Piše Tanja Tolić
Vicki Glembocki, majka dvoje djece, nedavno je klince potrpala u automobil i krenula na putovanje od sedam sati. “Stavila sam ih na stražnje sjedalo, zaključala i ubrzo su zaspali što je, doslovce, bilo Božje čudo! No, problem je bio u tome što sam morala piškiti. Počela sam razmišljati – ako stanem na ugibalište, probudit će se, a to ne želim. Umjesto toga, izvukla sam pelenu i popiškila se u nju.”
Najveće iznenađenje u vezi majčinstva za Vicki je ipak bilo što se na početku uopće nije osjećala kao majka. “Onog trenutka kada je moja kćer izašla između mojih bedara, zaklela sam se Bogu da će moj život konačno biti potpun i da ću konačno znati koji je smisao mog života. Nije uopće bilo tako”, ispričala je. “Nisam je uspijevala uspavati. Nisam znala što učiniti da prestane plakati. Bila sam uvjerena da sam ja jedina žena u cijeloj povijesti žena koja nema majčinski gen. Bila sam potpuno sama.” Četiri godine kasnije, Vicki kaže da tek sada polako hvata ritam i više se ne osjeća kao najgora majka na svijetu.
Logično, jer možda je najgora mama na svijetu ipak Karen Walrond, koja je bila uspješna odvjetnica prije nego je rodila djevojčicu koja danas ima 5 godina. Kad je postala majka u srednjim 30-ima, sve se promijenilo. “Mislim da je najbolji način da djecu naučite redu taj da ih uvjerite da ste pomalo ludi”, savjetuje Karen. Na ideju je došla kad je jednom svojoj kćeri zaprijetila da će joj uzeti sve igračke ako se ne umiri. “Naravno da mi nije povjerovala i nastavila je po svom. Nisam čak niti vikala. Naprosto sam otišla u njenu sobu i ispraznila je. Nisam joj ostavila niti Lego kockicu”, prepričava. Nakon 24 sata, Karen joj je vratila sve igračke, no trik je upalio. “Sad je dovoljno da je pogledam onim svojim uzet-ću-ti-sve-igračke-pogledom i ona se odmah umiri”, kaže Karen.
Vicki i Karen se možda doista čine lude, ali to je zato što su majke. Preciznije, one su dvije od stotinu majki koje su, za razliku od milijuna drugih majki na ovome svijetu, skupile hrabrost i priznale javno da nisu savršene. Da im majčinstvo nekad teško pada; da kad odvezu djecu u vrtić ili školu prije posla 10 minuta u automobilu na nekom parkiralištu neutješno plaču; da se nisu istuširale danima; da ponekad puste djecu da plaču i s mužem uživaju u čaši vina. No najgore od svih tih majki su ipak Trisha Ashworth i Amy Nobile.
Trisha i Amy su prijateljice više od 12 godina i zajedno imaju petero djece – Trisha troje, Amy dvoje. Upoznale su se u New York i obje preselile u San Francisco. Trisha je osmislila reklame za American Express, PepsiCo i Levi Strauss, ali je nakon poroda odlučila prestati raditi. Na posao se vratila nedavno, nakon šest godina pauze. Amy je vodila odnose s javnošću za Visu, Frito-Lay i Webvan i nakon poroda je nastavila raditi. Obje su bile zaista odlične majke, ali prije nego su rodile.
“Obje smo bile nedavno rodile još jedno dijete i pitale smo se jesu li naši osjećaji normalni – ta krivica, osuđivanje, stres, osjećaj da nećemo izdržati. Osjećale smo se kao da nas je pogodila bomba. I kao da nam je zabranjeno razgovarati o tome koliko je majčinstvo zaista teško. Bile smo jednostavno lude. Ili je to možda neka opća pojava? Počele smo se potajno raspitivati okolo, a onda smo počele razgovarati i s mamama iz cijele zemlje. Otkrile smo da sve, kao generacija, patimo od pretjeranih očekivanja kad je u pitanju kako biti ‘dobra mama’”, otkriva nam Amy Nobile.
Trisha i Amy su intervjuirale 100 mama diljem Amerike, odnosno provele 6000 minuta na telefonu. U prosjeku, većini majki trebale su 22 minute da priznaju kako se doista osjećaju i otkriju svoje, kako ih nazivaju Trisha i Amy, male prljave tajne.
“Najprije bi bilo: ‘O, da, volim svoj život, volim svojeg supruga, tako sam sretna, super je biti mama’, a onda, nakon što bi se osjetile sigurnima, dobile bismo odgovor: ‘Sretna? Ovaj… pa… nisam se otuširala već pet dana, nisam se seksala 4 tjedna i nisam sigurna da uopće znam zašto sam se odlučila imati djecu’”, pričaju Amy i Trisha. Tajne američkih majki prerasle su u knjigu “I Was a Really Good Mom Before I Had Kids” koju su objavile 2007. godine. Godinu dana poslije stigao je i nastavak – “Dirty Little Secrets form Otherwise Perfect Moms”, a ove godine i knjiga “I’d Trade My Husband for a Housekeeper”. Sve tri su postale hit u Americi, ali i u Koreji, Tajlandu, Brazilu i Nizozemskoj. Iako se razlikuju kulturološki, čini se da sve majke svijeta dijele iste probleme.
“Sve smo odrasle u generaciji koja je odgajana da može i mora biti sposobna sve učiniti. U teoriji to zvuči fantastično – no kad smo pokušale primijeniti to pravilo, počele smo imati osjećaj da smo na neki način podbacile. Toliko smo visoko postavile ljestvicu očekivanja da je jednostavno nemoguće osjećati da obavljamo dobar posao kao majke. Izvana se trudimo da izgleda kao da radimo dobar posao, a dobrim dijelom stoga što ne govorimo o tome otvoreno i iskreno, sve žene danas imaju osjećaj da moraju ispunjavati tu misiju”, objašnjava Amy.
U svojim knjigama objašnjavaju kako je mama istodobno i knjigovotkinja, vozač, osobni trener, higijeničar, unutarnji dekorater, savjetnik za kampiranje, sluškinja, kuhar, osobni menadžer i navijačica. Kad ih netko upita “Kakav ti je bio dan?” ili “Kako si?”, nitko zapravo od njih ne očekuje iskren odgovor. Jer, što bi tata i djeca rekli da mama odgovori: “Dan mi je bio užasan. Iscrpljena sam. Ne mogu više. Dajem otkaz.” Većina majki, prema njihovom iskustvu, najčešće pukne na pripremanju večere. Mit o sretnoj obitelji koja se okuplja navečer oko stola i uživa u jelu, očito je raširen po cijelom svijetu.
“Gotovo sve mame s kojima smo pričale rekle su da ih večera najčešće prebaci preko ruba! To je dio iluzije savršene majke – kako na stol stavlja savršeno pripremljenu večeru, hrani svoju obitelj, njihovo tijelo i dušu. Teško da je to realistično uz sve lude rasporede koje današnje mame imaju. Mislim da je bitno da majka doista provede kvalitetno vrijeme sa svojom djecom i suprugom – bilo u šetnji, igranju neke društvene igre ili samo tako da s njima sjedne i razgovara 10 minuta na dan”, pojašnjava Amy.
Ako se majke tako osjećaju, zašto šute? Zašto lažu? Amy i Trisha su uvjerene kako si većina majki, imajući na umu blagoslov slobodnog izbora, nametne režim da moraju živjeti s izborima koje su učinile i ne žaliti se. “Ako naprave pogrešan izbor, to je onda vjerojatno njihova vlastita greška, zar ne? To nas pak vodi k tome da ne priznajemo kad napravimo grešku i umjesto toga si na lice zalijepimo osmijeh, nadajući se da ćemo se ipak osjećati kako smo obavile dobar posao kao majke. Otkrile smo da je to točno u cijeloj Americi”, poručuju.
Na nenormalna očekivanja se onda vrlo lako veže stravičan osjećaj krivice. A osjećanje krivice je, kažu, zapravo dio nuklearne eksplozije koja se dogodi kao posljedica pretjeranih očekivanja. “Ako ne možemo ispuniti nerealne ciljeve koje si postavimo, osjećamo krivicu, bilo zato što smo izgubili živce, bilo zato što nismo na vrijeme napravile kostime za maškare”, kaže Amy.
Što majka može učiniti kad prijeđe preko ruba izdržljivosti? Mnoge žene s kojima su pričale rekle su im da si tu i tamo moraju dati prostora da se ispušu. To može značiti da u kupaonici provedu par minuta više čitajući neki magazin ili pak da zamole susjedu da pričuva djecu dok one sat vremena šetaju oko kvarta. Neke naprosto vrisnu, druge nazovu prijateljicu i isplaču joj se preko telefona. No da bi se doista izlječile od proklestva “savršene mame”, žene moraju iskreno i otvoreno preispitati svoja očekivanja. Jesu li ona realna? Kojih se mogu riješiti i kako mogu prioritete drugačije posložiti tako da se ipak uspiju odmoriti i napraviti ono što su htjele?
“Očekivanja koja smo si postavile uključuju sve – od toga kako da postanemo savršene majke, savršene supruge, savršene prijateljice do toga kako da savršeno volontiramo u djetetovoj školi, imamo savršenu karijeru i kako da budemo savršena snaha. Sve mi moramo shvatiti da to nije realno i moramo početi odabirati svjesne izbore koji su dobri prvenstveno za nas, a onda i za naše obitelji. Moji će izbori biti različiti od onih moje sestre, moje susjede ili moje najbolje prijateljice. I to je sasvim u redu. Pokušavati ili biti ‘savršen’ jednostavno nije moguće!”, objašnjavaju za Globus.
Pritom se žene zaista ne bi trebale terorizirati time što su odlučile prestati raditi i brinuti se samo o djeci, niti mučiti jer su se brzo vratile na posao i ne provode s djecom onoliko vremena koliko bi htjele. Posebno se žene međusobno ne bi trebale upuštati u te međusobne “majčinske ratove” onih koje rade i koje su ostale doma, jer i pored toga dovoljno ratuju same sa sobom u svojoj glavi. Amy kaže da većina tih ratova između majki izbija jer su žene nesigurne u svoje vlastite izbore i onda počnu osuđivati jedna drugu i pretvarati se u Mamzile koje se natječu.
Jedan od najboljih savjeta koje su Trisha i Amy čule, razgovarajući s mamama, jest: “I dalje možete imati sve, samo ne u isto vrijeme.”
To je, svakako, i njima dvjema pomoglo da se suoče s vlastitom prljavom tajnom. Jednom, dok su bile na intervjuu, a nije im imao tko pričuvati djecu, svih petero su zaključale na katu s lizalicama i crtićima u 9 sati ujutro. Je li im to i dalje najgori trenutak koji su prošle kao zaposlene mame?
“Ha! Da, to je i dalje naš najdraži trenutak krivice”, odgovaraju.
Što su još mame ispričale?
* Dee-Dee Jackson, majka petero djece, ima vlastito priznanje u vezi pelena. Nakon što joj je usred noći ponestalo pelena, morala je izmisliti vlastitu. “Iskoristili smo moj noćni uložak za menstruaciju. Tako je dobro funkcionirao, da se sljedeći dan uopće nisam žurila u dućan po pelene”, priznala je Dee-Dee.
* Melinda Roberts, majka troje djece, majčinstvu je pristupila kao programu od 12 koraka. “Ponekad morate živjeti dan po dan. Pomislite – ako se uspijem ustati iz kreveta i staviti doručak na stol, bit ću sretna. Ili, ako ih uspijem odvesti u školu, bit ću sretna”, prepričava. Kad je rodila prvo dijete, shvatila je da više ne može kontrolirati sve u životu. “Više ne možete birati svoje aktivnosti, vrijeme za odmor, kada ćete ići spavati. Što god da učinite, potencijalno može imati učinak na vaše dijete do kraja života.”
* Glumica Cheryl Hines ima petogodišnju kćer koja je nedavno odlučila da želi štene mopsa. “Bile smo u trgovini kućnim ljubimcima. Otišla je do kaveza i počela vrištati i plakati: ‘Volim te, mopsiću!’ Ja sam se samo povukla u kut i pravila se da ne poznajem to dijete”, ispričala je.
* Heather B. Armstrong o svojim iskustvima s majčinstvom i borbom s postporođajnom depresijom piše na blogu Dooce.com. Jedna od popularnih tema je i – seks. “Prošlo je sedam mjeseci nakon poroda prije nego smo se muž i ja seksali. Nitko mi nije rekao da će mi trebati toliko dugo. A, vi, dečki koji se želite seksati bez zaštite, evo vam savjet – sedam mjeseci bez seksa. Promislite o tome minutu. Pustite da vam se brojka malo vrti u glavi.”
Prljave tajne koje su otkrile Trisha i Amy
* Mijenjala bih supruga za kućnu pomoćnicu.
* Voljela bih imati vlastiti stan u kojem nitko ne bi dirao moje stvari. I moj suprug ne bi smio u njega dolaziti.
* Dobila sam otkaz na poslu, ali sam i dalje sina vodila u vrtić i pretvarala se da tražim posao, iako sam zapravo odlazila u šoping i na manikuru.
* Ne mogu vjerovati da sam se devet mjeseci odricala pića za ovo.
* Praktički živim u autu i neke sam dane toliko u gužvi da doslovce nemam vremena ni piškiti. Zato… nosim pelene za odrasle.
* Djetetu sam u mlijeko ubacivala Vicodin (snažan lijek protiv boli) kad bi preglasno plakalo.
Podijeli na Facebook
