Piše Tanja Tolić
Sve što znamo o seksu, naučio nas je Alfred Kinsey 40-ih i 50-ih godina prošloga stoljeća. Da? Ne više! Dvojica neuroznanstvenika, Ogi Ogas i Sai Gaddam, “provela” su najveći psihološki pokus na svijetu – iskoristili su javne AOL-ove podatke o pretragama na internetu kako bi otkrili o čemu muškarci i žene seksualno maštaju.
Zapravo Ogas i Gaddam otišli su korak dalje od Kinseyja. Njemu su njegovi ispitanici mogli lagati; Ogasu i Gaddamu nisu imali potrebe, jer tko bi se, “zaštićen” anonimnošću na internetu, uopće trudio lagati dok u Google, Bing ili Yahoo ukucava pojmove “mladi”, “gay”, “MILF” (kratica za “mother/mom I’d like to fuck”, odnosno “majka/mama koju bi j….”), “grudi”, “varanje supruge”, “vagine”, “penisi”, “amateri”, “zrelo”, “animacija”… Ovih deset pojmova, pokazala je analiza, deset su najpopularnijih riječi u tražilicama povezanih sa seksom. Ukratko, Ogas i Gaddam imali su jedinstvenu priliku promatrati sirovu seksualnu žudnju, bez ikakve cenzure.
Na raspolaganju su im bili podaci pola milijarde ljudi – preciznije, analizirali su milijardu web pretraga, milijun pojedinačnih povijesti pretraga (search histories), milijun erotskih priča, pola milijuna erotskih videa, milijune web stranica, milijune osobnih oglasa na internetu i mnogobrojne druge online seksualne podatke, a pokus je zaključen pisanjem knjige naziva “A Billion Wicked Thoughts” (Milijardu prljavih misli).
Što su otkrili? Kao što svako ljudsko biće ima okusne pupoljke koji prepoznavaju slatko, gorko, slano i kiselo, tako sv mi imamo i “seksualne” pupoljke, i muškarci i žene, no imamo drugačije preferencije i taj set preferencija evolucijom nam je spolno “ugrađen” u mozak. Seksualni dio muškog mozga nalikuje neodgovornom lovcu, dok ženski seksualni mozak više nalikuje, pa… opreznoj detektivskoj agenciji. Muški seksualni interesi oblikuju se u pubertetu i rijetko se kasnije mijenjaju. Ženski seksualni interesi su fleksibilni i često se mijenjaju. Muški mozak je “lak na okidaču” – dovoljan je jedan stimulans da se uzbudi. Kod žena su stvari kompliciranije; treba im više stimulansa istodobno da bi reagirale uzbuđenjem.
Još? Heteroseksualni muškarci uživaju u mnogo širem rasponu erotičnih sadržaja nego što se misli, uključujući i posjete web stranicama posvećenima starijim ženama i transeksualcima. Također, heteroseksualnim muškarcima mnogo su draže deblje žene od mršavih. Fetiš na stopala zapravo i nije “poremećaj”; muškarci su evolucijski predodređeni da traže žene malih stopala, jer su mala stopala znak visoke razine estrogena, što je pak, samo po sebi, znak plodnosti.
Gay muškarci i hetero muškarci gotovo da imaju identičan mozak, a omiljeni dijelovi tijela jednako su im “poredani” po važnosti – prsa, stražnjica i stopala. Heteroseksualne žene uživaju u čitanju ili gledanju romantičnih priča koje uključuju dva muškarca – ne “pali” ih seks, nego osjećaji. (Sjetite se “Planine Brokeback”, što je, inače, jedan od omiljenih ženskih filmova.)
Heterosekusalni muškarci pomalo su opsjednuti penisima drugih muškaraca – neki od njih su toga svjesni, neki nisu. Muškarci mnogo više fantaziraju o grupnom seksu od žena i zamišljaju pritom mnogo više muškaraca. Heteroseksualni muškarci više vole gledati amaterske porniće na internetu, što se tumači time da vole autentičnosti – nema lažnih orgazama koji, kako na internetu, tako i u realnom životu, mogu biti podjednako razočaravajući.
Jedna od najpopularnijih seksualnih tema jest dominacija i podčinjenost, pri čemu su za tu vrstu pretrage na internetu najzainteresiraniji gay muškarci i hetero žene. Obje grupe više zanima – podčinjenost. Gay muškarci u velikom postotku uživaju i u hetero pornićima.
Autori knjige također iznose podatak kako je 1991. godine, prije rođenja interneta kakvog ga danas poznajemo, bilo manje od 90 pornografskih magazina u Sjedinjenim Državama. Danas ih je toliko mnogo da je samo Cybersitterom, kompjutorskim programom koji se koristi za blokiranje porno sadržaja, “odstranjeno” više od 2,5 milijuna porno stranica. Godine 2008., iz koje su AOL-ovi podaci koje su autori koristili, oko 100 milijuna muškaraca u Sjevernoj se Americi logiralo na neku porno stranicu. Ne manje bitno, slično je činila i jedna trećina žena koje su pretplatnice magazina Today’s Christian Woman.
Donald Symons, pionir na polju ljudske seksualnosti, poziva ipak na oprez pri tumačenju podataka. Kaže kako nije uvjeren da upravo seksualna žudnja privlači muškarce stranicama koje propagiraju seks sa ženama treće dobi ili transeksualcima. “Rekao bih da je posjet takvim stranicama više stvar znatiželjne, a manje žudnje. Da postoji stranica posvećena porno zvijezdi koja ima tri dojke, uvjerena sam da bi imala bilijun posjeta”, komentira.
Iako podaci na kojima Ogas i Gaddam baziraju svoje zaključke nisu reprezentativni, jer ne predstavljaju realno korisnike interneta, niti išta otkrivaju o njihovim motivima za određenu pretragu, dvojica neuroznanstvenika uvjereni su kako dokazuju njihovu osnovnu hipotezu – kako zapravo ne postoji nešto što bismo mogli nazvati seksualna devijacija. “Otkrili smo čak i stvari koje niti Kinsey nije znao. Primjerice, fetiš na stopala je uobičajen u svim kulturama”, kaže Ogas i dodaje kako bi njihova otkrića možda mogla dovesti do reklasifikacije seksualnih preferencija i devijacija. Tako je moguće da će fetiš na stopala jednog dana postati normalan kao i seksualno zanimanje za grudi ili lice.
Također, Ogas smatra kako se može dokazati da su neke fetiši doista fetiši, a ne stvar znatiželje. Primjerice, onaj prema starim ženama. “Proučavali smo AOL-ove povijesti pretrage mjesecima – ako je netko tek znatiželjan, neće trošiti novac da bi se pretplatio na neku stranicu ili uporno ukucavati isti pojam u tražilicu”, kaže Ogas.
Što podaci govore o ženama? Većina na internetu ne traga za eksplicitnim seksualnim sadržajima, nego za erotskim pričama koje, u pravilu, završavaju romantičnom vezom. Autori su uvjereni kako ti podaci zapravo odaju pravu prirodu žena – koriste sve svoje sposobnosti kako bi našle Gospodina Pravog. Dok muškarci na internetu najviše vole “akcijske filmiće” od dvije minute, žene tragaju za romantičnim pričama, za kojima se zapravo mora tragati satima. Tek je jedna osoba od 50 pretplatnika pornografskih stranica – žena, no zato je devet od 10 kupaca romantičnih romana ženskoga roda. (Doduše, zanimljivo je da su, službeno, kupci pornografskih sadržaja žene, odnosno barem ženska imena, što ukazuje na online prevare.)
Godine 2008., 74,8 milijuna ljudi pročitalo je romantični roman na engleskom jeziku, što je blizu broja muškaraca koji su posjetili pornografsku stranicu iste godine u SAD-u i Kanadi. Sve romantične priče napisane su po istom receptu – radnja detektivski “razotkriva” unutarnji svijet muškog lika, što na kraju dovodi do romantičnog i seksualnog spajanja junaka i junakinje. Na tom putovanju doista se ne zbiva ništa drugo – junakinja i čitateljica istražuju koliko je glavni muški lik dobar, a uvijek se pokaže dobrim, da bi postao partner junakinje. I nikad nije stvar u seksu, jer je cilj da muškarac i žena u romanu završe u braku ili barem ozbiljnoj vezi (iako se, putem, često spotiču o seks).
Kakve to veze ima sa seksom, žudnjom i internetom? Pa, dok svakodnevno raste broj pronografskih stranica namijenjen muškarcima, istodobno progresivno raste i broj stranica na kojima žene amaterski pišu ono što je poznato kao “beletristika obožavatelja” (fan fiction) – naprosto se nastavljaju na priče o Harryju Potteru, Buffy i “Sumraku”, ispisujući doslovce romantične nastavke ili satima raspravljajući o tome što je mislio Edward kad je nešto rekao Belli, odnosno je li privlačniji Harry ili Ron te tko ima više seksepila – Xander ili Angel.
Ima toga još, naravno. Postoji cijeli klub obožavateljica Legolasa, vilenjaka kojeg u “Gospodaru prstenova” glumi Orlando Bloom, a najpopularnija “erotska” stranica za žene, fan fiction stranica FanFiction.net, ima više od milijun i pol posjetiteljica mjesečno. I ta pošast nije ograničena samo na engleski jezik.
Fan fiction otkriva još jednu fundamentalnu razliku u ženskoj i muškoj seksualnosti. Muškarci gotovo uvijek pornografiju konzumiraju sami. Ženama je potrebna publika. Široka publika. To nije to, ako satima, s drugim ženama, na nekom forumu ne raspravlju o tome zašto je točno neki glumac zgodan i što je na njemu toliko privlačno, što zapravo potvrđuje onu tezu o ženskom seksualnom umu koji funkcionira kao detektivska agencija – jedna detektivka skuplja podatke od drugih detektivki.
Muškarci će, također, na fotografiju ili snimku seksualno privlačne žene ostaviti tek riječ, dvije komentare, često vulgarnog, dok će žene raspravljati o emocionalnim aspektima priče u koju je uključen objekt njihove žudnje, o autentičnosti njegova karaktera, pa čak ići i toliko daleko da će se posvađati na forumu oko toga za kojeg bi se radije udale. Pritom je potpuno nebitno što on zapravo uopće ne postoji.
Ako ste žena i ne možete se prepoznati u ovom rom-kom carstvu, sve je u redu (seksualno) s vama. Negdje između četvrtine i trećine posjetitelja najvećih pornografskih stranica su – žene. Te žene, zaključuju autori knjige, vjerojatno imaju snažniji seksualni libido od prosjeka žena, društveno su agresivnije i mnogo im je lakše riskirati. Ostatak žena su moderne inkarnacije Miss Marple. Najprije moraju prikupiti sve podatke o muškarcu da bi se tijelo i um ujedinili u seksualnoj harmoniji.
Podijeli na Facebook
