Piše Tanja Tolić
"Ne osjećam nikakvo žaljenje. Kad zatvorim oči, jako čvrsto, vidim tvoje nasmijane oči… O, Karl… Tako sam sretna… Svaki sretan sat iznova proživljavam…" Tako je Jenny von Westphalen pisala Karlu Marxu nakon što su prvi put spavali. U tom trenutku još nisu bili oženjeni. Karl Marx (1818-1883), njemački filozof, sociolog, ekonomski povjesničar, novinar i revolucionar, otac "Komunističkog manifesta" i "Kapitala", čovjek čiji je um bio "tvrd poput dijamanta", također je volio i ples, luksuz i tračeve, a podjednako je oduševljavao i žene i muškarce.
Mary Gabriel u upravo objavljenoj knjizi od 700 stranica, "Love and Capital: Karl and Jenny Marx and the Birth of a Revolution", piše o privatnoj strani čovjeka koji je najavljivao smrt kapitalizma. Jenny, s kojom se vjenčao 1843. godine, bila je prelijepa aristokratkinja, najpoželjnija žena u njemačkom Trieru, i s toliko dobrim vezama da je njezin brat postao pruski ministar unutarnjih poslova, iako je njezin suprug planirao pad reakcionarnih europskih kraljevina.
Iako im je brak, po onome što je Mary Gabriel otkrila, bio sretan i strastven, pratile su ih mnoge nevolje – smrt djece, siromaštvo i Marxove nevjere. Par je imao sedmero djece, no samo ih je troje doživjelo odraslu dob, dijelom i stoga što su u Londonu živjeli u doista oskudnim životnim uvjetima. Glasine su govorile da je Marx dobio i još jednog sina, iz veze sa ženom koja im je održavala kućanstvo, Helen Demuth.
Veza koja mu je svakako najviše obilježila život bila je ona neseksualna, s Friedrichom Engelsom, bogatim, promiskuitetnim bonvivanom, koji je Marxu isplaćivao plaću iz profita svojih kapitalističkih tvornica. "Njegove plave oči svjetlucale su na svaku ideju avanture – bila ona revolucionarna ili, još bolje, seksualna", opisuje ga Gabriel u knjizi. Autorica u knjizi opisuje i epizodu u kojoj je ljevičar Moses Hess optužio Engelsa da je silovao svoju ljubavnicu Sibylle, a koju je Engels s gnušanjem odbacio, prenosi The New York Times.
Jenny život nije bio jednostavan između Marxovih ljubavnica i njegova posla. "Dok je ona s obitelji moljakala pomoć, on se seksao s Lenchen u Dean Street", piše Gabriel. Lenchen je bio nadimak Helene Demuth koja je Marxu, potvrđuje Gabriel, rodila sina Freddyja, no Engels se pretvarao da je otac dječaka. Freddy je postao jedna od velikih tajni Marxova života, a navodno je i sam Staljin naredio da se taj podatak zakopa duboko u arhive.
Najpotresniji dio knjige je opis smrti četvero Marxove zakonite djece. Jenny Caroline (1844-1883), Jenny Laura (1845-1911) i Jenny Julia Eleanor (1855-1898) doživjele su odraslu dob. Edgar je umro s osam godina, Henry Edward Guy kojeg su zvali Guido umro je nakon samo godine dana života, Jenny Eveline Frances, odnosno Franziska, također, a sedmo dijete je umrlo u lipnju 1857. godine, prije nego su mu stigli uopće nadjenuti ime. Kad je umrla Franziska Marxovi su bili toliko siromašni da nisu imali niti novca za lijes. "Naše troje žive djece leži pored nas, i svi plačemo za malenim anđelom čije beživotno tijelo leži u susjednoj sobi", zapisala je Jenny. Kad mu je umro sin, Marx je rekao Engelsu: "Već sam iskusio lošu sreću, ali tek sad znam što znači biti nesretan. Potpuno sam slomljen".
Kad je Jenny umrla 1881., a Marx 1883. godine, njihova preživjela djeca, Tussy i Laura, kao i njihovi supružnici, postali su vođe pokreta, osobito nakon što im je Engels ostavio 4,8 milijuna dolara nasljedstva. No, obje su se kćeri ubile: Tussy 1897. godine, izluđena neosjetljivim partnerom; Laura 1911. godine, sklopivši smrtni pakt s vlastitim suprugom.
Ironija je sudbine da je jedino Marxovo dijete, koje je dočekalo pad carske Rusije i uspon boljševika, bio Karlov nezakoniti sin, Freddy.
Podijeli na Facebook
