jeftinije, jer nema mesa.
Pored toga, mnoge od sirovih namirnica zapravo imaju neograničeni rok trajanja jer se dehidriranjem hrana zapravo i konzervira. Tu, ujedno, ponovno pada u vodu onaj mit s početka priče, kako troše sate na pripremanje hrane. U domu Jurićevih kruh se dehidrira dok oni - spavaju, pa ih ujutro dočeka svježe “pečen”.
* Tekst je originalno objavljen u tjedniku Globus.
Podijeli na Facebook
