Nova pletiva poezije: 2022. godina bila je dobra godina za pjesničke antologije i izbore

Pjesnikinja Sanja Baković odabrala je pet pjesničkih antologija koje su obilježile 2022. godinu. To su "Od Matoša do Maleša" Tomislava Brleka, "Nezavršeno putovanje" Miroslava Kirina, "Na posljednjem katu neba" u izboru Marina Bodakova, Silvije Čoleve i Ljudmile Midove, "Svjetlucaju ledene perle" i "Ima li pjesnika u Monte Carlu" antologičara Damir Šodan

Large antologija 1

Piše Sanja Baković

Formula prema kojoj se sastavlja dobra, izvrsna pjesnička antologija ne postoji. Postoje načelni principi, postoje antologičari, autori – sastavljači i njihovi jedinstveni ukusi i izbori. Kako izabrati najbolje iz pjesničkog stvaralaštva određenog razdoblja ili prostora, što izdvojiti iz određenog književnog korpusa, kako odrediti ključ i kriterij i pritom izbjeći moguća proklizavanja (npr. posve osobne simpatije i ukuse), nije jednostavno. Ako govorimo o pojedinim recentnim domaćim izborima, zapamćeni su ostali i prigovori nezadovoljnika koji su smatrali kako su nepravedno izostavljeni. Braniti svoj izbor ni jedan antologičar nije dužan, no obrazložiti izbor čitatelju korisno je i potrebno.

Riječ antologija grčkog je porijekla, doslovan bi prijevod bio "sakupljanje cvijeća" kao onog najboljeg, najmirisnijeg (književnog) materijala (grč. ánthos – cvijet + légein – brati, skupljati), dok se prema latinskoj etimologiji prirodi sadržaja pridružuje i subjekt koji obavlja posao sakupljanja (lat. florilegium – lat. florilegus – berač cvijeća), kako je u svojem tekstu "Antologija kao muzej" rasvijetlio književni teoretičar Sanjin Sorel, ističući uz to razliku tipova izbora iz pjesništva: izbor ili hrestomatiju, panoramu ili pregled te antologiju.



Antologija za razliku od pregleda ili izbora podrazumijeva visoku umjetničku vrijednost i estetsko mjerilo, te ih uglavnom sastavljaju književnici, prevoditelji, književni kritičari, tj. književni profesionalci. Godina 2021. donijela nam je "Banijsku književnu antologiju" u kojoj su sastavljači Miroslav Kirin i Boris Vrga obuhvatili jedan prostor, te predstavili pjesnike i prozne pisce Banije, a sve je bilo potaknuto potresom koji je u prosincu 2020. godine pogodio područje Banije. Prije nekoliko godina bilo je govora kako će grupa pjesnikinja sastaviti antologiju hrvatske ženske suvremene poezije, no za sada se nitko takvoga posla nije prihvatio. To je, primjerice, antologija koju bih čekala sa znatiželjom.

U nastavku progovaramo o pjesničkim antologijama ili izborima/pregledima poezije, objavljenima u 2022. godini u okviru izdavačke pjesničke produkcije. Za izdvojiti je pet izdanja (među kojima samo jedno sadrži i prozne tekstove): "Od Matoša do Maleša", antologija moderne poezije, antologičar Tomislav Brlek (Ljevak, 2022.); "Nezavršeno putovanje", čitanka iz suvremene kineske poezije, sastavljač Miroslav Kirin (P.E.N., 2022.); "Na posljednjem katu neba", antologija suvremenoga bugarskog pjesništva u izboru Marina Bodakova, Silvije Čoleve i Ljudmile Midove (HDP, 2022.), "Svjetlucaju ledene perle" (Kulturtreger, 2022.) i "Ima li pjesnika u Monte Carlu", antologija suvremene europske poezije, antologičar Damir Šodan (P.E.N., 2022.).

Europska pjesnička abeceda

Ovaj osvrt započinjem Šodanovom antologijom suvremene europske poezije naslovljenom "Ima li pjesnika u Monte Carlu" (Hrvatski P.E.N. Centar, 2022.). Šodan već jest "antologijski antologičar" nakon što je sastavio antologiju suvremene hrvatske "stvarnosne" poezije "Drugom stranom" (Ljevak, 2010.), stoga ne iznenađuje da se prihvatio novog zadatka, sabiranja najboljih stihova s europskog prostora na kojem je, kako kaže, radio punih deset godina, sa svim prekidima i ometanjima. Obuhvatio je 51 zemlju Europe koje su u knjizi poredane po abecedi. Dodatno je predstavio i regije/pokrajine/kantone pojedinih zemalja (Belgija, Velika Britanija, Švicarska...).

Svaku zemlju predstavlja samo jedan autor ili autorica, s nekoliko pjesama. U predgovoru nas sastavljač izvještava o svojem postupku, o tome kako je došao do naslova, te zašto se priklonio metonimijski orijentiranoj europskoj poeziji, što je logično ako imamo u vidu kako njegovu osobnu poetiku, tako i spomenutu "stvarnosnu" antologiju. Podsjeća nas na razliku što su ih u poeziju utkali modernizam i postmodernizam, te na utjecaj pop-kulture na formiranje postmodernističkog diskursa. 



Za Šodanovu se antologiju može reći da je jedan posve osoban i hrabar izbor, u isto vrijeme ozbiljan i zaigran, no pomalo i rizičan, kako i sam autor kaže, "antologija je mogla izgledati potpuno drugačije da ju je sastavljao antologičar drugačijeg estetičkog opredjeljenja". Jer, tko je dostojan predstavljati svoju zemlju u ime svih pjesnika? Tko bi od suvremenih pjesnika mogao ovoga trenutka predstavljati Hrvatsku? Autorica ovog osvrta odlučila bi se za pjesnikinju Anku Žagar. No, Šodan se, primjerice, odlučio da taj jedan pjesnik koji predstavlja Hrvatsku bude Predrag Lucić.

Među izabranim autorima našli su se i pjesnici koje zaista možemo nazvati klasicima, primjerice, Adam Zagajewski koji predstavlja Poljsku, Nuno Júdice koji predstavlja Portugal, Marta Petreu koja predstavlja Rumunjsku. Knjiga je posvećena slovenskom pjesničkom velikanu Tomažu Šalamunu koji je, prije iznenadnog odlaska, pomogao u njezinu sastavljanju. Kao izvor je sastavljač koristio međunarodna tiskana izdanja različitih pjesničkih izbora i antologija većinom na engleskom jeziku, kao i internetske portale.

"Ima li pjesnika u Monte Carlu" anegdotalan je naslov, prema uzrečici nastaloj na jednom londonskom festivalu poezije na kojem je i sam Šodan prisustvovao prije desetak godina, pa se postavilo pitanje ima li u Monaku uopće pjesnika ili baš svi voze skupe automobile i nitko ne mari za poeziju. U samom je naslovu, reklo bi se, čežnja za opstankom poezije koja ne bi trebala postati tek robinja "društva spektakla" ili roba u kratkotrajnoj i površnoj vezi trenutne ponude i potražnje. 

Islandske ledene perle stihova

Kada se nakon dvije pandemijske godine normaliziralo stanje i ljudi ponovo počeli putovati, željni novog iskustva i kretanja, spašeni od neprirodne i prisilne izolacije, turistički su aranžmani požurili ponuditi poželjne i popularne "destinacije". Jedna od njih postao je Island, država na otoku vulkanskog porijekla, o kojoj obično kruži nekoliko općih informacija – tako znamo da se na Islandu mogu vidjeti polarna svjetlosti (aurora borealis), ledenjaci i geotermalni izvori, a zemlju karakterizira socijalna uređenost visoke razine – i skupoća! No, koliko prosječan čitatelj (štogod to značilo) zna o islandskoj književnosti, nadasve poeziji? Od planetarno popularnih autora, posljednih smo godina mogli čitati trilogiju o insularnom mentalitetu Jóna Kalmana Stefánssona, te bestseler "O vremenu i vodi" pisca i redatelja Andrija Snaera Magnasona  koji je gostovao u Zagrebu na Zagreb Book Festivalu.



Lijepi je pothvat u svojem izdavaštvu napravio književni klub Booksa, objavivši knjigu "Svjetlucaju ledene perle" (Kulturtreger, 2022.), antologiju suvremene književnosti Islanda. Knjiga je rezultat i ukoričena ostavština održane Revije malih književnosti na kojoj su se u 2022. godini predstavili islandski pisci. Revija malih književnosti koju Booksa organizira od 2005. godine vrijedan je književni kutak za književnosti i autore koji bi nam vjerojatno ostali u rukavcu nevidljivosti.

U antologiji "Svjetlucaju ledene perle" u hrvatskom prijevodu možemo čitati kratke priče, prozne fragmente i poeziju 12 autorica i autora, a izbor je za antologiju napravio islandski književnik, glazbenik i filmski scenarist Sjón, izabravši prozu i poeziju autorica i autora različitih generacija i poetika. U antologiji je, primjerice, izbor iz poezije Guðbergura Bergssona (1932), važnog islandskog autora, dobitnika Nordijske nagrade Švedske akademije, poznatije kao "mali Nobel", u prijevodu Darie Lazić s islandskog. Gostovanja autorica i autora s Islanda u Booksi mogu se pogledati u Booksinoj videoteci na web stranici www.booksa.hr, a antologiju besplatno možete preuzeti na ovom linku: https://booksa.hr/knjige/ostalo/svjetlucaju-ledene-perle 

Bugarsko pjesništvo: Posljednji čovjek ne želi vlast

"Na posljednjem katu neba", antologija suvremenoga bugarskoga pjesništva koju je objavilo Hrvatsko društvo pisaca, daje uvid u stanje i trendove u suvremenoj bugarskoj poeziji, kako kaže njezin urednik Ivan Herceg. Ako i osvrt o antologijama smije u sebi imati zrno subjektivnosti, od sviju ovdje navedenih izdanja, autorici ovog osvrta ova je bugarska antologija najdraže izdanje među svim pjesničkim izborima u 2022. godini, niska onog čuda što dobra poezija jest, u prijevodima u kojima sve ostaje tečno i blisko, da je stalno želiš čitati iznova. 



U antologiji je zastupljeno 53 pjesnika različitih poetičkih pristupa i svi su zastupljeni s pet do šest pjesama, od najstarijeg pjesnika Aleksandra Gerova (1919.-1997.) do najmlađeg uvrštenog pjesnika Stefana Ivanova (1986.). Izbor su zajedno napravili pjesnici Marin Bodakov, Silvija Čoleva i Ljudmila Mindova. Mladen Bodakov, veliki suvremeni bugarski književnik, erudit i novinar iznenada je preminuo nekoliko mjeseci prije objavljivanja ove antologije, te je njemu knjiga i posvećena. Veliki su i vrstan posao prevođenja s bugarskog jezika na hrvatski zajedno napravile prevoditeljice Kesnija Banović, Paula Ćaćić i Ana Vasung. U pogovoru Ljudmila Mindova kaže kako izbor u ovoj antologiji nije iscrpan i time antologija nema namjeru predstaviti cjelokupno pjesništvo stvaralaštvo Bugarske u periodu od 100 godine. 

Antologija ukupno sadrži oko šest tisuća stihova, poput stihova važnog pjesnika Rumena Leonidova u pjesmi "Proglas budnima": "Posljednji čovjek, posljednji čovjek hoda prema nama. Bez spola. Bez Biblije. Bez zastave. On nema ime. Nema glasa. I pameti. Posljednji čovjek ne želi vlast. Posljednji čovjek ne želi vlast..."

Za čitanku "Nezavršeno putovanje" Miroslavu Kirinu nagrada u Kini

Što se događa u pjesničkoj Kini, toj ogromnoj zemlji od gotovo milijardu i pol ljudi? Koliko je među njima pjesnika? Tko ih može popisati, usustaviti, pri tome prevesti na mali i daleki hrvatski jezik i dati nam jednu reprezentativnu, "pravednu" antologiju kako bismo znali tko su najbolji i najcjenjeniji kineski pjesnici? Kako je tako nešto teško izvedivo, ono što možemo je prihvatiti jedan novi, svježi, fragmentaran izbor. Ove je godine objavljena čitanka iz suvremene kineske poezije naslovljena "Nezavršeno putovanje" (Hrvatski P.E.N. centar, 2022), za koju je pjesnik i prevoditelj Miroslav Kirin izabrao i s engleskog preveo oko 170 pjesama, dvadeset i dvoje kineskih pjesnika i pjesnikinja, od "maglovitih pjesnika", do feminističkih pjesnikinja. 



U čitanku je ušao i pjesnik Xi Chuan, jedan od najutjecajnijih živućih pjesnika u Kini čije je pjesme ove godine preveo i Dinko Telećan ("Prerušena povijest", Vuković&Runjić, 2022). Za čitanku "Nezavršeno putovanje" je Miroslav Kirin dobio nagradu "PoetryEastWest Translation Award" koju dodjeljuje tim okupljen oko časopisa i projekta "PoetryEastWest" koji spaja tradicije i suvremenosti pjesništva Istoka i Zapada. Samim pojmom "čitanka“ autor kazuje kako nam isporučuje slobodan izbor koji nema ambiciju zvati antologijom. Navodi kako "ova knjiga i nije išla za tim da ambiciozno utvrdi stanje i predvidi daljnja kretanja u kineskoj poeziji, te je ona jedno dugo i neobično ljubavno pismo toj poeziji".

Obuhvaćeno je razdoblje druge polovice dvadesetog i početak dvadeset i prvog stoljeća, a izbor je načinjen na temelju brojnih antologija i pregleda suvremene kineske poezije na engleskom jeziku, pojedinačnim knjigama, poeziji objavljenoj na internetu i časopisima, kao i na razgovorima i susretima s pjesnicima i prevoditeljima. 

"Od Matoša do Maleša": spoj temeljitosti i redukcije

Posljednja godina u kojoj su u većem broju objavljene vrlo važne antologije hrvatske poezije bila je 2006. godina. Te je godine objavljena "Utjeha kaosa" Miroslava Mićanovića, "Rušenje orfičkog hrama" Miloša Đurđevića, te "Isto i različito – studija i antologija pjesničkog naraštaja devedesetih" Sanjina Sorela. Dvije godine kasnije, 2008. godine, Tea Benčić Rimay sastavlja antologiju pjesama u prozi, "Lude i mudre djevice: antologja pjesama u prozi od Ujevića do naših dana". Slijede Maleševi i Mrkonjićevi izbori, 2009. i 2010. godine, a potom je utihnula aktivnost nastajanja domaćih pjesničkih antologija. 



Sve do 2022. godine kada je na Interliberu osvanula velika bijela raskošna knjiga, antologija moderne poezije "Od Matoša do Maleša", koju je sastavio profesor, književni i filmski kritičar i teoretičar Tomislav Brlek. Antologija donosi izbor poezije sedamnaest pjesnikinja i pjesnika. Redom su predstavljeni: A. G. Matoš, J. P. Kamov, A. B. Šimić, Tin Ujević, Miroslav Krleža, I. G. Kovačić, Jure Kaštelan, Vesna Parun, Milivoj Slaviček, Ivan Slamnig, Antun Šoljan, Vesna Krmpotić, Danijel Dragojević, T. P. Marović, Marija Čudina, Sonja Manojlović, Branko Maleš. Specifična je ova antologija po tome što su pjesnikinje i pjesnici predstavljeni velikim opsegom pjesama, dok se autor odlučio izostaviti neka pjesnička imena koja se dijakronijski uklapaju u zahvaćeni period koji predstavlja modernost. Ovdje je ostvarena antologija nastala logikom povezivanja koju autor obrazlaže u pogovoru, dajući uputu kako bi bilo "poželjno da se manje pažnje posveti tome koja su pjesnička imena uvrštena, a više kojim su pjesmama zastupljena".


OGLED O LITAVSKOJ KNJIŽEVNOSTI / Eugenijus Ališanka

sve manje i manje sam u stanju odgovoriti 
na pitanje zašto pišem 
ponekad se čini: tek da bih pisao 
ponekad vidim svjetlo 
sve manje i manje interes za poeziju 
(prozu da i ne spominjem) 
ponekad se čini: čitam da bih zaboravio 
ponekad se čini: stojim iza ove 
nevoljne igre riječima 
sve više i više se prisiljavam na druženje 
s litavskim pjesnicima 
ponekad su pjesnici naporni i srčani 
kao u ruskoj poeziji 
ponekad su pijani i nasrtljivi kao reperi 
ponekad kao i ja jedva prisutni 
sve skromnije mislim o litavskoj 
poeziji 
ponekad se prisjetim samo nekoliko imena: 
vytautas alfonsas sigitas 
ponekad velim: poezija te može podučiti umjetnosti ne i životu 
ponekad se pitam: mari li poezija za život poput 
celana 
ponekad sam šutljiv: unezgodit će me 
ovo neznanje 

(u suradnji s autorom, s litavskog preveo Damir Šodan; iz antologije suvremene europske poezije pod naslovom "Ima li pjesnika u Monte Carlu", Hrvatski PEN Centar, 2022.)


ČOVJEK I PUTOVI / Guðbergur Bergsson

Čovjek nije besputan. 
Na mnogim je putovima istodobno.
Hoda na nogama.
Hoda na rukama,
na glavi i pada na leđa.
Čovjek stonoga.
Imajte strpljenja za posrtanje njegovih ruku.
Budite snošljivi prema njegovoj svojeglavosti.
Budite milosrdni prema nogama željnim kretanja.
Ne zatvarajte oči pred glavom.
Čovjek stonoga je uvijek usporen:
dok se kreće zrakom,
zemljom,
u svojoj nutrini,
u drugima
I u svemiru i u ništavilu također.
Promotrite zemaljskog čovjeka i uočit ćete: on je
nigdje i svagdje,
na trbuhu, na nogama, na cesti, na ledu.
Čovjek...

(prijevod s islandskoga Daria Lazić; iz knjige "Svjetlucaju ledene perle", antologija suvremene književnosti Islanda, Kulturtreger, 2022.)


LJUBAV / Marin Bodakov

Sjećam se tog čovjeka, 
njegove rane poput broda, 
njegova broda poput prekrivača, 
njegova prekrivača poput močvare, 
močvare poput zvijezde 
i zvijezde poput rane. 
Čovjek kao čovjek. 

(prijevod s bugarskog jezika Paula Ćaćić; iz antologije suvremenog bugarskog pjesništva "Na posljednjem katu neba“, Hrvatsko društvo pisaca, 2022.)


GLAS NARAŠTAJA / Shu Ting (1952)

Nikad ne neću žaliti
Zbog svega što sam propatila.
Izgubljena mladost, 
Uništena duša, 
Bolna sjećanja
Na bezbrojne neprospavane noći.
Jednu sam doktrinu zamijenila drugom.
Razbila sam okove i lance; 
U srcu mi je ostala 
Samo golema pustoš...
Ali podigla sam se
Stojim na širokom obzoru
Nitko, i nikako me
Ne može ponovno gurnuti dolje.
Da sam to ja što ležim u grobu "mučenika"
Čiji je natpis na ploči nagrizla mahovina;
Da se to ja iza rešetaka 
Lancima i okovima borim za istinu:
Da sam to ja, bila bih izmorena,
Rad na pomirenju nikad ne prestaje; 
Da sam to ja, da je to samo
Moja tragedija –
Možda bih već bila oprostila, 
Moje suze i bijes 
Možda me umire.
Ali, radi očeve djece
Zbog djece očeva:
Da više ne drhtimo pred tihim prijekorima
Što dolaze ispod spomenika posvuda; 
Da više ne sklanjamo pogled
Od beskućnika na ulicama;
Pa da ta nevina djeca za sto godina
Neće morati nagađati značenje povijesti koju smo ostavili za sobom;
Za tu mrlju na našoj domovini,
Za to mukotrpno iskustvo naše nacije,
I poštenje našeg puta
Tražim istinu!

(1980)

(prijevod s engleskog jezika Miroslav Kirin, iz knjige "Nezavršeno putovanje", čitanka iz suvremene kineske poezije, Hrvatski PEN Centar, 2022.)


VRIJEME JE DA SE DOGAĐA NAPOKON ČOVJEK / Milivoj Slaviček

Vrijeme je da se događa napokon Čovjek
(a Čovjek nije običaj nego želja on nije upravitelj nego prijatelj)
da se događaju njegova težnja i duh
da se događa njegov Izlaz: bratstvo i aktivnost
Vrijeme je da se događa ljubav
da se događa Putovanje
da se događa srž
Vrijeme je da se događa nezapretana patnja
da se ne događa umiranje i trajanje i bodrenje
Vrijeme je da more bude gusto i puno tihog sjaja
da obala bude obala a ne nepolazak
da cvijeće miriše da obronci budu obronci a ne položaji
da ravnice budu ravnice a ne posjedi
a vode doista pune tokova
Vrijeme je da stanujemo diljem Svijeta
da prigrlimo Zemlju kao mater
da odabiremo vlakove po volji, stanice po trenutku
da promatramo i čujemo svjetla
da slušamo svoju nevezanost i govor koji nitko ne izgovara
Vrijeme je da stvaramo gipke sonete
Vrijeme je da pobratimo pravila i ljudskost
zakone i cjelovitost
Vrijeme je pobratimo putanje i život
Ili još vrijeme nije i nikad neće biti

(1958.)

(iz antologije moderne poezije "Od Matoša do Maleša", sastavio Tomislav Brlek, Ljevak, 2022.)

Nk logo mono

Podržite Najbolje knjige: tražimo mecene!

Čitajte svježe.

Prijavite se na naš newsletter i redovno ćemo vam na vašu e-mail adresu slati slasne porcije najsvježijih književnih recenzija i članaka iz svijeta Najboljih knjiga.

Prijava na newsletter

Kolačići (cookies) pomažu u korištenju ove stranice.

Korištenjem pristajete na korištenje kolačića. Saznajte više