Piše Tanja Tolić
Pisci su neobična stvorenja pa se tako Philip Pullman u svibnju 2016. godine zavjetovao da se neće ošišati sve dok ne dovrši svoju novu knjigu, „The Book of Dust: La Belle Sauvage“. Sedamnaest mjeseci kasnije, Pullman je prestao izgledati kao čudak, a na policama knjižara, nakon dugih sedamnaest godina pauze, osvanuo je nastavak njegove kultne trilogije „Njegove tamne tvari“. U listopadu 2017. Lyra Zlatousta vratila se čitateljima, ali ne onako kako smo očekivali: ostavili smo je kao 12-godišnju djevojčicu, a vratili smo se – osmomjesečnoj bebi!
„The Book of Dust: La Belle Sauvage“, odnosno „Knjiga Praha: Divlja ljepotica“, prvi je dio trilogije objedinjen pod zajedničkim nazivom „The Book of Dust“, a Pullman je najavio kako nova trilogija ustvari nije nastavak nego se, više-manje, zbiva istodobno kad i njegova originalna trilogija. „La Belle Sauvage“ odigrava se deset godina prije serijala „Njegove tamne tvari“, konkretno prve knjige koja je negdje prevedena kao „Polarno svjetlo“, a negdje kao „Zlatni kompas“ (kako se zove i istoimeni film snimljen prema prvoj knjizi).
Druga knjiga iz serijala „The Book of Dust“ zove se „The Secret Commonwealth“, službeni datum objave još nije najavljen, no Pullman je otkrio da je knjigu već napisao i da se nada da bi mogla biti objavljena godinu dana nakon prve knjige nove trilogije, dakle moguće u listopadu ove godine. U toj knjizi Lyra ima dvadeset godina i putuje na Daleki istok preko Levanta. O čemu će biti riječi u trećoj knjizi, zasad se ne zna, no Pullman je najavio da će i nova trilogija početi i završiti s Lyrom.
No tko je Lyra i zašto je Pullman važan? Ako ste čitali trilogiju „Njegove tamne tvari“, onda vam ovo objašnjenje nije potrebno. Ako niste, onda budite sigurni da ste propustili jednu od najuzbudljivijih priča našega vremena koja se zbiva u paralelnom svijetu u kojem postoje vještice, oklopljeni medvjedi, tajanstveni Prah iz svemira i čudesni istinomjer. Iako se „Njegove tamne tvari“ žanrovski ubrajaju u kategoriju dječje fantastike, Pullman je uspio stvoriti djelo koje kritičari uspoređuju s djelima Swifta, Carola i Tolkiena, zbog čega mu je uspjelo praktički nemoguće – za završni dio originalne trilogije, „Jantarni dalekozor“, osvojio je glavnu nagradu Whitbread za knjigu godine, izvan kategorije dječje književnosti, u žestokoj konkurenciji sa zvjezdanim imenima suvremene proze za odrasle.
„Polarno svjetlo“ na engleskom je jeziku objavljeno 1995. godine i u njemu smo upoznali 12-godišnju Lyru i njezina daemona Pantalaimona. U Lyrinu svijetu, koji postoji paralelno s našim svijetom, svi ljudi imaju daemona suprotnoga spola, uvijek u životinjskom obliku. Daemona imaju otpočetka života, mogli bismo reći da je to duša izvan tijela, i svi daemoni imaju sposobnost transformacije u različite životinje sve do praga ljudske zrelosti kada se ustale u jednom obliku. Lyra otkako zna za sebe živi u koledžu Jordan koji će prvi put napustiti kad tajanstveni otmičari ugrabe njezina prijatelja Rogera. Naoružana magičnim predmetom istinomjerom, Lyra će krenuti u avanturu sve do Arktika kako bi spasila Rogera i drugu otetu djecu, putem će doznati identitet svojih roditelja i ponešto o tajanstvenom Prahu za koji crkva, koja vlada Lyrinim svijetom, vjeruje da je izvorište grijeha...
U drugom nastavku trilogije, „Tankom bodežu“ (1997), Lyri se u uzbudljivim pustolovinama pridružuje 12-godišnji Will Parry i veličanstveni krilati anđeli. Lyra i Will u stalnoj su potrazi za sigurnošću, u svijetu duboko uzdrmanom promjenama koje malo tko može razumjeti, dok lord Asriel – za kojeg smo u prvom nastavku doznali da je Lyrin stric - istodobno okuplja najveću vojsku svih vremena, za konačnu bitku protiv nebeskog Moćnika i njegovih okrutnih zemaljskih saveznika. U završnici trilogije, „Jantarnom dalekozoru“ (2000), doznajemo veliku tajnu o Lyri, proročanstvo koje su predvidjele vještice još prije njezina rođenja...
A upravo u to vrijeme Pullman nas vraća prvi nastavkom nove trilogije, „La Belle Sauvage“. Glavni junaci su jedanaestogodišnji Malcolm Polstead i njegova daemona Asta koji žive u gostionici „Pastrva“ u blizini Oxforda. „Pastrvu“ vode njegovi roditelji, a Malcolm dane provodi pomažući u posluživanju gostiju, druženju s opaticama u obližnjem samostanu, kojima također povremeno pomaže obavljajući sitne poslove, i uživajući u vožnji u svojem kanuu koji je nazvao La Belle Sauvage (Divlja ljepotica).
Jednoga dana u gostionicu stižu tri tajanstvena gosta i raspituju se o samostanu. Malcolm koji ih poslužuje doznaje da u samostan žele smjestiti osmomjesečnu djevojčicu čiji je život ugrožen zbog slavnih roditelja. Djevojčica je Lyra i uskoro se useljava kod opatica, no za Lyrom dolazi i neobični Gerard Bonneville s opasnom daemonom, tronogom hijenom... Istodobno, Malcolm igrom slučaja pronalazi neobičan predmet i u njemu još neobičniju poruku, a potom u gostionicu dolazi znanstvenica Hannah Relf koja se bavi proučavanjem istinomjera.
Kad Oxford pogodi poplava biblijskih razmjera, Malcolm će se suočiti s najvećim izazovom u dotadašnjem životu: u maleni kanu ukrcat će se on, Lyra i kuharska pomoćnica iz gostionice njegovih roditelja, mrzovoljna 16-godišnja Alice. Dok za njima juri opasni Bonneville, oni kreću u potragu za Lyrinim ocem i putem se bore s poplavom, gladi i umorom, i čudnim priviđenjima koja izranjaju iz nabujale Temze...
Oni koji su čitali „Njegove tamne tvari“ već znaju da je Pullman vrsni pripovjedač pa će ih vjerujem, kao i mene, oduševiti „La Belle Sauvage“. Iako je Lyra u ovoj knjizi tek beba, Malcolm nimalo ne zaostaje kao glavni junak – u pitanju je bistar, topao i nadasve častan dječak koji će se, usprkos tome što je dijete, pretvoriti u Lyrina zaštitnika. Otprije znamo da Pullman ne štedi svoje junake iako su djeca. Tako će se i Macolm suočiti s mnogim opasnostima, teškim gubicima i mnogo tuge.
Iako je originalnu Pullmanovu trilogiju inspirirao najveći ep engleskoga jezika, Miltonov „Izgubljeni raj“ – najizravnije nadahnut Biblijom, ali i njezino najosobnije tumačenje – engleski pisac poznat je kao veliki kritičar religije, uostalom glavni negativac u njegovoj originalnoj trilogiji, kao i u novoj knjizi, upravo je crkva. U „The Book of Dust“ odlazi i dalje, dobro korespondira sa sadašnjim trenutkom u kojem diljem Europe jačaju desničarske udruge i dogmatske vjerske prakse.
Iako crkva u ovoj knjizi nije još moćna kao u trilogiji „Njegove tamne tvari“, već postoji poseban crkveni disciplinski sud od kojeg svi strahuju i koji može „učiniti“ da ljudi nestanu preko noći. Istodobno, u Malcolmovoj školi djecu počinju regrutirati u Ligu svetoga Aleksandra – učenici dobivaju posebne bedževe, a od njih se zahtijeva da prijave sve potencijalne heretike, pa čak i vlastite roditelje. U školi ubrzo zavlada strahovlada – svi satovi započinju molitvom, učitelji moraju slušati učenike, a oni koji to odbijaju, bivaju kažnjeni ili otpušteni.
„La Belle Sauvage“ je tako, s jedne strane, priča o borbi protiv fašizma koji se rasplamsava poput požara, ali i početak priče o tajanstvenom Prahu koji je povezan sa sviješću. „Možda je najstarije filozofsko pitanje upravo ovo – jesmo li tvar? Ili smo duh i tvar? Što je svijest ako nema duha? Takva pitanja izazivaju višegodišnju fascinanciju i još nisu riješena, hvala bogu“, rekao je Pullman. U svojoj knjizi „Daemon Voices: Essays on Storytelling“, također objavljenoj u listopadu 2017., u predavanju „The Republic of Heaven“, Pullman govori o svojoj želji da se „spasi vizija raja iz olupine religije; shvati da naša ljudska priroda traži smisao i radost... prihvati da taj smisao i radost uključuju strastvenu ljubav za materijalni svijet“.
„The Book of Dust: La Belle Sauvage“ još nije prevedena na hrvatski jezik, ali vjerujem da će netko od hrvatskih nakladnika, ako već nije, ubrzo kupiti prava na objavu. Originalnu trilogiju „Njegove tamne tvari“ u Hrvatskoj je od 1998. do 2002. godine objavljivala nakladnička kuća SysPrint (danas se bave izdavaštvom i distribucijom školskih knjiga), u prijevodu Snježane Husić.
Podijeli na Facebook
