"Kažu da svaki pisac cijeli život piše jednu te istu knjigu. Ako je tome tako, Marquez nije izuzetak. On piše Knjigu. Onu koju je godinama nosio u sebi, sazrijevajući, i on - pisac i ona - njegova priča. Onu koju je zatim odsanjao. Pisanje dolazi poslije, kao fino brušenje. (...) Majstorova Knjiga puna je života: oznojena tijela ljubavnika, brodolomci se ispovijedaju, dobre ljude muči zubobolja, nekog kišnog popodneva. Ljubomorna braća ubijaju pogrešnog, jer o časti se radi, a sve je ionako ili zla kob ili kronika najavljene smrti. Velike ljubavi, strasti, muškarci se prepuštaju ludilu i zaboravu, žene jedu zemlju i lete u nebo. Da bismo na kraju uvidjeli da ti životi nisu njihovi i da isparavaju kao kapljice kiše na južnoameričkom suncu i da je jedina tema cijele Enciklopedije Americane - smrt. Od samog početka do gorkog kraja. Imamo ljubavi i strasti, opsjene i iluzije, mislimo naivno da nas štite pred sto godina samoće, da ne budemo kao ukleto pleme Jose Arcadia Buendie. A to ne ide tako, gospođo, ne ide!"
Ovo je dio eseja Miroslava Gakića o njegovom omiljenom piscu, Gabrielu Garcíji Márquezu, ujedno jednom od nagrađenih eseja u našoj nagradnoj igri. Podsjećamo vas, portal Najbolje knjige 1. travnja navršio je dvije godine postojanja, a kako bismo vam zahvalili na dvogodišnjem druženju, uživanju u knjigama i čitanju, razmjeni ideja i preporuka, organizirali smo nagradnu igru. Zadatak je bio napisati esej o vašem najdražem piscu, a mi vas zauzvrat darivamo poklon paketom: platnenom torbom s logom Najboljih knjiga i našim bookmarkovima, posebno tiskanima za rođendan, te knjigom iznenađenja!
Eseja je toliko pristiglo da je bilo teško odabrati 20 najboljih, kako je bilo prvotno zamišljeno, pa smo nagradnu igru proširili i odlučili nagraditi 25 esejista! Ako je suditi po vašim tekstovima, omiljeni pisci su vam Haruki Murakami, Paulo Coelho, Meša Selimović i Agatha Cristhie, no iznenadili ste nas i Oscarom Wildeom, Charlesom Bukowskim, Dostojevskim... Kako je eseja zaista mnogo, a i dugački su, ovdje donosimo izvatke iz nekih od njih!
Anita Petanović iz Garešnice još je tinejdžerica, a ljubav prema Marku Twainu otkrila je čitajući obaveznu lektiru. Twain joj je uzor jer i sama želi postati spisateljica, a njegov roman "Kraljević i prosjak" bio joj je toliko napet, piše, kao da gleda film.
Antonija Kolarić iz Zagreba napisala je predivan esej o glumici Zdenki Heršak koja je svoj vedar, nesputan i bogat duh, kao i životnu lakoću, pretočila i u svoja pisana djela. "Način na koji se predavala na kazališnim daskama, filmu i/ili malim ekranima, odistinski se predajući svakoj ulozi, jednako tako plovi u riječima. Baš kako je i sama u svojoj autobiografiji 'Moj život putuje' opisala svoj život, bez zadrške, otvoreno i oslobođeno konvencionalnosti, pokondirenosti i malograđanštine. Bilo glumila, pisala ona stvara istine u kojima se svi mi možemo prepoznati. Biti dosljedan i vjeran sebi prije svega, i kao takav živjeti punim plućima. Smatram da svojim djelima može doprijeti do svakog tko zaviri u njih, jer iz njih možemo nešto naučiti, a kako i sama voli reći: 'Dobre su one knjige koje nečemu služe, vrlo dobre koje pružaju priliku da se nešto nauči ili da se čovjek razveseli. Dok veličanstvene imaju snagu čovjeku promjeniti mišljenje.'"
Elma Mujkić iz Gračanice podjednako voli Paula Coelha i Franza Kafku. "Prvi navedeni me oduševljava svojom maštom, prenosi me u svoj svijet i kao da proživljavam svaku njegovu rečenicu. Volim tu njegovu pojednostavljenu filozofiju života. Drugi navedeni, naprotiv, ne oduševljava me. On me muči i baš zbog toga je u vrhu. Pokušavam otkriti njegov um iz rečenice u rečenicu... Nedokučivo nas uvijek drži u neizvjesnosti i ne izlazi iz podsvijesti. Čudno, muči me a dijeli prvo mjesto u rang listi mojih pisaca. Da, baš zato, zavrti mi um, uvede me u samu suštinu knjige i napravi preokret, zbuni me i vrati na početak. Odustajanje nije u bliskoj vezi s mojom ličnošću i zato se ne predajem, borim se s Njegovim umom u vidu njegovih rečenica i onda kada ih pobijedim, shvatim veličinu Njegovog uspjeha."
Gabrijela Klobučar iz Slavonskog Broda ima 13 godina i obožava Harryja Pottera. "Imam trinaest godina. Ja nisam obična tinejdžerica, koja voli Face, komp i TV. Ja sam jednostavno zaljubljena u knjige i čitanje, a gradska knjižnica mi je drugi dom. Tu najradije provodim svoje slobodno vrijeme. Pročitala sam puno knjiga, ali omiljena mi je serijal 'Harry Potter'. Čitala sam knjige 'Harry Potter' milijun puta i još uvijek ih volim čitati i uživam čitajući ih. Harry Potter je jedan dio mog života i mojega djetinjstva koje nikad neću zaboraviti. J. K. Rowling je žena kojoj ću se uvijek diviti. Ona je stvorila priču o malom čarobnjaku Harryju Potter koja je osvojila cijeli svijet..."
Irhana Čajdin iz Kule u BiH-a svoj je esej posvetila Mariji Jurić Zagorki koja joj nije samo omiljena spisateljica, nego joj je i pomogla da prebrodi teško razdoblje u životu. "Najteži trenuci u životu čovjeka su kad izgubite voljenu osobu. Bol i tuga sporo iščezavaju i ponekad mislite da tome nikad neće doći kraj. U trinaestoj godini sam izgubila moju dragu, najdražu baku. Tad ne samo da sam izgubila baku, već samo dogledno vrijeme bila i bez mame. Gubitak je teško podnijela i dugo vremena bila u depresiji i u svome svijetu. Bila sam usamljena i tužna zbog svega, osjećala sam se kao da nikom nije stalo do mene i da nije fer što je baka umrla, a da se nije ni pozdravila. (...) Spas sam, kao i uvijek, tražila u knjigama, u tom nepresušenom izvoru mašte i svih mogućnosti. Svijet knjiga koji je pružao odgovore na pitanja koja nisam nalazila. I tako, sasvim slučajno mi je u ruke došla knjiga 'Tajna krvavog mosta' od Marije Jurić Zagorke. (...) Toliko sam se uživjela u radnju i likove da sam sve manje razmišljala o svom bolu i tome kako se baka neće vratiti. I tako, dan po dan, ja sam se vraćala u normalno stanje, a počela sam primjećivati da i mama polako dolazi k sebi. Nevjerovatno, ali zaista istinito... Marijine knjige su odagnale tugu. Shvatila sam da stalno ne biti tužan ne znači da sam zaboravila baku i da je manje volim, već jednostavno život se nastavlja."
Josipa Iličić iz Cavtata podjednako voli Murakamija, ali i cijeli niz drugih pisaca. "Srce sam ostavila u 'Cesti' Cormaca McCarthyja, apokaliptičnoj priči o roditeljskoj ljubavi u ekstremno ograničenim i nepodnošljivim uvjetima. Toliko sjete, tjeskobe, borbe i straha u tako malo stranica. S druge strane, pisac svjetskoga glasa, Orhan Pamuk u 'Muzeju nevinosti' pokazao je svoju romantičarsku stranu u detaljno razrađenom, oduljem romanu, koji čeka na čitanje samo one strpljive. Pamuk je stvorio veličanstvenu ljubav, ničim mjerivu i ničemu usporedivu, neuzvraćenu i nepromjenjivu, a nekima toliko dosadnu i morbidnu. No, da ga obranim, reći ću da je ovaj roman ipak tajna jedne duše, a takve tajne zahtijevaju puno praznoga papira i pomno odabranih riječi."
Kristina Terzić iz Nove Gradiške svojeg omiljenog pisca, Paula Coelha, otkrila je kao trinaestgodišnjakinja. "Sjećam se kao da je bilo jučer - zaintrigirala me tematika kojom se on bavio i odlučila sam na bilo koji način doći do njegovih knjiga. Iz malog sam gradića u Slavoniji gdje smo u to vrijeme imali samo jednu knjižaru, uz to nisam si mogla ni priuštiti kupnju knjiga. Još uvijek kao osnovnoškolka nisam imala pravo članstva u 'Velikoj knjižnici', kako se tad nazivala knjižnica za odrasle. Dječje knjige davno sam pročitala, u tim godinama bila sam odlučna čitati 'ozbiljniju' literaturu. Budući da me teta u knjižnici poznavala jako dobro, dogovorile smo se kako mogu dolaziti i u knjižnici čitati Coelhove knjige. Prvi je bio 'Alkemičar'. Ostavio me bez teksta. A i tetu koja je tamo radila, jer sam u tri dana pročitala ju od korica do korica."
"Jednostavno, pisac koji vas obori s nogu, uznemiri, prodrma i ostavi da hodate svijetom širom raširenih očiju", tako je Marinka Obrovac iz Vrpolja opisala svojeg omiljenog pisca, Harukija Murakamija. Slično piše i Alen Mirić iz Kutine. "Moja ljubav (ovisnost) je započela s knjigom 'Moj slatki sputnik', romanom koji na početku djeluje kao tipična priča o ljubavnom trokutu iz perspektive jednog osjećajnog i pomalo usamljenog mladića. Roman je iznimno čitak, predivna poetična proza koja ostavlja bez daha i zadržava vas budnim do kasno u noć, prelazeći s jedne stranice na drugu. I iako započinje kao tipična ljubavna priča, pisac nam na osebujan način prikazuje i opisuje nerijetko komplicirane ljudske odnose."
"Bukowski je pisao iskreno i čisto, bez laži, bez preseravanja. Iskreno genijalno pisanje", tako svojeg omiljenog pisca opisuje Emil Gebeješ iz Donje Dubrave.
"Jednog dana našao sam neku knjigu. Samo je pala sa police pravo pod moje noge uz oblak prašine. Podigao sam je, oduvao ostatak vremena sa nje, otvorio je i to je bilo to. Stajao sam i čitao. Poneo sam knjigu do stola. Redovi su glatko klizili stranicama, kao plima. Svaka rečenica imala je sopstvenu energiju. Ta stvarnost svake rečenice davala je stranici život, kao da je nešto urezano u nju. Najzad sam otkrio čoveka koji se ne boji emocije. Humor i patnja bili su pomešani sa izuzetnom jednostavnošću. Knjiga se zvala 'Upitaj prah', a pisac Džon Fante. Da. Fante je snažno delovao na mene. Uz njegove knjige prožimale su me neke čudne jeze duž leđa, kao da je oživljavao lično moj alterego. Izuzetna jednostavnost izraza, bolna iskrenost i emotivan naboj koji ne popušta ni jednog trenutka su odlike koje karakterišu Fanteov stil. Tek tako, Fante je postao moj Bog", piše Miloš Balmazović.
Hvala vam svima još jednom na sudjelovanju, a posebno na otvorenosti kojom ste ispisali svoje eseje. Mnogi od vas ne samo da su predani i strastveni čitatelji, nego nesumnjivo imaju i veliki talent za pisanje! Pošiljke s darovima uskoro kreću na vaše adrese!
POPIS SVIH DOBITNIKA:
1. Alen Mirić za esej o Harukiju Murakamiju
2. Anita Petanović za esej o Marku Twainu
3. Ante Čakarić za esej o Williamu Lashneru
4. Antonija Kolarić za esej o Zdenki Heršak
5. Božana Despić za esej o Meši Selimoviću
6. Daria Štrenja za esej o Jane Austen
7. Elma Mujkić za esej o Paulu Coelhu i Franzu Kafki
8. Emil Gebeješ za esej o Charlesu Bukowskom
9. Emina Mešić za esej o Agathi Christie
10. Gabrijela Klobučar za esej o J. K. Rowling
11. Helena Fuš za esej o Paulu Coelhu
12. Helena Stančić za esej o Marini Fiorato
13. Irhana Čajdin za esej o Mariji Jurić Zagorki
14. Jasna Horvat za esej o J. K. Rowling
15. Josipa Iličić za esej o Harukiju Murakamiju, Cormacu McCarthyju, Orhanu Pamuku i Sándoru Máraiju
16. Branka Barunčić za esej o Khaledu Hosseiniju
17. Kristina Perić za esej o Oscaru Wildeu
18. Kristina Terzić za esej o Paulu Coelhu
19. Marina Obrovac za esej o Harukiju Murakamiju
20. Miloš Balmazović za esej o Johnu Fanteu
21. Miroslav Gakić za esej o Marquezu
22. Sandra Bašić za esej o Mariji Jurić Zagorki
23. Sandra Halovanić za esej o Ivi Andriću, Ernestu Hemingwayu i Bruni Šimleši
24. Valentina Turza za esej o Kathy Reichs
25. Vice Juras za esej o Julesu Verneu
Podijeli na Facebook
