Piše Tanja Tolić
1) Amos Oz
Priča o ljubavi i tmini
Fraktura, 2019., prijevod Andrea Weiss Sadeh
Amos Klausner postao je Amos Oz nakon što mu se ubila majka. Dvije godine nakon njezine smrti, u svojoj četrnaestoj, napustio je dom i oca, otišao u kibuc i potom promijenio prezime u "O"“, što na hebrejskom znači "snaga". "Priča o ljubavi i tmini", u tečnom prijevodu Andree Weiss Sadeh, svojevrsni su Ozovi memoari: naglašavam svojevrsni jer se u jednom poglavlju romana Oz oštro obračunava sa svim čitateljskim zahtjevima za istinom o piscu i za jasnim razgraničavanjem toga što je autobiografski, a što izmišljeno. "Sve je autobiografski – ako jednom napišem priču o ljubavnoj vezi između Majke Tereze i Abbe Ebana, i to će neminovno biti autobiografska priča – samo što neće biti ispovijed." "Priča o ljubavi i tmini" govori o tome što je bilo prije i što je bilo nakon majčina samoubojstva. Prije su bile priče o uglednoj obitelji u kojoj je bilo političara, pisaca i profesora književnosti, ali i nesretnih žena – supruga i majki, i tu Amos Oz, sin i književnik, traži korijene majčine depresije i tragedija koja je uslijedila.
2) Natalie Haynes
Tisuću lađa
Vorto Palabra, 2020., prijevod Jelena Pataki
Povijest pišu pobjednici, povijest pišu muškarci. Kad se Trojanski rat okončao, piše klasična filologinja Natalie Haynes u svojem trećem romanu "Tisuću lađa", muškarci su izgubili živote, no žene su izgubile sve ostalo. Žrtve rata nisu samo oni koji umiru, i to najčešće epski; mnogo je i tragičnih gubitaka koji su ostali zabilježeni tek na razini fusnote u "Ilijadi" i "Odiseji". Haynes iz fusnota, iz nevidljivih i utišanih, vadi žene – majke, kćeri, sestre, supruge i boginje – i o njima piše alternativnu povijest Trojanskoga rata. Tisuću lađa one su koje su plovile opasnim morima u nadi da će pronaći ženu jednog čovjeka. Deset je godina prošlo, a Menelaj nije uspio nagovoriti ženu da se vrati kući ni pronaći novu, manje zahtjevnu od Helene. Troja je izgorjela, a skupina žena sada stoji na obali mora i čeka da bude raspodijeljena kao ratni plijen. "Tisuću lađa" priča je o ratu iz ženske perspektive: simbolički, u svakoj ženi jedna je Kasandra što sluti potpuno uništenje, ali je muškarci svaki put ušutkaju tvrdeći da je luda. Ako vam se svidjela "Kirka" Madeline Miller, svidjet će vam se i ovaj roman.
3) Oddný Eir Ævarsdóttir
Zemlja i mir
Sandorf, 2020., prijevod Dora Maček
Islandska spisateljica Oddný Eir Ævarsdóttir(1972) dosad je napisala tri autobiografska romana, od kojih je najpoznatiji upravo ovaj, nagrađen Islandskom književnom nagradom za žene i Nagradom Europske unije za književnost. "Zemlja i mir" posvećena je arheolozima i ornitolozima. Prvi je spisateljičin brat, odmalena joj najbliža osoba, s kojim počne živjeti nakon što se oboje razvedu. Drugi je predmet ljubavnog interesa, zanimljiv tip kojeg pripovjedačica upozna u bolnici – oboje maštaju o tome da bi mogli početi živjeti zajedno, no ornitolog se, što spisateljica odobrava, najprije "mora pronaći". Pitanje je, naime, kako se može živjeti samodostatno, a istovremeno u zajedništvu s drugima. "Uvijek sanjam o tomu: da će mi nešto otvoriti oči i otvoriti sve u meni", piše autorica dok čeka ornitologa. "Zemlja i mir" hibridna je književna vrsta – dijelom intimni dnevnik, dijelom kalendar islandskih praznika i običaja, poetični putopis, zbirka bilješki promatrača ptica i ljudi. Bonus je divan prijevod 88-godišnje (u vrijeme objave prijevoda 84-godišnje) Dore Maček, koja je osnovala katedru za skandinavistiku u Zagrebu.
* Preporuke su originalno objavljivane u magazinu Globus, u sklopu rubrike Čitam!, od početka 2019. godine.
Podijeli na Facebook
