Emocije nas čine ljudima… Bez emocija bi naš život bio siromašan… Emocije su kompleksne kao i pojam “ljubav”... Svaki moj kilogram viška posljedica je nesređenih emocija… Emocije su kao sunčani i vjetroviti dani…
U protekla četiri dana, otkako je započela naša nagradna igra u kojoj darujemo dva primjerka nove knjige Zorana Milivojevića “Emocije” na e-mail adresu portala Najbolje knjige stiglo je na desetke eseja u kojima ste odgovarali na pitanje što su emocije i zašto su one za nas bitne. Odgovori koji su pristigli u najmanju su ruku prelijepi, inspirativni, mnogi od njih hrabri, ponekad bolno iskreni… Hvala svima vama koji ste poslali svoja razmišljanja i “na papir” pretočili sve emocije koje osjećate dok razmišljate o - emocijama.
Nažalost, ne možemo vas sve nagraditi i morali smo odabrati dva, po našem mišljenju, najbolja eseja. U nagradnoj igri su pobijedile Aida Fetić iz Crne Gore (posebno nas je razveselilo da imamo fanove i tamo!) i Ivana Mađaroši iz Pakraca. Aida i Ivana, hvala vam na predivnim esejima, koje objavljujemo i na portalu, kako bi i drugi mogli u njima uživati!
Hvala i svima vama drugima koji ste sudjelovali. Bez brige, uskoro stižu nove nagradne igre!
Aida Fetić: Emocije su kao sunčani i vjetroviti dani
Postoji mnogo definicija koje objašnjavaju pojam emocija. Učila sam da su emocije složeni unutarnji subjektivni doživljaji i stanja, ili reakcija našeg tijela na naše misli koje su povezane sa događanjima u našoj okolini. Ona moja definicija po kojoj se ja vodim je da su naše emocije i naša sposobnost da iste ispoljimo ili sakrijemo u stvari - odraz naše sopstvene ličnosti. Sve što radimo, kako živimo, naše ponašanje, karakter u stvari je uslovljeno našim razmišljanjem, našim emocijama. Kaže se da je dijete roditelj odraslog čovjeka. Ta se tvrdnja naročito može dokazati kad su u pitanju emocije.
Poznato je da na razvoj emocija dosta utiče faktor nasleđa, učenje i posmatranje okoline, stav roditelja, porodica. Ako se dijete odgaja u funkcionalnoj porodici, gde su odnosi među supružnicima zdravi i prožeti ljubavlju, dijete ima mogućnost da se izgradi i postane emotivno uravnotežena ličnost. Dijete ne raste samo od hrane nego i od majčine ljubavi. Pojam majčina ljubav je uzet uslovno jer ne mora biti u pitanju biološki roditelj. Bitna je bliskost i osećanje povezanosti, pripadnosti.
Kao učenici srednje škole praksu smo obavljali u Dječjoj bolnici gde sam uspela da se uverim koliko je bitan taj fizički kontakt sa malom djecom. Bila je tu beba, djevojčica od nekih 6 mjeseci, dijete ostavljeno Domu za nezbrinutu djecu. Pripremani za poziv budućih medicinskih sestara, imali smo pravo da je hranimo. Ako smo dijete hranili tako da je ostavimo da leži dok joj samo mehanički pridržavamo flašicu, hranu je uzimala nerado i obavezno je posle obroka povraćala. To se nije dešavalo ako smo je držali u naručju.
Tada nam je profesorica ukazala na toliko bitnu kariku u odrastanju svakog djeteta. Ono što naučimo u detinjstvu nosićemo kao emocionalni prtljag cijelog svog života. Tada obogaćivanje dečijeg svijeta, mogućnost deteta da pokaže ili obaveza da suzbije svoja osećanja determiniše ulazak u svijet odraslih.
U knjizi “Emocionalna inteligencija” od Davida Golemana opisano je koliko su emocije bitne za naš život. Opisuje se mladi advokat izuzetno britkog uma, sjajne karijere, razboritog mišljenja. Nakon saobraćajne nesreće u kojoj mu biva povređena amigdala (centar za emocije), njegov život postaje praktično onemogućen. Bez mogućnosti da išta oseti i prepozna, nije u stanju da donese nijednu jedinu odluku i zato njegova karijera propada.
Emotivno zrela osoba uspjet će sebi da objasni svoj način reagiranja na određene draži iz svoje okoline. Ako je negde u detinjstvu naučila neki model emotivnog delovanja koji je štetan po nju samu, njen lični duhovni razvoj uz mnogo razmišljanja, truda i pomoći uspjeće da taj model promijeni u neki koji će joj doneti više mira, i osigurati napredak u postizanju lične i opšte sreće.
Sin mi je skoro objasnio da u školi jednu devojčicu zadirkuju “jer ima emocije”. Kad sam ga pitala šta on misli šta su to emocije, on mi je odgovorio “ona plače ako je neko zadirkuje”. Nije mu bilo jasno zašto druge devojčice ne plaču. Bilo je jako teško uhvatiti se u koštac sa tako maglovitom temom i djetetu od 8 godina na pravilan način prikazati sve te nove ideje. Pokušala sam mu objasniti da je naše raspoloženje poput vremena, a emocije su samo pojedinačni sunčani ili vetroviti dani. Shvatio je. ”Znači njena emocija kada plače je njen kišni dan.”
Ivana Mađaroši: Emocije su dio ljudske duše
Kao studentica psihologije mogla bih sada napisati redove i redove različitih definicija i teorija emocija, ali kao jedna od šest i pol milijardi ljudi s kojima dijelim ovaj planet, smatram emocije dijelom ljudske duše. Znate što je za mene emocija? Ona je dio mene, dio mog postojanja, zrcali mi se u očima i ulazi u dušu. Ona je svaki usjek oko mojih usana, dio uspomene na bijeli snijeg i sladak okus Njegovih poljubaca, na sve sretne trenutke provedene s prijateljicama uz poznati miris kave s mlijekom, na majčin utješni zagrljaj nakon prvih ljubavnih razočaranja.
Ona me tjera na preživljavanje, budeći u meni strah, upozorenje napisano velikim crvenim slovima, i na tome zahvaljujem evoluciji i svojim precima. Kao i autobiografija u genetskom kodu, u estuarijima oko očiju zapisane su sve moje životne pobjede i porazi.
Postoji u svima nama nešto neizrecivo, kako kaže Balašević, neke dubine neprevodive u riječi, pa ipak… sve se to ogleda u očima. Tuga koja nakon gubitka voljene osobe nađe svoj zakutak na rubu šarenice u obliku one male crne suze, ostavljajući tako pečat vječne ljubavi. Sreća u radosnicama koje se slijevaju niz obraze dok majka drži novi život u rukama.
Iznenađenje prouzročeno slučajnim susretom najboljih prijatelja iz djetinjstva nakon dugog niza godina. Srdžba nastala malenim, ali bolnim životnim nepravdama koje svako dijete osjeti na svojoj koži zbog namjerno oduzetih novaca za užinu ili ukradenih novih cipela pod velikim odmorom. I naposljetku, to gađenje koje beba pokaže ne želeći pojesti bezukusni lijek protiv kašlja.
Sve je to dio našeg života. Emocije nam daju iskustveni doživljaj, one nas pročišćavaju i uvijek nakon njih slijedi smirenje i olakšanje. Bez njih, bili bismo hendikepirani puno više nego što mislimo, uskraćujući sebi tople međuljudske odnose i proživljavanje ključnih životnih događaja, ali i onih sitnih trenutaka uz svoje voljene. Stoga, bilo bi neumjesno postaviti si pitanje zašto su emocije važne. Jednostavno, one nas čine ljudima. :)
Podijeli na Facebook
