Piše Tanja Tolić
1) Srđan Valjarević
Komo
Sandorf, 2018.
Dvadeset jedna godina prošla je od prve objave "Koma", romana srpskog književnika što ga je, u anketi sarajevskog Oslobođenja početkom 2018. godine, 250 autora, kritičara, profesora književnosti, novinara, izdavača i prevoditelja izabralo kao najbolju objavljenu knjigu od 2000. do 2016. na području Hrvatske, BiH, Srbije i Crne Gore. "Komo" je tih dvadesetak godina preživio lako i sa svježinom, dobro stari, ako će ikad uspjeti ostarjeti priča o balkanskom piscu na rezidenciji u luksuznoj vili pokraj talijanskog jezera. Pisac je dobio mjesec dana da piše, ali umjesto toga puno pije, druži se s mještanima koji nikad nisu vidjeli unutrašnjost Rockefellerove vile, puno hoda i dvaput se uspne na obližnju planinu. "Komo" je nepretenciozna studija "malih" ljudi i velikih duša, u kojoj prednjači upravo glavni junak: običan i dobar, nježan čovjek što vjeruje da pored bolesnog drveta treba posaditi još jedno, zbog društva, jer "uvek je teško kad se razboliš i kad si sam". Roman je ovo što je opravdano ušao u biblioteku "100 slavenskih romana"; rijetko učinkovita terapija za sve naše bolesti i samoće.
2) Louise Glück
Poems 1962-2012
Farrar, Straus and Giroux/Ecco, 2013.
Do listopada 2020. za Louise Glück u Hrvatskoj znali su tek rijetki (nisam bila među njima). Tada je američka pjesnikinja postala šesnaesta žena kojoj je pripala Nobelova nagrada za književnost. Ovo izdanje na engleskom jeziku obuhvaća 40 godina stvaralaštva Louise Glück, ukupno jedanaest zbirki poezije, među kojima je meni najdraža "The Wild Iris" iz 1992. Izbor iz poezije Louise Glück u međuvremenu je preveden i na hrvatski jezik; radije preporučujem čitanje u originalu. Glück je neustrašiva pjesnikinja, one vrste što okrutno traga za istinom. Ta je potraga ispovjedna, dijelom duhovnog/religioznog karaktera, nerijetko ispunjenog bijesom pa milošću prema Tvorcu; najviše je to ljuštenje luka, obično dok je još zakopan u zemlju. "Zašto voljeti ono što ćeš izgubiti?" pita na jednom mjestu pjesnikinja, pa odgovara samoj sebi: "Zato što se nema što drugo voljeti." Njezine pjesme, okupljene u ovom izdanju, piše Dwight Garner u The New York Timesu, imaju kohezivnost romana – unutra doista djeluje snažna slika iznimno rijetkog pjesničkog glasa.
3) Julia Quinn
Vojvoda i ja
Mozaik knjiga, 2021., prijevod Zrinka Budak
Teško da bih posegnula za ovim romanom – ljubići nisu moj žanr – da nisam odgledala Netflixovu seriju "Bridgerton". Osmodijelnu ljubavnu dramu, u kojoj društvena debitantica Daphne Bridgerton pokušava naći supruga, pogledalo je u trenutku emitiranja prve sezone više od 80 milijuna kućanstava, što je čini najuspješnijom Netflixovom serijom ikad. Prvi roman iz serijala o Bridgertonovima – obitelji koju čini osmero braće i sestara, i svako je "dijete" dobilo svoju knjigu – u Hrvatskoj je prvi put objavljen prije deset godina. Logično, u međuvremenu je rasprodan, pa je 2021. objavljeno i reizdanje, a Mozaik knjiga neočekivano je dobio zlatnu koku. "Vojvoda i ja" vješto je napisan žanrovski roman, poslušno slijedi sve obavezne klišeje, a jaka su mu karta duhoviti dijalozi i sočni opisi seksa. Nema tu Jane Austen, ponosa i predrasuda, razuma i osjećaja, svi su likovi bijelci, a sporednih iz serije ni nema. Jedina kojoj je serijom učinjena nepravda upravo je naslovna junakinja – u romanu je rasan lik, u seriji krhka srna. Sve ostalo što "Bridgerton" čini blistavim komadom TV produkcije zasluga je scenarista, a ne Julije Quinn.
* Preporuke su originalno objavljivane u magazinu Globus, u sklopu rubrike Čitam!, od početka 2019. godine.
Podijeli na Facebook
