Piše Merita Arslani
Zašto muškarci pri svakom snošaju izbace dovoljno sjemena da oplode cjelokupno stanovništvo SAD-a i to dvaput? Zašto ljudi imaju različite seksualne sklonosti? Zašto neki ljudi ne mogu prestati misliti o seksu, a drugi kažu da im seks uopće nije potreban? Zašto, zašto, zašto... O seksu postoji valjda milijun pitanja, a na svako od njih postoji barem isto toliko odgovora.
Robin Baker možda nije najpoznatiji biolog na svijetu, ali je u svakom slučaju napisao zanimljivu knjigu “Rat sperme” u kojoj je ponudio odgovore na ova, ali i još brojna druga pitanja na koja nemamo često priliku dobiti odgovor. Odnosno, barem ne na jednom mjestu. Knjiga je koncipirana tako da prije svakog poglavlja, u kojima se Baker bavi raznim temama, od nevjere i masturbacije do djece i ženskog orgazma, prvo napiše jednu izmišljenu priču u kojoj opisuje jednu situaciju između muškarca i žene, a zatim nudi opširno objašnjenje što se u njihovom odnosu dogodilo, zbog čega i koje je rješenje.
“Nakon što sam se deset godina bavio laboratorijskim istraživanjem o seksu napisao sam dosta opširnu i skupu akademsku knjigu ‘Natjecanje ljudskih spermija’ s kolegom Markom Bellisom. Mislio sam da bi bila velika šteta da ideje koje sam iznio u knjizi ne budu dostupne širokoj publici. Tako sam došao na ideju da tu knjigu obogatim s izmišljenim pričama koje sam pisao za svako poglavlje i ‘Rat sperme’ se nakon toga doslovce napisao sam od sebe. Bilo je jako zabavno pisati tu knjigu i nimalo teško u nju utrpati apsolutno sve o seksu, jer je knjiga s Bellisom već bila gotova. U konačnici, jedino mi je bilo važno da knjiga bude zabavna i da čitateljima ponudi neke nove mogućnosti i načine na koje će pokušati shvatiti sve ono što osjećaju i rade zbog seksa. Nisam očekivao da će knjiga postati bestseler, a kamoli da će postati dio literature na nekim fakultetima”, kaže Baker.
Iako zvuči deplasirano da se na tržištu našla još jedna knjiga o seksu, Baker objašnjava da seks zauzima većinu ljudskog vremena, odnosno razgovori i razmišljanje o toj temi. A tema je isuviše opširna da bi se o tome prestalo pisati ili da bi ju se prestalo znanstveno istraživati. Uostalom, kako priča Baker, da nema seksa ne bi bilo ni nas, jer nekoć davno se dogodio kritični trenutak kada je jedan od spermija naših očeva ušao u jedno majčino jajašce i mi smo bili začeti.
“Ljudi su opsjednuti stvarima koje su im važne, a s druge strane ih ne mogu kontrolirati, te ponekad niti razumjeti. Seks je svim ljudima važan, bez obzira imate li djecu ili nemate, i s kim imate djecu, ali je mnogo važniji zbog toga što seksualna iskustva ovise i o drugim ljudima”, objašnjava.
Seksualni porivi su ono što svakog od nas čini drukčijim od drugih, jer primjerice, nisu svi skloni nevjeri, pa je pitanje zašto su neki skloni varanju ili nekoj drugoj vrsti seksualnog ponašanja. Baker ističe kako i muškarci i žene podjednako varaju i da se slučajne ili namjerne seksualne avanture događaju zato što i jedni i drugi možemo mnogo dobiti, ali mnogo i izgubiti.
“Kao što varanjem možete dosta toga dobiti i izgubiti, isto tako puno gubite ako vaš partner vara vas. Oni koji varaju, jako se koncentriraju na tehniku i načine kako da varaju, a da se to ne otkrije. Jednokratne nevjere se vrlo rijetko otkrivaju, ali čak i one dugotrajnije se mogu sakriti. Vjerojatnost da ćete otkriti da vas partner vara već dulje vrijeme je 50 naprama 50. Ljudi koji varaju se silno trude imati dobar i seksualno aktivan odnos sa svojim partnerom kod kuće, što je jedna od tehnika koja često pali kad želite prikriti tragove nevjere. Što manje vremena muškarac provede s partnericom, to su veći izgledi za njezinu nevjeru, a ako s njom provodi većinu svog vremena, zapravo i ne postoje izgledi da mu ona bude nevjerna. Monogamija je strateški rat u igri vjernosti i nevjere i umjesto da se silno trudite saznati da li vas partner vara, daleko su vam veće šanse ako radite na tome da izbjegnete da vas partner uopće prevari”, piše Baker.
Nije, naravno, samo stav prema prevari ono što nas međusobno razlikuje; tu je cijeli niz stvari koje su nekima uobičajene u seksu, a drugi ih nikada niti ne probaju. Baker ističe razne primjere, poput grupnog seksa, nasilnog seksa, seksualnih odnosa s nekoliko partnera u istom vremenskom periodu, seksa s osobama istog spola... Kako to objašnjava? Sve ovisi o našim godinama, životnoj situaciji, ali i tjelesnim karakteristikama. Naime, Baker tvrdi da će muškarci s većim penisom prije prevariti partnericu nego oni s manjim, te da će sigurno imati odnose s nekoliko žena istovremeno, a naročito promiskuitetnima.
“Ženski ekvivalent frajerima s velikim penisom su one žene koje lakše postižu orgazam i koje ga postižu na razne načine, u predigri, za vrijeme seksa, poslije seksa, u snovima...”, naglašava Baker. Dodaje kako ne vjeruje u to da seks transformira ljude, ali često tijekom seksualnog odnosa radimo neke stvari koje ne radimo u nijednoj drugoj prilici. Neki skriveni aspekti našeg karaktera se pojavljuju u punom svjetlu tijekom seksa: inače sramežljivi ljudi znaju postati vrlo divlji u krevetu, ili ljudi koji nikad ne psuju, u krevetu počnu izgovarati prostote. “Ljudi se previše razlikuju i to se mora vidjeti u našem seksualnom životu, jer bi bilo nemoguće da svi doživljavamo seks na isti način. Ne postoji ispravno ili neispravno seksualno iskustvo, svatko od nas ima svoj način”, napominje Baker.
Govoriti o seksu, a ne spomenuti ljubav prilično je nemoguće. Baker navodi kako je ljubav važna da bi par mogao održati vezu, ali za seks je ljubav prilično nebitna. Primjer da je uloga ljubavi u seksu mala su među ostalim “one night standovi”. Baker, međutim, ističe kako ne treba biti isključiv i naglašava da za održavanje veze, osim ljubavi, određenu ulogu ima i seks, naročito onaj rutinski, čak i ako ne uključuje nešto previše emocija.
Za nekog tko je toliko vremena posvetio proučavajući što seks znači i kakve su naše reakcije, bio je priličan izazov odgovoriti na pitanje što je s onima kojima seks nije potreban, odnosno dosta raširenoj kategoriji aseksualnih osoba.
“Znam da nije baš popularno ovo govoriti, ali glavna funkcija seksa je reprodukcija, čak i kada vam to tako ne izgleda. U životu imate periode kada je za to dobro vrijeme, ali i kada je loše. U razdobljima kada nismo zainteresirani za djecu, naš interes za seks opada i većina onih koji kažu da im seks ne treba, najčešće se ubraja u tu kategoriju. Ali, da ih stavite u drukčiju situaciju, vidjeli biste što bi se dogodilo. Recimo da se radi o muškarcu koji ima 60 godina, petoro djece i suprugu od 50 godina s kojom ima seksualni odnos jednom mjesečno. Zamislite da ima novu partnericu koja ima dvadest godina. Garantiram vam da bi s njom imao seksualne odnose svaki dan”, naglašava Baker.
Podijeli na Facebook
