Predratne su godine u Sarajevu, u malom kafiću Kod Crnog okuplja se skupina prijatelja, studenata punih mladenačkih snova. Ambra želi postati književnica, Filip ozbiljni novinar. Ambra je zaljubljena u Filipa, ali ta će ljubav morati pričekati na svoje ostvarenje. Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini rasut će prijatelje po svijetu, a Ambra i Filip ponovo će se susresti u poratnom Zagrebu, u zreloj dobi...
To je ukratko sadržaj “Čekajući ljubav“, novoga romana Jagode Šimac, hrvatske književnice koja živi i radi u Švicarskoj, ali svoje romane objavljuje u Hrvatskoj. Jagoda Šimac (1962) dosad je objavila četiri povijesna romana - “Na međama najdaljnijim“ (2012), “Iznad guste gore Gaj“ (2013), “Mjesec na vodi“ (2013) i “Krvavi ban“ (2014) - i osvojila čitatelje uzbudljivim pričama u kojima osobe i događaje iz hrvatske povijesti vješto kombinira s elementima fantastike.
Ovoga je puta napisala suvremenu priču koja prati životne sudbine Ambre i Filipa, od mladenačke zaljubljenosti do zrele ljubavi. “Čekajući ljubav“ istodobno ima i duhovnu notu, jer Ambru kroz život vodi poseban glas, glas njezina srca.
“To je bio samo trenutni zaokret od povijesti. Pisati povijesne romane je zahtjevno te mi je za promjenu jedna suvremena tema predstavljala pravi odmor. S obzirom da ne volim pisati u sadašnjosti, jer mi se sva današnja događanja čine neoblikovana i nedovršena, odlučila sam unijeti malo duhovnosti u njezino opisivanje. Kako je tema ljubavi vječna i bezvremena, tako sam jednim djelićem ipak ostala i u povijesti. Za taj novi zadatak inspirirali su me moji prijatelji iz mladosti, raseljeni na sve strane svijeta. 'Čekajući ljubav' je poklon svima njima“, kaže nam Jagoda Šimac.
“Čekajući ljubav“ je, pojašnjava, životni, duhovnošću prožet roman u kojem je ljubav sav smisao postojanja. “S njom se rađamo, nosimo je u sebi, za nju živimo, za njom čeznemo, neprestano je tražimo. Nismo ni svjesni da su strepnja, čežnja, razočaranje, rastanci, čekanje, patnja… njezina skrivena lica i da je ona, ustvari, uvijek uz nas. Ljubav je življenje, ali to shvatimo tek kad nam sudbina pokaže svoju ćud“, dodaje književnica.
Je li teže napisati povijesni ili suvremeni roman? Autorica otkriva kako je “Čekajući ljubav“ napisala u dahu, ali ga je pisala u isto vrijeme kad i jedan povijesni, također već objavljeni roman.
“To je bilo, otprilike, prije tri godine. Dok pišem povijesne romane puno čitam i tražim podatke, toliko se uživim u temu da čak sanjam ono o čemu pišem, a to iscrpi. Tako mi je to povremeno duhovno piskaranje iz duše dolazilo kao opuštanje i odmor od teške teme. I za suvremeni i za povijesni roman izazovi su isti, samo ako vas lupi ono jedinstveno, uzvišeno stanje koje zovu inspiracija.“
Jagoda Šimac u novom se romanu dijelom oslanja na osobnu povijest, s obzirom da je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirala književnost i hrvatskosrpski jezik. Što njoj Sarajevo intimno znači? “Sarajevo je mladost, prijateljstvo, ljubav, uspomene, sjećanja..., simbol svega onoga čega više nema, a što i dalje živi u srcima prave raje razbacane po svijetu. Najljepši djelić mog života ostao je u njemu i zato mi je i priča o ljubavi bez njega nezamisliva.“
Iako je zaposlena u Sveučilišnoj knjižnici u Bernu, Jagoda Šimac iznimno je plodna autorica pa romane objavljuje u gotovo godišnjem ritmu. Kakvi su joj planovi za dalje?
“Pišem i napisano objavim. Plan mi je i ubuduće pisati i izdavati. Pisanje je moja unutarnja veza s korijenima, s mojim narodom i zemljom kojoj, iako ne živim u njoj, još uvijek pripadam“, kaže nam. (N. K.)
Roman Jagode Šimac "Čekajući ljubav" može se naručiti ovdje:
http://www.superknjizara.hr/?page=knjiga&id_knjiga=118978
Podijeli na Facebook
