Piše Tanja Tolić
1) Tove Ditlevsen
Lica
Lector, 2023., prijevod Mišo Grundler
"Lica“ Tove Ditlevsen (1917. – 1976.), danske književne zvijezde koju su čitatelji ponovno "otkrili" posljednjih godina, nisu ugodno štivo za čitanje: mračna je to i uznemirujuća knjiga o paranoičnoj književnici koja tone u ludilo. Lise Mundus piše knjige za djecu, no posljednje dvije godine nije napisala ništa i prestala je izlaziti iz kuće. Sanja o tome da napiše roman za odrasle, "ozbiljnu literaturu". U drugom je braku, s Gertom s kojim je dobila sina (iz prvog braka ima kćer), a koji je "njezinu slavu shvatio kao napad na sebe". S njima u kućanstvu živi i kućna pomoćnica Gitte za koju Lise počne sumnjati da kuje urotu s Gertom kako bi je se riješila… Ditlevsen je "Lica" objavila sedam godina prije smrti, a nakon Kopenhaške trilogije: dakle, nakon mračnog perioda u kojem se borila s ovisnošću o alkoholu i drogama. Iako su "Lica" teška za čitanje, istodobno su i zadivljujući dokaz golemog književnog talenta: ona su metafikcionalno djelo o (književnim) glasovima koji se otimaju kontroli i koje književnica pokušava zauzdati kako bi mogla pisati.
2) Hao Jingfang
Lutalice
Vuković&Runjić, 2023., prijevod Dinko Telećan
Mars u romanu kineske autorice Hao Jingfang, koja je studirala fiziku i ekonomiju, socijalistička je utopija: svi stanovnici dobivaju zajamčeni prihod i imaju riješeno stambeno pitanje, sami odabiru uvijek kreativno zanimanje, a produkti njihova rada – znanstvena istraživanja i umjetnička djela – pohranjuju se u javno dostupan arhiv. Nema kapitala, nema profita. Taj ideal poremeti se kad se na Mars nakon pet godina vrati skupina marsovske djece koja se obrazovala na Zemlji. Članovi skupine Merkur na Zemlji su živjeli individualistički život, često su se selili i mijenjali poslove, navikli su na konzumerističko društvo. Do jučer siguran dom, Mars im se odjednom čini kao diktatura, što o crvenom planetu misle i Zemljani sve otkako se Mars krvavim ratom odcijepio od matičnog planeta i proglasio nezavisnost. "Lutalice" toliko uvjerljivo prikazuju marsovski život da čitatelj zaboravi da tamo nema odmetnute kolonije. To je najveća prednost romana, uz uvjerljiv prikaz dilema mladih koji ne žele živjeti kao njihovi roditelji. Mana je sport tempo i ne osobito zanimljiva glavna junakinja.
3) Hideo Yokoyama
Sedamnaest
Znanje, 2024., prijevod Mirjana Čanić i Nebojša Buđanovac
Japanskog pisca Hidea Yokoyamu nazivaju Henryjem Jamesom kriminalističkog žanra: u njegovim romanima nema krvi do koljena niti sadističkih ubojstava; svu napetost umjesto toga gradi na "unutarnjoj drami moralne svijesti". Hrvatski čitatelji upoznali su ga prvi put 2000. godine preko izvanrednog romana "Slučaj 6-4", pedantnog krimića koji se najvećim dijelom odigrava u policijskoj postaji. Yokoyama se u romanu "Sedamnaest" preselio u novinsku redakciju malih lokalnih novina, Vjesnika sjevernog Kanta, kojima doslovce padne ekskluziva u krilo: u njihovoj prefekturi srušio se 1985. godine zrakoplov Japan Air Linesa i poginulo je više od 500 putnika. U pitanju je stvarni događaj, najveća nesreća svih vremena u kojoj je sudjelovao samo jedan avion. Yokoyama je o nesreći izvještavao dok je radio kao novinar; užas kojem je svjedočio dobrim ga je dijelom i otjerao iz novinarstva. Zaplet u romanu ne gradi se oko same nesreće, nego oko unutarnjih sukoba u redakciji i obiteljskih problema šefa deska Kazumasa Yuukija.
* Preporuke su originalno objavljivane u magazinu Globus, u sklopu rubrike Čitam!, od početka 2019. godine.
Podijeli na Facebook
