Piše Tanja Tolić
1) Johann Hari
Izgubljene veze
Planetopija, 2020., prijevod Laura Marković
Zato što je sam bolovao od depresije još od tinejdžerske dobi, novinar Johann Hari počeo je istraživati uzroke svoje bolesti. Nakon devet godina istraživanja depresije i anksioznosti imenovao je devet njihovih uzroka i na temelju otkrića napisao ovu knjigu. Ti su uzroci sljedeći, a svaki uključuje neki gubitak povezanosti: sa smislenim radom, s drugim ljudima, s traumom iz djetinjstva, sa statusom i poštovanjem, s prirodnim svijetom, sa sigurnom budućnosti u kojoj ima nade, a tome je dodao dva poglavlja u kojima istražuje pravu ulogu gena i promjena u mozgu. Na temelju razgovora s brojnim stručnjacima – koji uključuju liječnike, psihologe i društvene znanstvenike – Hari postavlja svoju hipotezu: što ako je depresija, zapravo, oblik tugovanja – za vlastitim životima koji nisu ispali kako smo htjeli? Što ako je ona oblik tugovanja zbog gubitka povezanosti koju i dalje trebamo? "Izgubljene veze" postale su svjetska uspješnica: knjiga, između ostalog, pokazuje da naša budućnost može biti drukčija kad tegobnu osobnu odgovornost za svijet prebacimo u realnost – u društvenu odgovornost za ovaj naš potresen dom.
2) Karmela Špoljarić
Rašomon
Hena com, 2020.
Treći roman Karmele Špoljarić na samo 160 stranica sabija, i u velikoj mjeri rasvjetljava, jedno od temeljnih pitanja mlade hrvatske države – ono o ratu, ali ne s pozicije odgovornosti ili krivnje, nego onih koji su preživjeli i onih koji nisu: ukratko, kakva je, ne kolika, cijena koju smo platili. Neimenovani glavni junak oficirsko je dijete, iz miješanog braka, no on kao mladić u rat ne odlazi kao mnogi sličnog porijekla – da dokaže da su manje Srbi, ili recimo Crnogorci, a više Hrvati. On u rat bježi jer je izdao dvoje njemu najvažnijih ljudi, a u rat slijedi mlađeg brata, "unutarnje klizište" koje je pokrenulo sva kasnija klizišta. "Rašomon" je roman struje svijesti, roman lika i zapleta, ispripovijedan iz netipične perspektive – iz drugog lica, a u građenju priče uvelike se oslanja na citate iz romana "Don Juan (pripovijeda sam o sebi)" Petera Handkea. "Uzor" nije slučajno odabran, i Handke je odigrao svoju ulogu u ratu na Balkanu, no "Rašomon" Karmele Špoljarić tu krvavu priču mnogo realističnije pripovijeda od austrijskog nobelovca.
3) Jessie Burton
Ispovijest
Profil, 2020., prijevod Davorka Herceg-Lockhart
Nisam čitala ni "Minijaturisticu" ni "Muzu", bestselere Jessie Burton, pa ih ne mogu usporediti s "Ispovijesti", no zadnji roman britanske hitmejkerice ugodno je iznenađenje: pisan tako da se lako čita, a istodobno angažiran oko ozbiljnih tema. Paralelno pratimo majku i kćer, ali u različitim periodima: Elisu Morceau u 1980-ima, a Rose Simmons u novom tisućljeću. Elise je Rose napustila kao bebu, nestala je bez objašnjenja, i tek u dubokim tridesetima Rose od oca uspije iskamčiti informaciju koja je će otpremiti u traganje za majkom. Burton znalački postavlja zaplet i unutarnju dvojbu: ako me majka napustila, vrijedim li išta? No bavi se i načelnim "ženskim pitanjima": podižu li nam brak i majčinstvo cijenu, zašto nemamo, kao muškarci, povlasticu neuspjeha pa, kad nam se dogodi katastrofalna pogreška, da dobijemo drugu priliku, kao da se ništa nije dogodilo. Kad žena napravi pogrešku, piše Burton, to je obično na sramotu svim ženama. Samokritičnost u životu žene je najezda skakavaca.
* Preporuke su originalno objavljivane u magazinu Globus, u sklopu rubrike Čitam!, od početka 2019. godine.
Podijeli na Facebook
