Veliki talijanski intelektualac, književni kritičar, pisac, teoretičar kulture i semiotičar Umberto Eco preminuo je u 84. godini života, u petak tijekom noći. Eco je čitateljima najpoznatiji po kultnom romanu "Ime ruže". Pisac je bolovao od raka.
Rođen je 1932. godine u Alessandriji u Pijemontu. Njegov otac Giulio Eco, bio je računovođa i veteran triju ratova. Ime mu je dao djed, pretpostavlja se po skraćenici od ex caelis oblatus, u prijevodu "ponuđen s neba".
Godine 1954. na Sveučilištu u Torinu doktorirao je filozofiju radnjom o pojmu estetskog u srednjem vijeku. Negdje u to vrijeme okrenuo je i leđa Katoličko crkvi. Nakon toga ulazi u svijet novinarstva gdje od 1954. do 1959. radi kao urednik kulture na RAI-u. Godine 1956. objavljuje svoje prvo djelo "Estetički problem u Tome Akvinskog", a 1959. djelo "Sviluppo dell'estetica madioevele", studiju o razvoju srednjovjekovne estetike koja je potvrdila njegov značaj kao jednog od najznačajnijih mislitelja srednjovjekovlja.
Od 1961. do 1964. predaje estetiku na Sveučilištu u Torinu, od 1966. do 1969. vizualne komunikacije na Sveučilištu u Firenci, od 1969. do 1971. profesor je semiotike na Politehničkom Sveučilištu u Milanu, a od 1975. na Sveučilištu u Bologni. Bio je gostujući profesor i počasni doktor mnogih europskih i američkih sveučilišta.
Kao semiotičar, Eco je poznat po svojem doprinosu u istraživanju teorije simbola/znakova, a mnoge njegove studije, uključujući "Sveopći traktat semiotike", predstavljaju značajan doprinos metodologiji komunikacije.
Književnu karijeru započeo je kasnih pedesetih kao kolumnist u časopisu Il Verri, pišući kolumnu pod nazivom Diario minimo (1959-1961). Širokoj čitateljskoj publici Eco je najpoznatiji po svojim romanima "Ime ruže" i "Foucaultovo njihalo". Jednom je prilikom rekao: "Ja sam filozof, romane pišem tek vikendom".
U intervjuu Guardianu prošle godine, u kojem je govorio o pisanju, rekao je kako ne zna što čitatelji očekuju od njega. "Mislim da Barbara Cartland piše ono što čitatelji očekuju. Mislim da bi autor trebao pisati o onome što uopće ne očekuju. Nije problem pitati ih što im treba, nego ih promijeniti... proizvesti vrstu čitatelja kakvog želite za svaku od vaših priča."
Godine 1962. vjenčao se s Renate Ramge, s kojom je živio sve do smrti. Ljeta su provodili na imanju u Riminiju, a zime u svome domu u Milanu. Potkraj života predavao je komunikacijske znanosti na Sveučilištu u Bolonji te redovito pisao svoju kolumnu u tjedniku L'Espresso, poznatu pod nazivom La bustina di Minerva. Pušio je i po nekoliko kutija cigareta dnevno, radio do kasno noću te se zabavljao istražujući nepoznata predgrađa i igrajući se magnetofonom. (N. K.)
Podijeli na Facebook