Piše Tanja Tolić
Fotografije: dokumentarac "Mary Oliver: Saved by the Beauty of the World"
Reci, što ti kaniš sa svojim jedinim divljim i dragocjenim životom? Stephen Colbert uporno pokušava izrecitirati pjesmu "Ljetni dan". Počne pa stane, zamuckuje, gleda za njega neuobičajeno stidljivo u kameru, a onda uzdahne i odustane. Vidljivo je dirnut, emocije su mu svezale jezik. Mary Oliver, jedna od najvećih američkih pjesnikinja, zna tako utjecati na ljude.
U serijalu American Masters američki PBS do 23. rujna prikazuje dokumentarni film o njezinu životu, "Mary Oliver: Saved by the Beauty of the World", koji je režirala Sasha Waters. Osim Stephena Colberta, koji u dokumentarcu otkriva da si on i supruga redovito šalju pjesme Mary Oliver u WhatsApp grupu, o velikoj pjesnikinji – koja je objavila više od 30 zbirki poezije i eseja, dobila Pulitzerovu nagradu i National Book Award – govore i Maria Shriver, John Waters, Ada Limón, Helena Bonham Carter, Steve Buscemi i, između ostalih, Oprah Winfrey. "Njezine pjesme meni su melem u oluji, govore jezik moje duše", kaže Oprah.
Mary Oliver počela je pisati poeziju kao trinaestogodišnjakinja
Mary Oliver rođena je 1935. i odrasla u Ohiju, mjestu koje ju je naučilo voljeti Zemlju, odmalena je, čuje ju se na arhivskoj snimci, voljela svijet prirode i mrtve pjesnike. Kad bi je pitali koga čita, znala bi šaljivo odgovoriti: "Whitmana, Whitmana i Whitmana!“ Bila je usamljeno dijete, a rijetke prijatelje koje je imala uglavnom je pokušavala nagovoriti da odu u šumu. Pisati je počela s trinaest godina. "Djevojka u Ohiju piše pjesme? To je bilo šokantno. Čak ni dječaci to nisu radili!"
Norma Millay Ellis i Mary Oliver na Steepletopu
Odmalena se osjećala drukčijom, kao da ne pripada, "odrasla je u mračnoj i slomljenoj kući". Prvi put je pobjegla kad je imala sedamnaest godina, tjedan dana je provela sama u šumi. Bijeg će joj konačno uspjeti nakon završene srednje škole: pisala je Normi Millay Ellis, koja je upravljala ostavštinom pokojne sestre pjesnikinje Edne St. Vincent Millay na imanju Steepletop, i pitala je može li doći. Ostala je tamo četiri godine i radila kao Normina tajnica.
Molly Malone Cook i Mary Oliver upoznale su se na Steepletopu
Upravo će na Steepletopu upoznati ljubav svog života, fotografkinju Molly Malone Cook (1925-2005). Mary Oliver dvije je godine pohađala koledž, potom se preselila u Greenwich Village, a na Steepletop se povremeno vraćala. U Molly, koju je upoznala pri jednom od povrataka, zaljubila se na prvi pogled, preko ušiju.
Molly je bila od nje starija deset godina, vrlo sofisticirana, a radila je kao fotografkinja za Village Voice. Ni Mollyno djetinjstvo nije bilo sretno: odrasla je u udomiteljskim obiteljima u San Franciscu, a kad su je kao dijete pitali što želi postati kad odraste, odgovorila je "da želi vidjeti svako lice Amerike", nadajući se da će pronaći roditelje.
Mary i Molly u Provincetownu
Molly je od početka vjerovala u Maryn talent, zajedno se su početkom 1960-ih preselile u Provincetown u Massachusettsu, utočište za umjetnike i društvene otpadnike, u grad čiji se stanovnici nisu opterećivali seksualnom orijentacijom svojih susjeda. Molly je u Provincetownu otvorila jednu od prvih art galerija, no u to vrijeme umjetničke fotografije nisu se još dobro prodavale, pa je galerija uskoro postala knjižara. Prvu zbirku poezije, "No Voyage, and Other Poems", Mary će objaviti u dvadeset osmoj godini, 1963.
Provincetown je bio grad po njezinoj mjeri: izluđivala bi prijatelje jer bi mirno sjedila dva sata i promatrala oblake; njoj je to bila razonoda. Jednom prilikom, prepričava njezin prijatelj, redatelj John Waters, čak ju je ugrizao jazavac u šumi. "Vjerojatno mu je pokušavala pomoći da sagradi branu", duhovito u filmu komentira Waters, toliko slabo upućen u prirodu da je jazavca pomiješao s dabrom. Živjela je, govore drugi prijatelji, poput Franje Asiškog, nije bila zainteresirana za vanjski svijet: nije bila lezbijka aktivistkinja niti feministkinja aktivistkinja, iako je očito bila i jedno i drugo. Željela je, nastavljaju prijatelji, otvoriti svijet u sebi i sići dovoljno duboko – tamo gdje istinski susrećeš sve ljude.
Mary i Molly živjele su u oskudici, Mary nije imala nikakvih prihoda – radila je brojne sitne posliće kako bi se prehranile. Objavljivala je poeziju u prestižnim časopisima, čak i New York Timesu, ali od toga nije mogla živjeti niti je njezina poezija bila prepoznata.
Većina njezinih pjesama, objašnjava na arhivskoj snimci, ima 36 stihova, ali to je zapravo jedna rečenica. "Vjerujem da će onaj, koji počne čitati rečenicu, tu rečenicu i dovršiti", govori. Svaku je svoju pjesmu podvrgavala trostrukom testu: ima li duhovnu svrhu; imali u njoj iskrene energije; i ima li autentično tijelo. Sudbinu će joj promijeniti Joyce Carol Oates koja je pročitala njezinu treću zbirku poezije, "The Night Traveler", objavljenu 1978. godine, i napisala pozitivnu kritiku za novine. U četrdeset trećoj godini konačno je postala pjesnikinja koja se prodaje.
Portret Mary Oliver koji je snimila Molly Malone Cook
"Ljudi su zaboravili biti ekstatični. Možeš biti ekstatičan oko bilo čega, čak i oko kutije šibica. Pretpostavljam da je to stvar ravnoteže – s bijesom i prazninom. Praznina te neće natjerati da ustaneš i nešto učiniš, ali ekstaza bi mogla", govori u filmu.
Usprkos početku prodaje njezinih zbirki, i dalje se nije uklapala. Nazivali su je pjesnikinjom prirode, odnosili su se prema njoj kao da je iz 19. stoljeća, kad je "ta vrsta poezije" bila popularna.
Zašto je opsjednuta prirodom, pitali su je jednom prilikom. "Sve više se selimo u urbano okruženje, a bez iskustva prirode ne možemo razumjeti tijelo literature, jer su sve metafore potekle iz prirode", pojašnjava. "To je istok, a Julija je sunce!" jednu od najslavnijih Shakespeareovih rečenica ne može razumjeti netko tko se budi u gradu, a ne vidi zoru, govori u dokumentarcu.
"Nove i odabrane pjesme", u izdanju Planetopije i prijevodu Vere Vujović, jedina su zbirka poezije Mary Oliver prevedena na hrvatski jezik
Godine 1984. potpuno neočekivano Mary Oliver dobiva Pulitzerovu nagradu za poeziju za zbirku "American Primitive". U tom trenutku postaje slavna, a osam godina kasnije za "New and Selected Poems" – koju je na hrvatski u izdanju Planetopije u ožujku 2022. godine prevela Vera Vujović (to je jedina zbirka Mary Oliver prevedena na hrvatski) – dobiva drugu najprestižniju američku književnu nagradu, National Book Award.
Zatrpana je pismima čitatelja u kojoj joj pišu da im je svojom poezijom spasila život. No što je Mary Oliver postajala popularnija, što je više knjiga prodavala, to je kritika prema njoj postajala okrutnija – kritičari su se prema njoj odnosili kao da upropaštava poeziju.
Površinski, njezina se poezija doista čini jednostavnom, ali potom Oliver ulazi duboko, do izvora iz kojeg izviru i život i smrt, i jasnim jezikom govori o velikim tajnama života. Ne moraš biti dobra. / Ne moraš hodati na koljenima / stotinu milja kroz pustinju, u okajanju. / Samo trebaš pustiti da meka životinja tvoga tijela / voli ono što voli. Stihovi su to njezine možda i najpoznatije pjesme, "Divlje guske".
Molly i Mary provele su gotovo pedeset godina zajedno
Nakon gotovo pedeset godina koje su "provele u razgovoru", Molly Malone Cook umrla je 2005. godine, u osamdesetoj godini života, od raka pluća. Prvu godinu nakon njezine smrti bila je luda, priznaje Mary Oliver na jednom čitanju nakon što je čitateljica, uz mnogo obzira, pita kako se nosi sa smrću partnerice. U filmu, koji prvi put donosi brojne arhivske snimke, nikad prije viđene fotografije, stranice bilježnica i snimke originalnih intervjua, doznajemo da je Mary tugovala opijajući se, do mjere da se prijavila u mjesno društvo anonimnih alkoholičara.
Anne Taylor i Mary Oliver
Ubrzo upoznaje Anne Taylor koja je, doznajemo od prijatelja pjesnikinje, "željela kuću na Floridi". Nemaju ljubaznih riječi za drugu partnericu Mary Oliver, iako su zajedno provele 14 godina. Mary udovoljava Anne, napuštaju Provincetown i sele se na Floridu gdje će Oliver živjeti do svoje smrti.
Mary Oliver i Maria Shriver 2011. godine
Dokumentarac Sashe Waters završava slavnim intervjuom koji je Maria Shriver snimila s Mary Oliver 2011. godine, osam godina prije njezine smrti od limfoma. U intervjuu Mary Oliver prvi put javno priznaje da ju je kao malenu djevojčicu seksualno zlostavljao otac, što je sama osvijestila tek u četrdesetim godinama. Što joj je pomoglo da preživi užasno iskustvo? "Spasila me poezija i spasila me ljepota svijeta", odgovora Mariji Shriver.
"Nakon što je Molly umrla imala sam dva izbora: zatvoriti se u kolibu u šumi sa svojom poezijom i zaključati vrata… ili otključati sva vrata", govori u intervjuu.
Učinila je ovo drugo. Postala je najprodavanija američka pjesnikinja, potkraj života neprestano je putovala, čitala javno svoju poeziju, razgovarala s čitateljima. "Kad se ljudima koji ništa ne znaju o poeziji – i ne moraju znati – dogodi da ih život raspori… njima tada treba Mary Oliver i njezina poezija", govori u dokumentarcu mlada pjesnikinja kojoj je Mary uzor.
Mary Oliver s ocem
Drugima riječima: na pitanje što kani sa svojim jedinim divljim i dragocjenim životom, Mary Oliver sama odgovara u drugoj pjesmi, "Kad smrt dođe": Kad bude kraj, želim reći: čitav svoj život / bila sam nevjesta divljenja. / Bila sam mladoženja, uzimajući svijet u naručje. / (…) Ne želim otići s ovog svijeta kao da sam bila samo posjetilac.
Podijeli na Facebook
