"U rupi u zemlji živio je hobit. To nije bila gadna, prljava, vlažna rupa, puna ostataka crva i sluzava vonja, ali ni suha, gola, pjeskovita rupa, u kojoj se nema ni što jesti ni gdje sjesti. Bila je to hobitska rupa, što znači da je bila udobna." Kad je izašlo prvo izdanje "Hobita" Johna Ronalda Reuela Tolkiena, ili tamo i natrag – prije nešto više od 80 godina, 21. rujna 1937. – C. S. Lewis je u slavnoj kritici rekao da je riječ o "čudesnom" budućem klasiku, a New York Times nazvao ga je "novim, originalnim i očaravajuće maštovitim". No mnogi drugi tadašnji časopisi nisu ga nazvali nikako jer jednostavno nisu prepoznali značenje ovoga djela.
Osim što je, gledano iz današnje perspektive, riječ o očitom propustu, to je i znakovit detalj u povijesti Tolkienova prvoga remek-djela o Međuzemlju. Štoviše, trebala su proći desetljeća da Hobit od hvaljene dječje knjige postane dio klasične priče koja je oblikovala našu kulturu. Ključni trenutak koji je sve promijenio dogodio se 1950-ih godina kada je izdan trodijelni roman "Gospodar prstenova", ali čak ni ti svesci, premda su proširili krug čitatelja, nisu Tolkienova djela iz žanrovske niše pogurala do prevlasti nad popularnom kulturom.
To se promijenilo 1960-ih. Časopis Time zabilježio je taj fenomen 1966. godine kad je objavio da su hobiti novi književni junaci američkih studenata. "Trilogija o Prstenu prvi je put objavljena u SAD-u prije dvanaest godina kad je imala uzak ali vjeran krug obožavatelja, među kojima su bili pjesnik W. H. Auden i kritičar C. S. Lewis, ali slabo se čitala sve dok prošle godine nije tiskana u dva izdanja u mekome uvezu", pisalo je u članku. "Od tada studentske knjižare jedva mogu odgovoriti na potražnju. U knjižari na Princetonu, kaže jedan prodavač, to je najveći hit nakon 'Gospodara muha'."
Zašto je knjiga postala toliki hit – osim što se mogla kupiti po pristupačnijoj cijeni? Iako je Tolkien rekao da nije htio uputiti nikakvu poruku suvremenim čitateljima, studenti s kojima je razgovarao Time rekli su da im se sviđa što mogu pobjeći iz složenoga svijeta 1960-ih u svijet u kojem možete "klicati junaku i pljuvati zlikovca". Tom je naraštaju savršeno "sjela" ta vrsta eskapizma. I premda je studente očarao "Gospodar prstenova", upravo je "Hobit" bio najprodavanija knjiga u mekom uvezu u Americi 1966. godine.
Šezdesetih je godina hobitomanija bila na vrhuncu, no novi je uzlet knjiga doživjela 2001. godine kad se nestrpljivo iščekivala serija filmova "Gospodar prstenova". Tada je prodano 1,6 milijuna primjeraka "Hobita", više nego ijedne godine otkad je prvi put roman objavljen.
"Hobit" je, znamo, nezaboravna priča o Bilbu, miroljubivom hobitu koji se upušta u čudnu i čarobnu pustolovinu. Bilbo je hobit koji uživa u ugodnu životu bez ambicija i rijetko putuje dalje od smočnice i podruma. Ali njegovo zadovoljstvo poremete čarobnjak Gandalf i družina patuljaka, koji mu jednoga dana stignu na prag kako bi ga odvukli u pustolovinu. Smislili su kako će opljačkati blago koje čuva Smaug Veličanstveni, velik i vrlo opasan zmaj. Bilbo se nevoljko pridružuje njihovoj misiji i ne znajući da će na putu do Samotne gore naići na čarobni prsten i zastrašujuće stvorenje znano kao Golum…
"Hobita" i trilogiju "Gospodara prstenova" sredinom devedesetih, u izdanju Algoritma, na hrvatski je prvi put preveo Zlatko Crnković. Preostala Tolkienova djela prevodili su, uz Crnkovića ("Pisma Djeda Božićnjaka", "Roverandom"), kasnije i Tatjana Pavičević ("Silmarillion") i Vladimir Cvetković Sever ("Nedovršene pripovijesti o Numenoru i Međuzemlju", "Pripovijesti iz opasnih predjela", "Hobit: anotirani", "Hurinova djeca"). Lani je, međutim, izdavačka kuća Lumen objavila novi hrvatski prijevod Tolkienove trilogije, a ovih dana i "Hobita". Prijevod sve četiri knjige potpisuje Marko Maras, no novi hrvatski prijevod nije naišao na pozitivne reakcije hrvatskih čitatelja - dapače, mnogo je prigovora zbog prevođenja imena junaka i geografskih pojmova na hrvatski jezik. Na društvenim mrežama više od šest mjeseci vode se žestoke rasprave oko takve odluke uredništva Lumena, a nezadovoljstvo novim prijevodom rezultiralo je i pojačanom potragom za starim Algoritmovim izdanjima.
Zbog toga je ovih dana, povodom objave novog izdanja "Hobita", nakladnička kuća Lumen poslala i podulje priopćenje u kojem prevoditelj Marko Maras i urednica Miroslava Vučić objašnjavaju zašto je, između ostaloga, Bilbo Baggins postao Bilbo Torbar. Kako stoji u prioćenju, u novome prijevodu Tolkienova "Hobita" (i "Gospodara prstenova" objavljenome u studenome prošle godine) imena i prezimena junaka te sva zemljopisna imena prevedena su na hrvatski. Posrijedi, poručuju iz uredništva Lumena, nije nikakav prevoditeljski hir, kako bi mogao brzopleto pomisliti dio hrvatskih obožavatelja Tolkienova lika i djela, nego krajnje profesionalan postupak sukladan dugoj tradiciji hrvatskoga književnog prevoditeljstva.
Neupućenima može na prvi pogled izgledati čudno, ali riječ je o jedinom pravom hrvatskom prijevodu "Hobita", usklađenom s uputama koje je slavni pisac i najutjecajniji filolog druge polovice 20. stoljeća napisao za prevoditelje iz cijeloga svijeta moleći ih da u svojim jezicima sačuvaju jezično bogatstvo i svijet koji je stvorio, napominje uredništvo.
Mnogi su se hrvatski čitatelji prvi put susreli s likovima i mjestima iz 'Gospodara prstenova' prije nego što su uzeli knjigu u ruke. Igrani i animirani filmovi, internet, igračke, društvene igre – Tolkienov svemir danas je sveprisutan, i to u svojem izvornom, engleskom obliku. Zato bi se čitatelj mogao iznenaditi kad otkrije da se u ovoj knjizi glavni junak ne preziva Baggins, nego Torbar, da ne živi u Shireu, nego u Kotaru, i da su stotine drugih imena prevedene na hrvatski jezik. To nije prevoditeljski hir. Naprotiv, vjerno sam slijedio želje J. R. R. Tolkiena", objašnjava Marko Maras.
Što to konkretno znači? "Tolkienov je leksikon imena često zakučast, ali počiva na jednome jednostavnom pravilu. Glavni jezik Međuzemlja, 'opći jezik', onaj kojim govore hobiti i većina drugih stanovnika, u izvorniku je engleski. Budući da u prijevodu hrvatski postaje 'opći jezik' umjesto engleskoga, 'sva imena koja nešto znače na suvremenom engleskome moraju se prema smislu prevesti na hrvatski'. To je osnovno Tolkienovo pravilo", otkriva prevoditelj Maras.
Njegov prethodnik Zlatko Crnković, stoji u priopćenju uredništva, nije se dosljedno pridržavao Tolkienovih uputa. Neka je imena prevodio u skladu s autorovim željama, neka prema vlastitu nahođenju, a neka je ostavljao na engleskom jeziku. Prevođenje Tolkienovih djela iznimno je složen i osjetljiv posao; ne treba smetnuti s uma to da je riječ o autoru koji je, kao vrhunski filolog i poliglot, bio toliko opčinjen riječima i jezicima da je izmišljao nove i rekonstruirao izumrle jezike. O kakvoj slojevitosti prevoditelj mora voditi računa, odlično pokazuje primjer rijeke Brandywine/Bevande koja protječe kroz Shire/Kotar.
"Rijeka koja teče kroz Kotar zove se Brandywine. Zašto baš Brandywine? Zato što su, nekada davno, prvi koji su dali imena svim stvarima bili vilenjaci. Oni su tu rijeku nazvali Baranduin. Kada su došli hobiti, prilagodili su to ime svojem jeziku, kao što rade svi narodi. I Tolkien sam kaže u svojim uputama prevoditeljima: 'Ako je ikako moguće, dragi prevoditelju, učini istu stvar. Znači, tvoje ime mora imati smisla na tvojem jeziku, biti vezano uz njegov naziv i još se nadovezati na ono vilinsko!'" tumači prevoditelj Maras i preporučuje svim zaljubljenicima u Tolkiena da na internetu potraže "Guide to Nomenclature of the Lord of the Rings".
Najbolji način za istraživanje pojedinačnih imena jest mrežna stranica tolkiengateway.net na kojoj članci u formatu Wikipedije sadržavaju etimološku natuknicu za svako Tolkienovo ime, napominje Marko Maras koji završava prijevod "Silmarilliona", djela koje pruža dragocjen dodatni uvid u povijest Međuzemlja i cjelokupnu mitologiju Tolkienova svijeta. Ta zbirka priča koju je Tolkien neuspješno pokušavao objaviti uz prvo izdanje "Gospodara prstenova", a potom je dorađivao gotovo pola stoljeća, izlazi ujesen u izdanju Lumena. Sljedeće godine čitatelji, u izdanju Lumena, mogu očekivati i ona Tolkienova djela koja dosad nisu prevedena na hrvatski jezik.
"Marasov prijevod 'Hobita' i 'Gospodara prstenova', zahvaljujući prevoditeljevu pomnom izučavanju Tolkienovih uputa i razumijevanju njegova izmaštanoga svijeta te dubokoj uronjenosti u povijest hrvatskog jezika, dokazuje poetološku zrelost suvremenoga hrvatskog jezika koji može iznjedriti ovakva zahtjevna lingvistička djela. Prijevodi Marka Marasa zvuče kao da je Tolkien pisao na hrvatskome, kao što oni u Francuskoj zvuče kao da je pisao na francuskome, a oni u Njemačkoj kao da je pisao na njemačkome. Marasovim prijevodom Tolkienovih remek-djela i Lumenovim projektom hrvatsko se nakladništvo vinulo u obitelj civiliziranih zemalja koje su to već davno učinile, tj. poštujući autorovu poetiku i lingvističko bogatstvo književnoga teksta, s najvećom odgovornošću istu tu priču, zavodljivo i sofisticirano, ispripovjedile na svojemu jeziku. Tolkien bi stvarno bio sretan", ističe urednica knjige Miroslava Vučić. (N. K.)
MARKO MARAS OBJAŠNJAVA NEKA OD SVOJIH PREVODITELJSKIH RJEŠENJA
Zašto Torbar, a ne Baggins?
Prezime Baggins u svojoj osnovi ima riječ bag, vreća, torba, koju govornik engleskoga osjeća vrlo živo, i zato Tolkien traži da se prezime prevede u nešto što će jednako zvučati čitatelju prijevoda. Taj zahtjev ispunjava prezime Torbar. Frodovi se rođaci šaljivo prezivaju Sackville-Baggins, s osnovom sack (vrećica, kesa), što je u prijevodu Keser-Torbar: stvarno prezime s istim značenjem.
Stari i novi prijevod osobnih imena
U starom prijevodu: "Dragi moji Bagginsovi i Boffinovi! I dragi moji Tookovi i Brandybuckovi, i Grubbovi, i Chubbovi, i Burrowsovi, i Hornblowerovi, i Bolgerovi, Bracegirdleovi, Goodbodyevi, Brockhouseovi i Proudfootovi!"
Ta prezimena nešto znače izvornim govornicima, hrvatskim ništa. Dakle, iznevjereno je osnovno autorovo pravilo: sva imena koja nešto znače na suvremenom engleskome moraju se prema smislu prevesti na hrvatski.
U novom prijevodu ta rečenica glasi: "Dragi moji Torbari i Bofini! I moji dragi Tukovi i Jelende, i Grebonje, i Trbonje, i Rovaroši, i Duhači, i Bujanci, Pasanci, Trupine, Jazbinari i Nogoslavci!"
Prijevod imena koja hobitima ne znače ništa
Imena koja za hobite nemaju značenje, nego su ih oni preuzeli iz starijih jezika i samo uskladili sa svojim pravopisom, prilagodio sam prema Tolkienovoj uputi da budu u skladu s hrvatskim pravopisom. Zato nije Took, nego Tuk, nije Bree, nego Bri.
Zašto je Thror ostao Thror?
Za osobna imena koja nemaju nikakva značenja autor je ponudio dvije mogućnosti: Samovo prezime Gamgee može se transkribirati na jezik prijevoda (Gamdži) ili se zamijeniti izvornim hobitskim prezimenom (Galpsi). Zbog nezgrapnosti onog dž odlučio sam se za drugu mogućnost.
Ime Thror, kao i sva druga patuljačka imena, ništa ne znači na engleskom, pa je vrijedilo standardno Tolkienovo pravilo da se takva imena ne prevode. S druge strane, neki od njih imaju engleske nadimke i oni su prevedeni (Hrastoštit u "Hobitu", Gvozdonogi u "Gospodaru prstenova").
Sličnost s drugim riječima
Za neka imena Tolkien je objasnio da se slučajno poklapaju s nekom drugom riječju, a zapravo im je značenje drukčije. Tu sam slijedio stvarno značenje. Na primjer, prezime Cotton nije došlo od pamuka, nego od stare riječi za selo. Zato je u prijevodu postalo Priselac.
Zašto hobiti žive u Kotaru, a ne u Shireu?
Postoje zemljopisna imena kod kojih je trebalo uzeti u obzir njihovo značenje u engleskoj kulturi i povijesti i prevesti ih tako da hrvatski čitatelj ima sličan dojam kao engleski. Najbolji je primjer hobitska zemlja koja se u izvorniku zove Shire. Kao pojam, shire je najstariji oblik teritorijalne podjele u Engleskoj. Međutim, još su ga davno zamijenili drugi izrazi i danas je u Engleskoj prisutan samo u složenicama (npr. Yorkshire). Najstarija je hrvatska upravna podjela – podjela na županije. Ali županija je i dalje vrlo živa riječ i ne bi ostavila potreban dojam starine. S druge strane, kotar je imao sličnu sudbinu kao shire – nestao je iz službene uporabe i ostao okamenjen samo u nekim nazivima (Gorski kotar, Ravni kotari). Zato hobiti žive u Kotaru.
Podijeli na Facebook
