Piše Tanja Tolić
1) Vaclav Smil
Brojevi ne lažu
Znanje, 2024., prijevod David Edel
Vaclav Smil dosad je napisao više od četrdeset knjiga o temama koje obuhvaćaju energiju, promjene okoliša i stanovništva, proizvodnju hrane i prehranu, tehničke inovacije, procjenu rizika i javnu politiku. Nijedan živući znanstvenik nije napisao više knjiga (o širokom spektru tema) recenziranih u uglednom časopisu Nature. Član je Kraljevskog društva Kanade, a 2010. godine časopis Foreign Policy proglasio ga je jednim od stotinu najboljih mislilaca na svijetu. Britanski The Guardian naziva ga “štreberom nad štreberima”, The Times “ambicioznim i zadivljujućim eruditom”. Njegova knjiga “Brojevi ne lažu” naoko se bavi statistikom, odnosno podacima koji se bave ljudima, državama, potom strojevima, konstrukcijama i uređajima, zatim gorivima i električnom energijom i na kraju prometom, hranom i okolišem. Razlika od suhih statističkih izvješća jest u tome što Smil podacima daje kontekst, pa time i realniju sliku svijeta koji nastanjujemo. Pritom piše eruditski i često duhovito, a velika je prednost što knjigu možete čitati i napreskokce, odnosno otvarati poglavlja koja su vam zanimljiva.
2) Dennis Lehane
Male milosti
Sonatina naklada, 2024., prijevod Nevena Erak Camaj
Svojim petnaestim romanom pisac i scenarist Dennis Lehane, poznat široj publici po romanu “Mistična rijeka”, ali i serijama poput “Žice” i “Carstvo poroka”, vraća se u rodni Boston, u ljeto 1974., koje je obilježio pokušaj desegregacije državnih škola. Lehane se sjeća tog pokušaja, imao je devet godina, i pamti kako je s obitelji zapeo u automobilu usred gnjevne mase bijelaca koja je bijesno protestirala. “Male milosti” i dalje ostaju u okviru noira, kao i većina Lehaneovih romana, no promijenio je fokalizatora radnje – u središtu je žena, Mary Pat Fennessy, odrasla u sirotinjskom dijelu Južnog Bostona, a kojoj je upravo nestala kći Jules. Istodobno, na obližnjem kolodvoru, poginuo je tamnoputi mladić koji se vraćao s posla. “Male milosti” furioznog su i tempa i jezika: tvrdokuhani krimić ispisan je jezikom koji bismo danas nazvali uvredljivim, no zato uvjerljivo reprezentira rasizam koji je vladao Amerikom tog doba. Mary Pat će Southiejem (Južnim Bostonom) posijati osvetu i nasilje poput starozavjetnog Boga i suočiti se s bolnom istinom kojoj ne može umaći ni jedan roditelj – žanjemo što sijemo.
3) Sarah J. Maas
Dvor trnja i ruža
Fokus, 2024., prijevod Maks Bruno Hercigonja
“Dvor trnja i ruža” prvi je dio istoimenog četverodijelnog serijala Sare J. Maas, kraljice sve popularnijeg žanra romantastike, kovanice koja je smišljena od pojmova romansa i fantastika. Maas je već poznata hrvatskim čitateljima po serijalu “Prijestolje od stakla”, koji se sastoji od čak sedam dijelova, a i u ovome ostaje na poznatom terenu – radnja se zbiva u fantastičnom svijetu koji nastanjuju vilenjaci i ljudi. Glavna junakinja ovoga je puta devetnaestogodišnja Feyre, pripadnica ljudske vrste, koja u šumi – dok pokušava nešto uloviti kako bi prehranila oca i dvije starije sestre – ubija vuka za kojeg se ispostavi da je zapravo vilenjak. Na vratima siromašne obitelji pojavi se čudovište koje traži odmazdu – Feyre mora poći s njim preko nevidljivog zida, u zemlju koja se sastoji od sedam vilenjačkih dvorova. Prvi nastavak serijala očito je varijacija poznate priče o Ljepotici i Zvijeri, ne osobito uspješna – zapleti su čak i za fantastiku neuvjerljivi, a Maas, kao i u prvom serijalu, ima ozbiljnih problema s prvom knjigom. No ako prevalite tanašan početak, dalje se serijal dramatično popravlja i odlična je zabava.
* Preporuke su originalno objavljivane u magazinu Globus, u sklopu rubrike Čitam!, od početka 2019. godine.
Podijeli na Facebook
