Za Tango je potrebno troje – istinita priča o paru gay pingvina koja je osvojila srca milijuna ljudi

Piše Tanja Tolić

Svake godine, u isto vrijeme, u Zoološkom vrtu Central Park u New Yorku, cure pingvinke počnu zamjećivati dečke pingvine. Kad prava cura pronađe pravog dečka, postanu par. No dva pingvina u pingvinskoj kući bila su ponešto drugačija. Jedan se zvao Roy, a drugi se zvao Silo i obojica su bili dečki. Ali sve su radili zajedno.

Klanjali su se jedan drugome, onako kako to pingvini čine. Zajedno su šetali. Pjevali su jedan drugome. Plivali zajedno. Kamo god je Roy pošao, Silo ga je slijedio.

Nisu baš mnogo vremena provodili sa curama pingvinkama, a niti one s njima. Umjesto toga, Roy i Silo omotali bi vratove jedan oko drugoga, u zagrljaj. Njihov čuvar, gospodin Gramzay, zamijetio je dva pingvina i pomislio: "Sigurno su zaljubljeni!"

Roy i Silo promatrali su ostale pingvine kako si grade dom. Pa su i njih dvojica sagradili sebi gnijezdo od kamenja. Svake noći, Roy i Silo zaspali bi jedan pokraj drugoga, kao što su to činili i svi drugi pingvinski parovi. Svako jutro bi se i zajedno probudili. No primijetili su da oni ne mogu nešto što mogu svi drugi pingvinski parovi. Roy i Silo nisu imali jaje na kojem bi sjedili i grijali ga. Nisu imali bebu pingvina koju bi hranili, mazili i voljeli. Gnijezdo im je bilo lijepo, ali malo prazno.

Jednog dana Roy je pronašao nešto što je nalikovalo jajetu koje su imali drugi pingvini. Ali bio je to samo kamen... Silo je svejedno pažljivo sjeo na njega. I sjedio... i sjedio... i sjedio... Kad bi se Silo umorio, zamijenio bi ga Roy. Pa bi Roy danima sjedio na kamenu. I sjedio... i sjedio... i sjedio...

Ali ništa se nije događalo. A onda se čuvar, gospodin Gramzay, dosjetio. Pronašao je jaje kojem je trebala briga i donio ga u Royevo i Silovo gnijezdo. Roy i Silo su znali što treba činiti. Pomaknuli su jaje u sredinu gnijezda i svakog su ga dana preokretali kako bi jaje ostalo toplo sa svake strane. Nekih dana, jaje bi grijao Roy, a Silo bi tražio hranu. Drugih dana bi Silo grijao jaje, a Roy tražio hranu.

A onda se jednoga dana iz jajeta začulo - krc!, krc!, krc! U jajetu se pojavila mala rupa, a onda se proširila i iz njega je provirila beba! Imala je bijelo perje i smiješan crni kljun. Roy i Silo postali su očevi. "Nazvat ćemo je Tango!", odlučio je gospodin Gramzay. "Jer je potrebno dvoje za tango."

Danju bi se tri pingvina igrala, plivala, tražila hranu. Roy i Silo naučili su Tango kako da im zapjeva kad je gladna. Noću bi se vratili u svoje gnijezdo, ušuškali, pomazili Tango i mirno zaspali u svojoj pingvinskoj kući kao i svi drugi pingvini, kao i sve druge životinje u zoološkom vrtu, kao i sve druge obitelji u gradu New Yorku.

Ovo je istinita priča o dvojici pingvina, Royu i Silu, koji su se 1998. godine zaljubili u njujorškom zoološkom vrtu i stvorili obitelj odgajajući malu pingvinku Tango, prvu i jednu bebu u Zoološkom vrtu Central Parka koja je imala dva oca. Nakon Roya i Sila, koji su se pokazali izuzetno uspješnim očevima, čuvari su i u drugim zoološkim vrtovima gay pingivinima počeli omogućavati da postanu očevi ili majke. O njihovoj netipičnoj obitelji, koja je osvojila srca posjetitelja zoološkog vrta, Justin Richardson i Peter Parnell napisali su 2005. godine dječju slikovnicu koju je predivno ilustrirao Henry Cole.

Ideja slikovnice za djecu predškolske dobi jest jednostavno im objasniti kako između istospolnih parova i onih različitoga spola zapravo ne postoji nikakva razlika, jer i jedne i druge povezuje - ljubav. Kratko nakon što je slikovnica objavljena, Roy i Silo prestali su biti par i sparili se, svaki, sa ženkama pingvina. Istodobno, pingvinka Tango, koja je u međuvremenu odrasla, zaljubila se u pingvinku Tanuzi. Tango i Tanuzi ostale su zajedno kroz sve cikluse parenja.