Piše Tanja Tolić
Za razliku od većine fotografa, Nick Veasey svoju kameru ne nosi prebačenu preko ramena. Čak i kad bi htio, on to ne bi mogao jer je njegov aparat zapravo - rendgen.
I pritom najčešće jako težak. Po tome je Nick jedinstven u svijetu, a nakon 12 godina fotografiranja isključivo rendgenskim, odnosno X-zrakama Nick je tek ovih dana izdao svoju prvu knjigu predivnih, nestvarnih, ponekad uznemirujućih slika kojima otkriva kakav je život iznutra. I ne samo to: Nicku na 200 fotografija u knjizi “X-ray” uspijeva zanimljivim i novim učiniti toster, stare tenisice, šalice za kavu ili običnu žarulju.
- Najprije sam počeo slikati ono što bi se moglo nazvati smećem, poput mojih iznošenih tenisica. Naoko, kao i mnogo toga, izgledaju užasno, no kad se otkrije njihova unutrašnjost... Volim provocirati ustaljeni način na koji reagiramo na vanjski izgled, i to tako što otkrivam često nepoznatu, nevidljivu ljepotu stvari - objašnjava 47-godišnji fotograf. No kako je počeo snimati rendgenske fotografije?
Prema jednoj od dvije verzije događaja, a obje je sam ispričao novinarima, 1996. je hodao s djevojkom čiji je otac radio kao vozač kamiona. Jednom prilikom je dovezao kamion pun Pepsi limenki, a jedna od njih tisuću sadržavala je prsten za otvaranje vrijedan 100 tisuća funti. Tada je prvi put posegnuo za otkrićem njemačkog fizičara Wilhelma Conrada Röntgena koji je 1895. otkrio postojanje X-zraka koje su unijele revoluciju u medicinu.
- Priznajem, pokušao sam varati da pobijedim u nagradnoj igri. Odlučio sam unajmiti rendgenski uređaj iz lokalne bolnice kako bih otkrio pobjedničku limenku. Nisam je pronašao, no to mi je dalo odličnu ideju za posao - otkrio je Nick.
U drugoj, manje romantičnoj verziji je kao fotograf i dizajner u jutarnjem televizijskom programu dobio zadatak rendgenom snimati limenke soka kako bi otkrio u kojoj je dobitnički kod za Pepsi. Nakon tri dana bez pobjednika, iz dosade je “okinuo” svoje tenisice. Bilo je to iskustvo koje mu je promijenilo život, no da bi od njega mogao zarađivati, iduća je tri mjeseca proveo družeći se sa znanstvenicima koji su mu pomogli da usavrši novootkrivenu tehniku. Naučio je mjeriti gustoću predmeta i njihovu strukturu eksperimentirajući s različitim materijalima - plastikom, cvijećem, metalima, kukcima, donjim rubljem i ljudima.
Što god bilo istina, Veasey danas u Velikoj Britaniji vodi tvrtku Untitled, smještenu u staroj stanici za radarska mjerenja u Berkshireu, a koja se specijalizirala za rendgenske i umjetničke fotografije i ilustracije. Njegovi klijenti su velika imena: BMX, Nike, Levi, Nikon, Proshe, ESPN (najveći američki sportski TV kanal) i Supergrass, popularni britanski bend. Iako u uredu ima industrijski skener 60 puta jači od onih koje koriste bolnice, ipak većinu svog vremena provodi naoružan medicinskom opremom u unajmljenim laboratorijima i bolnicama, zaštićen olovnom pregačom protiv zračenja i Geigerovim brojačima.
No da bi uspio snimiti jednu od svojih najslavnijih fotografija, rendgensku snimku Boeinga 777, niti to, logično, nije bilo dovoljno.
Za to je morao otputovati na bostonski aerodrom Logan prije pet godina. Pokazalo se da ni ondje nemaju ono što mu je potrebno da bi snimio cijeli avion. Pomogao mu je Photoshop, bez kojeg danas ne može zamisliti život.
U nekoliko mjeseci Nick je postigao nemoguće: digitalno je spojio 500 različitih rendgenskih snimki Boeinga. Pilote i posadu nije htio izložiti nepotrebnom riziku koje nosi zračenje - koristio je kosture da bi u prazan avion ubacio malo života. - Nikad ne snimim više od četiri rendgenske snimke jednog muškarca i više od tri slike iste žene - kaže.
Da bi snimio drugu slavnu fotografiju, autobus s putnicima, zamolio je za pomoć američku graničnu policiju - ona je jedna od rijetkih, a možda i jedina koja ima dovoljno veliki skener da otkrije što se krije u velikim vozilima bez višesatne premetačine. I u autobusu se krije mala prevara - svi su putnici samo jedna osoba, preciznije jedno mrtvo tijelo koje je Nick duplirao tri tjedna da bi popunio sva sjedala. A da bi spriječili pojavu novih mrtvih tijela, oglašivači su s autocesta morali ukloniti velike plakate “rendgenskog” autobusa jer su vozačima previše odvlačili pažnju
Podijeli na Facebook
