ONAJ DAN
Onaj dan, kad stigne vijest,
da je umro netko blizak, prijatelj ili netko
koga nismo znali nego smo se samo divili izdaleka
– prvi trenutak, prvi sati: on ili ona više ne živi,
to se čini konačno, nepomično, možda čak
dokazano, vjerujemo (nerado) osobi koja nam javlja
telefonom, očajna, ili možda spikeru ravnodušne
radijske stanice, ipak ne možemo u to povjerovati,
ni za što na svijetu ne možemo to prihvatiti,
jer još nije umro (za nas), uopće nije umro,
više ga nema (nje), ali još nije nestao
zauvijek, dapače, sad je, čini se, u najsnažnijoj
točki svog postojanja, još raste,
iako ga više nema, još govori,
iako je već zašutio, još trijumfira,
iako je izgubio, izgubio bitku – s čim?
s vremenom? s tijelom? – ali ne, to nije istina, pobijedio je,
dosegnuo je puninu, najveću moguću puninu,
tako je ispunjen, tako velik, savršen, da više ne može stati
u život, lomi krhke posude života,
uzdiže se nad živima, kao da je načinjen
od drukčijeg materijala, od najtvrđe bronce,
a istovremeno počinjemo shvaćati,
bojimo se, nagađamo, znamo,
da će za tren nastupiti tišina i bespomoćni plač.
(Preuzeto iz: Adam Zagajewski, Asimetrija i Pravi život, iz zbirke "Asimetrija", VBZ, 2021., prijevod Đurđica Čilić)
O PJESNIKU
Adam Zagajewski jedan je od najznačajnijih autora suvremene poljske književnosti. Dobitnik je prestižnih poljskih, europskih i svjetskih književnih nagrada, prevođen na mnoge jezike. Pjesnik je, esejist i prozaist. Rođen je 1945. u Lavovu, iz kojeg je njegova obitelj prisilno preselila na zapad Poljske. Djetinjstvo je proveo u šleskim Gliwicama, gdje je završio osnovnu i srednju školu. U periodu 1963. – 1970. studirao je filozofiju i psihologiju na Jagelonskom sveučilištu u Krakovu. S fakultetskim kolegama 1968. osniva pjesničku grupu Teraz – krakovski rukavac pjesničke formacije Novi val i postaje koautor programskih tekstova. S Julianom Kornhauserom objavljuje "Nepredočeni svijet" (1974.), zbirku eseja književnokritičkog i programatskog karaktera. Od 1968. do 1975. godine radio je kao asistent na Institutu za društvene znanosti na Sveučilištu za znanost i tehnologiju u Krakovu.
Bio je urednik i suurednik književne redakcije časopisa Student, Młoda Kultura. Zbog svoje povezanosti s opozicijskim krugovima, gdje radi kao predavač na ilegalnim tečajevima, objavljuje kod podzemnih izdavača. Uređuje prvi nezavisni književni časopis Zapis, nekoliko je godina bio na popisu zabranjenih autora. Godine 1979. odlazi na stipendiju u Zapadni Berlin (Berliner Künstlerprogramm), gdje ostaje sve do 1981., kad se vraća u Krakov i već sljedeće, 1982. godine, zbog privatnih razloga emigrira u Francusku. Godine 1988. Zagajewski počinje predavati kreativno pisanje na Sveučilištu u Houstonu. U Krakov se za stalno vratio 2002., gdje je i umro 2021. godine.
Adam Zagajewski pjesnik je što je djetinjstvo doživljavao kao "republiku brbljavih vrabaca", za života su ga dopale "potpuno slučajno sandale pustinjaka, sveca" što trpe noseći običnog grešnika, bojao se da mu "smeđa mržnja hrđe" ne uđe u srce i... za njega "postoji samo blagost, koja uvijek kasni". Iako koristi jednostavan jezik i komunikativan izraz, nešto je staromodno i klasično u poeziji Zagajewskog, piše u pogovoru njegovih zbirki prevoditeljica i polonistica Đurđica Čilić. "S jedne strane, poseže za registrom filozofskih i kulturnih pojmova koji traže mislećeg, obrazovanog čitatelja. S druge pak strane, u njegovoj poeziji nema jakih gesta, jednoznačno iskazanog svjetonazora ni povođenja za pjesničkim trendovima." Otuda možda, pojašnjava Čilić, i blago posprdna šala što je kružila u poljskim književnim krugovima u kojoj jedan pjesnik kaže drugome: "Zagajewski ima novu pjesničku zbirku", a kad ga ovaj pita: "Kakva je?", onaj prvi odgovara: "Ista."
Podijeli na Facebook
