Priredila Tanja Tolić
Mađarski pisac László Krasznahorkai dobio je Nobelovu nagradu za književnost 2025. godine, a u obrazloženju žirija navodi se kako je nagrada dodijeljena "za njegov uvjerljiv i vizionarski opus koji, usred apokaliptičnog terora, ponovno potvrđuje snagu umjetnosti". László Krasznahorkai, navodi Švedska akademija koja mu je dodijelila nagradu, velik je pisac "srednjoeuropske tradicije koja se proteže od Kafke do Thomasa Bernharda, a karakterizira ga apsurdizam i groteskni eksces".
László Krasznahorkai (Foto: Déri Miklós)
Krasznahorkaijeva djela na hrvatskom većinom objavljuje Naklada OceanMore i dosad je ta zagrebačka nakladnička kuća objavila pet njegovih knjiga: "Rat i rat" (2014.), "Seiobo je bila tamo dolje" (2016.), "Sotonski tango" (2016.), "Svijet ide dalje" (2017.) i "Povratak baruna Wenckheima" (2022.). Uz te knjige Šareni dućan 2014. godine objavio je njegovu "Melankoliju otpora" koju je kritičar New Yorkera James Wood nazvao "komedijom apokalipse": neobični se događaji počinju nizati kad u provincijski gradić na jugu Mađarske dolazi zagonetna cirkuska skupina s golemim kitom koji privlači znatiželjnike i karizmatičnom nakazom Princom koji privlači nezadovoljnike...
Krasznahorkai je dvaput gostovao u Zagrebu: u listopadu 2014. kad je predstavio svoj roman "Rat i rat" te kratku priču "Posljednji vuk" (Multimedijalni institut) te u lipnju 2019. godine na Festivalu europske kratke priče – tom prilikom predstavio je knjigu "Uvijek za Homerom" (MAMA Zagreb i Booksa), priču o priči koja stoji u temelju naše civilizacije.
Naime, na poziv jednog od svojih hrvatskih izdavača, Petra Milata, u jesen 2016. László Krasznahorkai otputovao je u Dalmaciju. "Uvijek za Homerom", novela koju je tom prilikom napisao, priča je nadahnuta mediteranskim krajolikom, ali i djelima njegovih prijatelja – crtežima Maxa Neumanna i bubnjarskim solažama Elija Keszlera. Oba su umjetnika potom na Krasznahorkaijevu novelu odgovorila svojim radovima te tako "Uvijek za Homerom" čini jedinstveni triptih ili spoj književnosti, slikarstva i glazbe.
László Krasznahorkai rođen je 1954. u gradu Gyula, u Mađarskoj. Nekoliko je njegovih književnih djela poslužilo kao predložak za filmove redatelja Béle Tarra. Zahvaljujući specifičnom književnom stilu, László Krasznahorkai stekao je, poglavito na njemačkome govornom području, status gotovo kultnog pisca. Njegova su djela naišla na priznanja kritike od SAD-a do Japana. Susan Sontag prozvala ga je suvremenim mađarskim majstorom apokalipse na tragu Gogolja i Melvillea. Napisao je osam romana, nekoliko zbirki priča i eseja, ali i pet filmskih scenarija. László Krasznahorkai dobitnik je brojnih književnih nagrada među kojima i najvišeg mađarskog državnog priznanja za književno umjetničko stvaralaštvo – "Nagrade Kossuth". Godine 2014. nagrađen je i prestižnom "Nagradom America" za doprinos književnosti, a 2015. osvojio je međunarodnu nagradu Man Booker.
U njegovu romanu "Rat i rat" glavni junak, arhivist dr. György Korin, na svoj četrdeseti rođendan iznenada shvati da ne razumije svijet koji ga okružuje. Stvarnost mu u trenu postane zastrašujuće zamršenom, jednoznačnost svijeta na koju je dotad bio navikao najednom se pretvara u tjeskobnu, nerješivu zagonetku. U tom mračnom trenutku očajanja započinje putovanje obilježeno sakralnim upletanjem drevnih vremena kojemu je krajnji cilj ništa manje nego pronalaženje izgubljena smisla u svijetu. Korina na tom putu vodi grčki bog Hermes, glasnik i predvodnik, no istodobno i zagonetni, nedokučivi, mračni gospodar, bog noćnih puteva, koji je spreman pokazati relativnost zakona i kompleksnost svijeta.
"Seiobo je bila tamo dolje" knjiga je 17 međusobno povezanih priča, 17 poglavlja usložnjenih po Fibonaccijevu nizu, strukturno nalik progresiji spirale. U svakome pojedinom poglavlju, čija se radnja odvija na najrazličitijim mjestima, u različitu vremenu, Krasznahorkai strpljivo i minuciozno pokušava prodrijeti u procese umjetničkog stvaranja. Čitatelj se susreće s umjetnicima koji svojom vještinom, nadljudskom predanošću, pokušavaju stvoriti ljepotu, a okruženi banalnošću svakidašnjeg života, s ljudima koji se nastoje usredotočiti na taj trenutak nadahnuća, trenutak kada je možda božica Seiobo sišla s neba, trenutak potreban da bi se stvorila umjetnost.
U romanu "Sotonski tango" tijekom olujne kišne i hladne noći mještani se sastaju u zadimljenoj krčmi ("užasno leglo grijeha"), uza zaglušujuću graju i psovke, gdje se rakija pije na čaše, a vino na boce, gdje se pred jutro pleše čardaš, ali i tango, i nestrpljivo iščekuje Irmiás, žbir i prorok. Ali u toj apokalipičnoj noći nestala je i djevojčica Estike. Nakon predane zajedničke potrage, nalaze je mrtvu u ruševinama dvorca Weinkheim. Pritisnuti krivnjom, spas potraže u Irmiásevu prijedlogu da mu predaju svu ušteđevinu, a da će on za njih izgraditi novi život…
"Svijet ide dalje" zbirka je sastavljena od 21 priče. Protagonisti razmješteni po cijelom svijetu, od središta Berlina, Kijeva, španjolskoga radnika u kamenolomu, mađarskoga prevoditelja u Šangaju, turista u Varanasiju, neimenovanoga povjesničara znanosti u priči Taj Gagarin, neprestano maštaju o bijegu, žele otići na jug, žele posjetiti slapove, žele napustiti Zemlju, ali ne miču se s mjesta. Iako su patološki opsjednuti odlaskom iz svoje svakidašnjice, svoje okoline, svoje prošlosti, svoje budućnosti, kad treba donijeti jasnu, jednostavnu odluku o prvom koraku, ti se junaci gube u beskrajnim teorijama o mogućim posljedicama svojega djelovanja.
U "Povratku baruna Wenckheima" ostarjeli i osiromašeni barun Wenckheim, bježeći od kockarskih dugova, iz Buenos Airesa vraća se preko Beča i Budimpešte u svoj rodni gradić u kojem je proveo lijepo djetinjstvo i mladost. Svjestan približavanja samom kraju života jedina mu je motivacija mladenačka ljubav – Marika – kojoj želi reći da ju je volio cijeloga života.
Nobelova nagrada za književnost dodijeljena je 118 puta od 1901. godine. Dosad ju je dobio 122 književnika, od toga 18 književnica. Najstarija književnica koja je dobila nagradu bila je Doris Lessing – u 87. godini života. U četiri navrata nagradu za književnost podijelilo je dvoje dobitnika.
Kritiku romana "Sotonski tango" koju je napisao Dario Grgić pročitajte OVDJE
Novele "Posljednji vuk" i "UnutraJeŽivotinja" možete besplatno skinuti u PDF izdanju i pročitati (pod vizualni kolegij series) OVDJE
Knjigu "Uvijek za Homerom" možete besplatno skinuti u PDF izdanju i pročitati OVDJE
Podijeli na Facebook
