Piše Tanja Tolić
Do prije tri godine ime Stephenie Meyer (34) u svijetu književnosti nije značilo apsolutno ništa. Bila je obična američka kućanica koja je živjela miran život u Phoenixu sa suprugom Christianom, kojeg zove Pancho, i trojicom sinova - Gabeom, Sethom i Elijem. A onda je objavila prvi roman “Sumrak” u kojem priča neobičnu priču o djevojci Belli koja se zaljubljuje u vampira Edwarda, a za najboljeg prijatelja ima vukodlaka Jacoba. Ljubavna priča s elementima horora preko noći je osvojila cijeli svijet. Do danas je Stephenie objavila ukupno četiri knjige. Uz “Sumrak”, i njegove nastavke “Mladi Mjesec”, “Pomrčina” i “Praskozorje” koje je izašlo ovo ljeto. Prve tri knjige iz tetralogije prodala je u 5,3 milijuna primjeraka, a treća knjiga iz serijala, “Pomrčina”, u vrijeme izlaska uspjela je s prvog mjesta liste bestselera The New Yorka Timesa izbaciti sedmi nastavak serijala o Harryju Potteru.
Cijeli serijal “Sumrak” trenutačno je prvi na listi The New York Timesa, onoj koja prati prodaju knjiga u nastavcima dok je serijal o Harryju Potteru osmi. Mediji je zbog toga nazivaju američkom J. K. Rowling, a obožavatelji malog čarobnjaka vrlo su brzo postali i obožavatelji njezinih fantastičnih romana. Svoju slavu Meyer velikim dijelom može zahvaliti i internetu jer se glas o njezinoj priči poput požara proširio servisima za druženje. Svoj fan klub ima i u Hrvatskoj, a prve tri knjige, koje je objavio zagrebački Algoritam, dosad su prodane u 9000 primjeraka. Uz četvrti dio serijala “Sumrak”, Algoritam planira uskoro objaviti i njezinu prvu knjigu za odrasle, “The Host”. U ekskluzivnom razgovoru otkriva kako je došla na ideju za romane, što o njezinu pisanju misli njezina obitelj te kako gleda na usporedbe s J. K. Rowling.
Ideja za priču došla vam je u snu - jednom ste ispričali da ste sanjali ljudsku djevojku i vampira kako sjede na proplanku. On je u nju zaljubljen, ali i žedan njezine krvi. Može li doista jedan san pokrenuti takvo ludilo kakvo ste vi izazvali svojim knjigama? Kako se san uopće razvio u cijelu priču i četiri knjige?
- Ne mogu sasvim do kraja opisati koliko je taj san bio neodoljiv. Pomisao da ga zanemarim bila mi je gotovo neugodna. Pisanje je pak bilo gotovo prisilna radnja. Nikad prije ili poslije toga sna nisam doživjela nešto slično. No kad sam jedanput počela pisati, više mi nije trebao nikakav san. Nije mi više trebao katalizator za pisanje kad sam otkrila uzbuđenje i zabavu koje ono donosi.
Je li vas za priču inspirirao netko od ljudi koje poznajete? Sliči li Bella možda vama ili Edward, odnosno Jacob, vašem suprugu?
- U svim mojim likovima nalazi se dio mene, no ja to obično ne vidim dok ne završim priču. Bella fizički sliči meni u srednjoškolskoj dobi, no naše su osobnosti veoma različite. Zapravo, u emocionalnome smislu mnogo sam sličnija Edwardu. A u Edwardovu ili Jacobovu karakteru zaista nema ničeg od Pancha. Nažalost, Edward i Jacob ne sliče stvarnim ljudima - oni su samo moja mašta i želje.
Zašto ljudi toliko vole priče o vampirima?
- Čini mi se da su ljudi općenito veoma fascinirani čudovištima. Imamo naše Frankensteine i zombije i sve ostale, no čini mi se da su nam vampiri omiljeni jer oni jedini imaju privlačne karakteristike, a sva druga čudovišta imaju i taj element horora - taj gadljivi faktor i strah. Vampiri mogu biti lijepi, mogu biti profinjeni, imaju osobine kojima svi mi težimo - vječnu mladost, snagu i inteligenciju. Vampiri imaju tu drugu stranu koju ostala čudovišta nemaju. Mislim da su ljude osvojili mješavinom dobra i zla.
Kakav je osjećaj biti popularna poput J. K. Rowling i Harryja Pottera? Jeste li očekivali slavu? Jeste li ikad upoznali J. K. Rowling i možda podijelile spisateljske tajne? Jeste li uopće pročitali serijal o Potteru i kakav je vaš dojam?
- Nisam ni izbliza popularna kao J. K. Rowling. Ona je fenomen za sebe; mislim da se takvo što neće nikada ponoviti. Laskaju mi usporedbe s njom, no mislim da nas dvije nemamo mnogo zajedničkog, osim strasti naših obožavatelja i činjenice da smo obje majke koje su postigle uspjeh prvim romanom. Nisam je imala priliku upoznati, no doista bih voljela. Ja sam, naime, veliki obožavatelj serijala o Harryju Potteru.
Koliko vam se život promijenio otkad ste napisali pet romana? Jeste li danas bogata žena? Je li život danas bolji i na koji način?
- Danas sam zaposlenija nego prije, mnogo više putujem, no inače je sve drugo ostalo isto. Doduše, preselila sam se u novu kuću kako bih bila bliže roditeljima.
Američki vas mediji često predstavljaju kao kućanicu koja prije “Sumraka” nije napisala ni retka. Kako vi sebe doživljavate? Koje su prednosti, a koje mane života kućanice u svijetu u kojem žene sve češće pokušavaju biti uspješne na poslu kao i muškarci?
- Sebe primarno doživljavam kao majku. Mislim da je biti majka najvažniji posao koji osoba može imati.
U vašem romanu koji je osvojio mlade Bella je razapeta između ljubavi prema Edwardu i Jacobu. Voli obojicu i zapravo je, na neki način, upletena u ljubavni trokut. To baš i nije razvoj događaja koji se očekuje kod prave ljubavi?
- Vjerujem u složenost, raznolikost i potpuno ludilo ljubavi. Sretna osoba voli stotine ljudi u svome životu, svakoga na različit način - obiteljskom ljubavlju, prijateljskom, romantičnom, različitim intenzitetima i dubinom. Mislim da time što volimo više od jedne osobe ne gubimo sposobnost ili pravo na istinsku ljubav. Mislim da je to osobito točno stoga što različite ljude nikada ne volimo na isti način. Uz to, ako smo sretni, s praksom naučimo bolje voljeti. Na kraju, stvar je u tome da moramo odabrati komu ćemo se posvetiti - to je temelj prave ljubavi, a ne nedostatak drugih mogućnosti.
Je li potraga za ljubavlju najvažnija stvar u našem životu? Zahtijeva li ljubav nužno i žrtvu, kao u vašim romanima? Mora li ljubav najprije biti teška da bi bila slatka?
- Samo u romanima ljubav mora biti teška jer trebate konflikt da bi priča postala uzbudljiva. Sretna, zadovoljna ljubavna priča dosadna je u romanima, no predivna je u stvarnome životu.
Odrasli ste u velikoj obitelji, s dvije sestre i tri brata. Kako je odrastati u uvijek punoj kući?
- Bilo je predivno. Volim oko sebe imati mnogo ljudi kojima je stalo do mene. To je izvrstan sustav potpore.
Udali ste se rano, slično kao Bella, i već imate tri sina. Kako ste upoznali svog supruga? Kakva je bila vaša ljubavna priča?
- Nisam se udala baš toliko rano kao Bella, no upoznala sam supruga mnogo prije nego ona Edwarda. Odrasli smo zajedno, no nismo bili prijatelji, a kamoli romantično povezani sve do naših dvadesetih. Kad smo počeli provoditi vrijeme skupa, brzo smo otkrili da želimo biti zajedno. Vjenčali smo se devet mjeseci nakon našeg prvog izlaska.
Jesu li vaš suprug ili neki od sinova pročitali serijal “Sumrak”? Koji im je najdraži dio?
- Moj suprug je pročitao ‘Sumrak’, a sinovima smo pročitali knjige. Svima su najdraže supermoći koje imaju vampiri.
Kada pišete i kako? Čekate li inspiraciju ili se vodite za osjećajem?
- Pišem na računalu, uglavnom noću jer me tada najmanje prekidaju. Najčešće ne moram čekati inspiraciju jer je u mojoj glavi uvijek nešto što želi izaći van.
Vaš roman za odrasle “The Host” naišao je na dobar odaziv publike. Razmišljate li o tome da promijenite čitateljsku publiku i da se od mladih okrenete starijima? Je li za odrasle teže pisati i što je tema vašeg idućeg romana?
- Kad sam počela pisati ‘Sumrak’, nisam imala na umu mlade, kao što nisam razmišljala ni o starijim čitate¬ljima kad sam počinjala pisati ‘The Host’. Dok pišem, nikada ne razmišljam o drugoj publici osim same sebe - to može čekati do faze uređivanja romana. Nisam sigurna u koju će se kategoriju ubrojiti moj sljedeći roman - hoće li biti namijenjen mladim ili odraslim čitateljima. Zapravo, mislim da to nije ni bitno - dobra knjiga je dobra knjiga.
Članica ste mormonske crkve, Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Često kažete da Crkva ima velik utjecaj na to tko ste i na to kako gledate na svijet, pa time i na vaše pisanje. Koliko vaša vjerska uvjerenja utječu na vaše pisanje?
- Moja uvjerenja doista utječu na ono što pišem, a i moji likovi su svjesni spiritualnog dijela života. Mislim da su zbog toga stvarniji i da se s njima lakše povezati. Stvarni ljudi često se pitaju što nas čeka iza ovog života i kako bi trebali živjeti. Mo¬i likovi također o tome razmišljaju.
U Hrvatskoj imate velik internetski klub obožavatelja. Jeste li posjetili možda njihovu stranicu ili razgovarali s njima? Koliko vam obožavatelji pišu? Imate li neko omiljeno pismo? I planirate li možda posjetiti Hrvatsku?
- Javili su mi se mnogi obožavatelji iz cijeloga svijeta tako da mi je zbilja teško odabrati omiljeno pismo. Sva su tako draga! Nisam planirala posjetiti Hrvatsku. Zapravo, moram donijeti veoma tešku odluku i na godinu dana odustati od putovanja kako bih više vremena provodila kod kuće sa svojom obitelji.
Popularnost svojih romana u velikoj mjeri možete zahvaliti internetu i stranicama za druženje, poput MySpacea. Kakav je vaš stav prema novim medijima i što mislite kako su oni promijenili naš svakodnevni život?
- Mislim da su nove tehnologije, osobito internet, jako pomogli da se stvori osobniji odnos između čitatelja i pisaca. Zahvaljujući mojoj stranici www.stepheniemeyer.com, čitateljima mogu pružiti mnogo više informacija ili postaviti na web odlomke iz svojih knjiga. To se sviđa mojim čitateljima. Dok sam odrastala, čitala sam jako mnogo i voljela bih da sam s piscima mogla toliko komunicirati kao čitatelji danas.
Za prosinac je zakazana premijera filma snimljenog prema prvom romanu “Sumrak”. Jeste li vidjeli neke dijelove i je li priča na filmu prikazana onako kako ste je vi zamišljali?
- Jako sam uzbuđena zbog filma. Vidjela sam ga i zbilja sam uživala u njemu. Razlikuje se od knjige, no bit ‘Sumraka’ je unutra. Robert Pattinson i Kristen Stewart, koji glume Edwarda i Bellu, odlični su, a kemija koja se osjeća među njima priču zaista čini uvjerljivom.
Jednom ste prilikom izjavili da ne volite horore. Hoćete li se bojati kad u kinu na velikome platnu zli vampir James počne s isturenim zubima proganjati Bellu, a krv šikljati na sve strane?
- Ne smatram svoje knjige hororima, a strah ionako nije okosnica filmske priče. Nije me uplašilo nasilje koje sam vidjela.
(Intervju je originalno objavljen u rujnu 2008.)
Podijeli na Facebook
