Naša četvrta dobitnica je Sabrina Grace čije se ljubav prema knjigama razvijala polako i zapravo zaživjela tek u gimnaziji. Sabrinu ćemo nagraditi knjigom Ilije Trojanova, “Sakupljač svjetova”
Piše Sabrina Grace
Voljela bih da mogu slagati i reći da smo knjiga i ja bile u ljubavi na prvi pogled, ali nije bilo tako...
Iako sam rano naučila čitati (prije polaska u školu), nisam čitala knjige, iz prostog razloga jer ih u kući mojih roditelja i nije bilo, osim nekih o narodnooslobodilačkoj borbi naroda bivše nam Juge, te nekolicina o drugu Titu (preživjele dugi niz godina dok nisu završile u peći, ratne ’93. godine, kao ogrijev).
Ne sjećam se ni slikovnica. Mati je znala posuditi knjige iz gradske biblioteke, ali meni pored “igre planova”, penjanja po drveću, nogometa i skakanja sa garaža, nije na um padalo da otvorim korice. Knjigu sam otkrila u osnovnoj školi, ali ni tada nije bilo neke strasti među nama... nisam voljela ništa što mi je bilo “nametnuto”.
Tek u višim razredima osnovne škole počela sam čitati sa zanimanjem, ali to je još uvijek bila mlaka ljubav... A onda - BUM! Gimnazija, fantastična profesorica, zaljubljenik u pisanu riječ, s izuzetnim darom da nam približi i dočara čak i knjige koje su bile teži smor, pa sam od coktanja i prevrtanja očiju zbog lektire, uskoro postala moljčina (malo je moljac); glavni junaci su dobijali konkretan izgled i oblik, neke sam iz dubine duše mrzila, neke obožavala, zbog nekih plakala, neki mi oduzeli san i apetit, zbog nekih grickala nokte, glasno se smijala, u neke se zaljubljivala...
I tako do danas... Ljubav rođena na klimavim nogama danas je neraskidiva veza, toliko jaka, da ja, ljubiteljica krpica i cipela, počesto prednost dam knjižari umjesto butika; a kad prodavač/ica stavi knjigu u vrećicu, ili istu posudim u gradskoj, brzinom munje sam kod kuće (taj dan nema ručka), s knjigom u rukama, ispod dekice... i znam da ću još jednom ući u svijet toliko sličan mom, a opet tako različit...
I nadam se da će moj sin, ako ikada bude pisao na sličnu temu, priču početi ovako: “Sjećam se da se u kući moje mame komotno mogao slomiti vrat ukoliko niste pažljivo eskivirali gomile(ice) knjiga...”
Podijeli na Facebook
