Sanja Lovrenčić
Žrtvovanje čarolije
Knjigu možete kupiti OVDJE
"Žrtvovanje čarolije" sastoji se od četiri dulja eseja i jednog završnog ciklusa pjesama posvećenih Ivani Brlić Mažuranić, a Mala zvona objavila su ovu knjigu kao dio obilježavanja 150. godišnjice rođenja velike književnice. U uvodu svojim esejima Sanja Lovrenčić pripovijeda kako su je Ivanine dopisnice ocu potakle da napiše biografski roman "U potrazi za Ivanom" (za koji je dobila Nagradu "K. Š. Gjalski" 2007. godine), kako su je čitateljske reakcije potom navele da objavi Ivanin djevojački dnevnik pod naslovom "Dobro jutro, svijete!", a studija "Luđakinja na tavanu" Sandre Gilbert i Suzane Gubar ohrabrila da svoja istraživanja oblikuje u predavanja na kojima se temelji ova knjiga.
U prvom eseju, po kojem je naslovljena cijela knjiga, autorica iznosi svoje novo i originalno čitanje dubljih slojeva "Priča iz davnine", kojima prilazi kao tekstu napisanom za odrasle čitatelje/čitateljice, slijedeći pritom samu Ivanu Brlić Mažuranić koja znakovito kaže da ih je ona, "odrasla osoba, pisala sebi, odrasloj osobi". Čitajući iznova "Priče iz davnine" Sanja Lovrenčić traži – i naposljetku nalazi – neke specifične razloge autoričinog interesa za praslavensku baštinu.
U esejima posvećenima fikcionalnoj Giti i stvarnoj, mladoj Ivani, razmatraju se sudbine junakinja u svijetu Ivane Brlić Mažuranić, a u posljednjem eseju, posvećenom nekim manje poznatim autoričinim tekstovima, govori se o njezinu životu u godinama nakon velikih priznanja koja su joj donijele "Priče iz davnine".
Riječima urednice Lidije Dujić, autorica "Žrtvovanja čarolije" ne konstruira neku "svoju Ivanu", nego iščitava "Ivaninu Ivanu", uvijek se iznova vraćajući njezinu dnevniku, pismima, osobnim zapisima. Esej se pokazuje kao izuzetno podatan žanr koji autorici omogućava da se obrati širokoj publici, nadopunjujući tekst imaginarnim dijalozima te ciklusom vrlo intimnih pjesama o Ivani kojim zaključuje knjigu.
Sanja Lovrenčić (1961.) počela se baviti književnošću objavljujući u časopisima poeziju i prijevode poezije s francuskog i engleskog jezika. Prvu samostalnu zbirku pjesama, "Insula dulcamara", objavila je 1987. Otad je objavila još devet pjesničkih zbirki; poezija joj je objavljivana i u domaćoj i stranoj periodici te prevođena na njemački, poljski, ruski, slovenski, švedski, rumunjski, danski i francuski jezik. Za knjigu "Rijeka sigurno voli poplavu" dobila je nagradu "Kiklop" 2007. Za rukopis "Pišem ti iz daleke zemlje" dobila je 2021. nagradu za pjesme u prozi "Tea Benčić Rimay". Premda poeziju smatra svojim književnim ishodištem i glavnom književnom djelatnošću, napisala je i niz proznih knjiga – romana, zbirki kratkih priča, autobiografskih zapisa. Za roman "U potrazi za Ivanom" dobila je 2007. nagradu "Gjalski".
Sanja Lovrenčić
Među njezine zapaženije knjige, koje su ušle u uže izbore za različite književne nagrade, spadaju romani "Ardura" i "Kabinet za sentimentalnu trivijalnu književnost" te zbirka pjesama "Skica za junakinju". Tijekom devedesetih i početkom dvijetisućitih intenzivno je surađivala s Dramskim programom Hrvatskog radija koji je izveo niz njezinih tekstova. Dio njezinog stvaralaštva posvećen je djeci; napisala je desetak tekstova za slikovnice, objavila nekoliko zbirki priča i dvije knjige igrokaza; za taj dio svojeg rada dvaput je dobila nagradu "Grigor Vitez", kao i nagradu "Ovca u kutiji". Bavi se i prevođenjem književnih tekstova s engleskog, francuskog i njemačkog jezika; za prijevod zbirke kratkih priča "Kuća duhova" Virginije Woolf dobila nagradu "Kiklop" 2012., a 2023. godišnju nagradu DHKP-a za prijevod knjige J.M.G. le Clézioa "Bretonska pjesma".
(NK Promo)
Podijeli na Facebook
