Vi, koji stojite na pragovima, uđite,
Popijte arapsku kafu s nama.
(Osjetit ćete da ste bića poput nas)
Vi, koji stojite na pragovima naših kuća,
Napustite naša jutra,
Da se uvjerimo da smo i mi
Ljudska bića poput vas!
***
(Ubici:) Da si se ikad zamislio nad licem svoje žrtve,
Sjetio bi se svoje majke u gasnoj komori,
Odustao bi od logike oružja i promijenio bi mišljenje:
Ovo nije način da povratiš svoj identitet!
***
(Drugom ubici:) Da si ostavio fetus u majčinoj utrobi
Još trideset dana, izgledi bi bili drugačiji:
Okupacija bi završila i ovo dojenče ne bi zapamtilo
Vrijeme opsade
Stasalo bi u zdravo čeljade, postalo momče
Na nekom bi fakultetu s jednom od tvojih kćeri
Izučavalo drevnu povijest Azije.
Možda bi se između njih strasti rasplamsale
Pa bi dobili kćer (koja bi po rođenju bila Jevrejka).
Šta si to onda učinio?
Tvoja je kćer sada postala udovica
A tvoja unuka ostala sirota?
Šta si to uradio sa svojom prognanom porodicom?
I kako si jednim metkom pogodio tri goluba?
***
Naši gubici su: između dva i osam šehida
Svakoga dana
I deset ranjenika
I dvadeset kuća
I pedeset maslinika,
Tome treba dodati strukturalna oštećenja
Koja pogađaju pjesme, drame i nedovršena slikarska platna.
***
Ako ne budeš kiša, dragi moj,
Budi drvo
Životom ispunjeno, drvo budi.
A ako ne budeš drvo, dragi moj,
Pa budi kamen.
Pun kreposti, kamen budi.
A ako ne budeš ni kamen, dragi moj,
Budi mjesec.
U snovima svoje dragane, mjesec budi.
(Ovako je zborila neka žena
Na sahrani svoga sina.)
***
Ovdje stojimo. Ovdje sjedimo. Zauvijek smo ovdje.
Ovdje smo zasvagda. Imamo cilj jedan jedini:
Da postojimo.
Osim toga, ne slažemo se ni u čemu:
Oko izgleda nacionalne zastave
(Bilo bi mnogo bolje, moj voljeni narode,
Da smo odabrali simbol obične mazge)
Ne slažemo se oko teksta nove himne
(Bolje bi bilo da je odabrana pjesmu o vjenčanju golubova).
Ne slažemo se oko ženskih poslova
(Bilo bi bolje da nam je žena šef sigurnosne službe)
Ne slažemo se oko procenata, onoga šta je javno, a šta privatno,
Razlikujemo se u svemu. Imamo jedan cilj: I dalje postojati.
Nakon toga, svako će birati svoje ciljeve.
***
Napisao sam o ljubavi dvadeset stihova
Pa mi se učinilo
Da je opsada ustuknula
Za barem dvadeset metara!
***
Opsada će trajati sve dok vladari Olimpa
Ne revidiraju tekst vječne Ilijade.
Jedno će se dijete roditi, ovdje i sada,
Tačno u jedanaest sati, na ulici pomora.
Jedno će se dijete igrati avionom od papira
Ukrašenog s četiri boje
(crvenom, crnom, bijelom i zelenom)
I potom će zamaknuti među lutajuće zvijezde.
***
Opsada će biti još teža
Kako bi nas uvjerili
Da izaberemo bezopasno robovanje
Ali da to učinimo potpuno slobodni.
Pružiti otpor znači biti potpuno siguran
U ispravnost svoga srca i svojih muda,
Te u svoju najveću manu:
Bolest nadanja.
(Preuzeto iz: Mahmoud Darwish, Stanje opsade, Buybook, 2022., prijevod Mirza Sarajkić)
O PJESNIKU
Mahmoud Darwish (Birva, Palestina, 1941. – Houston, SAD, 2008.) bio je jedan od najutjecajnijih suvremenih palestinskih pjesnika. Njegova porodica protjerana je 1948. godine, pa Darwish izgnanstvo provodi u Libanu, Moskvi i Kairu. Izraelske vlasti su mu često zabranjivale povratak i boravak u Palestini, te ga nekoliko puta zatvarale. Godine 1988. napisao je Palestinsku deklaraciju nezavisnosti, ali je 1993., razočaran potpisivanjem mirovnog sporazuma iz Osla, istupio iz izvršnog odbora komiteta PLO-a i povukao se iz palestinske politike. Od 1996. godine živio je između Pariza, Ammana i Ramallaha. Autor je osam knjiga proze, uključujući dvije knjige memoara, i više od trideset zbirki poezije. Kroz svoje stihove dao je glas borbi palestinskog naroda, a snaga njegove poezije vidljiva je u iskrenosti emocija i originalnosti pjesničkih slika. Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada, a djela su mu prevedena na više od dvadeset jezika.
Darwish je najpoznatiji predstavnik palestinske poezije otpora (ši’r al‑muqāwama) koja od sredine 20. stoljeća postaje jednim od najvažnijih pjesničkih pravaca unutar arapske književnosti. Darwish i njegovo djelo postali su "metafora za stradanje", kako Palestinaca, tako i ostalih potlačenih ljudi u suvremenom svijetu. Sukus njegove poezije brojni kritičari vide u zbirci "Stanje opsade" u kojoj Darwish stihove ispisuje 2001. i 2002. godine u Ramallahu za vrijeme Druge intifade bilježeći višemjesečnu izraelsku opsadu i stradanja Palestinaca.
"U Darwishevom poetskom svjedočenju neprestano gradira dijalektika 'ispovjednog'. Motiv smrti jedan je od središnjih u njegovim pjesmama. Kada govori o smrti i bilježi brojne palestinske povorke u svojoj poeziji, Darwisheva poezija predstavlja posebnu komunikaciju. Ova vrsta komunikacije 'prenosi sasvim novo, nepoznato iskustvo vezano za nešto što skoro i da ne možemo opisati riječima, a što povećava našu svijest i čini naše osjećaje istančanijim', kako to T. S. Elliot definira u svome eseju u kojem razmatra odnos društvenog i poetskog", piše u pogovoru zbirke "Stanje opsade" prevoditelj Mirza Sarajkić.
U svojoj kasnijoj poeziji, napominje Sarajkić, Darwish se sve više bavi pitanjem prisutnosti i odsutnosti koje je od velikog značaja za poetsko svjedočenje. "U tim slučajevima, pjesnik se pretežito 'bori' s odsutnošću žrtava, jer odsustvo aludira na nemogućnost povratka, a ideja povratka predstavlja jedan od ključnih koncepata poezije otpora općenito. Svaki je Palestinac neporecivi dokaz postojanja, odnosno jasna 'pukotina zbiljskog' na površini cionističkog simulakruma. Smrt, tako, označava brisanje traga/pukotine sa simboličke teksture Izraela. U takvoj situaciji, kada žrtva ostaje konačno ušutkana, jedini način da pjesnik 'govori' za ubijenog jest da poetski svjedoči, da zapamti jedno postojanje i ostavi trag na mjestu izbrisanog. Pjesnik kao preživjeli osjeća odgovornost i etički imperativ da pre/nosi iščezli svijet žrtve, te da razbija sablast odsutnosti pisanjem. Ovo pisanje ili poetsko svjedočanstvo djeluje kontrarno hegemonijskom činu brisanja traga (čišćenju!), te ponovo potpisuje odsutno/ubijeno", zaključuje Sarajkić u pogovoru zbirke. (N. K.)
Podijeli na Facebook
