Naša je kultura opsjednuta ženskim grudima. Obožavamo grudi, a opet, ne shvaćamo ih baš ozbiljno. Zbog grudi nam je često neugodno. Grudi, poznato je, male bebe i velike muškarce mogu pretvoriti u šašave spodobe. Ni ženama nije lakše. Grudi se pojave niotkuda, usred puberteta, poslije nije dobro ako su male, a nije dobro niti ako su prevelike. Usprkos svoj toj opsjednutosti, zapravo je iznenađujuće koliko malo znamo o njima, zbog čega je za očekivati da bi knjiga “Breasts: A Natural and Unnatural History” (Grudi: Prirodna i neprirodna povijest), koju je napisala Florence Williams, mogla postati pravi hit.
Kako piše britanski The Guardian, saznati što više informacija o grudima postao je danas svojevrsni biološki imperativ. Grudi su, za početak, veće nego ikad prije. Počinju rasti mnogo ranije, a i sve je više žena koje ih pune silikonima ili natrpavaju transplantiranim matičnim stanicama, sve kako bi promijenile njihov oblik. Ove godine se, tako, slavi i 50. obljetnica prve ugradnje silikona, koja je obavljena u Houstonu, u Teksasu.
Grudi su “problematične” i zbog toga što raste broj oboljelih od raka dojke: tumori mnogo češće rastu u dojkama, nego u bilo kojem drugom dijelu tijela, zbog čega je karcinom dojke najčešći oblik raka u žena. Gledajući incidenciju, od 1940. godine gotovo se udvostručio broj oboljelih žena, a ta brojka i dalje raste.
Tu je, naravno, i pitanje majčinog mlijeka. Sve do nedavno vjerovalo se da ono ima oko 200 sastojaka, koji su se mogli podijeliti u masti, šećere, proteine i enzime. Nova tehnologija omogućila je znanstvenicima da preciznije analiziraju svaki od tih sastojaka i otkriju i neke sasvim nove. Znanstvena zajednica dosad je vjerovala kako je majčino mlijeko sterilno, poput urina, no sada se ispostavilo da je zapravo više nalik dozrelom jogurtu u kojem obitava more živih bakterija. Ti su organizmi živi s razlogom, a vjeruju se kako se bakterije iz majčinog mlijeka ponašaju kao cjepivo. Uzorak mlijeka, piše Guardian, sadrži oko 600 različitih vrsta bakterija, a za većinu njih znanstvenici nikada prije nisu čuli.
Potom su tu šećeri, preciznije oligosaharidi, zapravo dugački lanci složenih šećera. Znanstvenici su dosad indetificirali 140 vrsta, a procjenjuju da ih je oko dvije stotine. Ljudsko je tijelo prepuno oligosaharida, koji se nalaze u našim stanicama spojeni s proteinima i lipidima. No, majčine mliječne žlijezde u stanju su “skuhati” jedinstven obrok od slobodnih i nespojenih oligosaharida i pohraniti ih u mlijeko. Takvih nema nigdje drugdje u prirodi, a posebno je zanimljiva da svaka majka proizvodi svoj unikatan “obrok” oligosaharida, ovisno o vrsti svoje krvne grupe. Iako su oligosaharidi šećeri, njih bebe ne mogu probaviti. Usprkos tome, glavni su sastojak mlijeka, i zastupljeni su u jednakoj količini kao proteini te u višim količinama nego masti. Što, dakle, rade onda unutra? Oligosaharidi, pokazalo se, ne hrane nas, nego hrane određene vrste bakterija koje se nastanjuju u crijevima i pomažu nam u borbi protiv infekcija.
No dosta o mlijeku. Knjiga Florence Williams također otkriva i da svi sisavci imaju mliječne žlijezde, no drugi sisavci, za razliku od ljudi, nemaju grudi koje se razviju u pubertetu i ostanu “prisutne” bez obzira na reproduktivni status. Nadalje, Timmie Jean Lindsey, prva žena kojoj su prije 50 godina u Houstonu ugrađeni silikoni u grudi, i dalje ih ponosno nosi; usprkos tome što su pukli, odbija ih izvaditi. I jedan od liječnika iz Houstona koji su izveli tu povijesnu operaciju, ima svoju uspomenu - Gerald Johnson ima bazen u obliku dojke, a jacuzzi je pozicionirao na mjesto gdje prirodno dolazi bradavica. Ženke majmunske vrste rhesus macaque, nečovjekolikih primata, proizvode masnije mlijeko za sinove, ali i više mlijeka za svoje kćeri. U tom životinjskom matrijarhatu, kćeri uče od majki, a da bi im ostale blizu što dulje, majke im “namjerno” daju slabije mlijeko, jer se onda moraju i češće hraniti. Sinovi, koje majke ne hrane tako često, imaju više vremena za igru i istraživanje, što im je važna vještina za trenutak kad će napustiti grupu. I za kraj, američko Društvo za plastičnu i rekonstruktivnu kirurgiju objavilo je 1982. godine kako “postoji značajna količina medicinskih informacija i mišljenja… koja potvrđuje da su male grudi doista bolest”.
Podijeli na Facebook
