Našu treću dobitnicu poznajete od ranije, po priči koju je objavila na portalu Najbolje knjige. Mariji Zalokar se ispočetka činilo kao lagan zadatak napisati zašto voli čitati, no “lagano” se onda pretvorilo u dvodnevno razmišljanje! Nagradili smo ju knjigom Stephena Frieda, “Muška posla”
Piše Marija Zalokar
Zašto volim čitati? Zato što ne vjerujem da na ovom svijetu postoji osoba koja ne voli čitati. Sklonija sam povjerovati da netko ne voli glazbu, nego knjige. Zvuk one slavne i prečesto korištene rečenice: “Ja ti nisam u životu knjige pročito”, na moje uši djeluje kao da netko struže vilicom po tanjuru. U istom trenu osjetim potrebu da poput proroka propovijedam svoju vjeru da se kroz knjige može proživjeti puno života i da osoba koja ne čita propušta svjetove koji su tako dostupni.
Ja čitam sve. Čitam beletristiku: krimiće, povijesne romane, tešku i laku književnost. Čitam čak i, božemioprosti, self help priručnike. U nedostatku bolje “literature” čitam čak i deklaracije s tetrapaka mlijeka. Članstvo u knjižnici je potreba nasušna, za kupnju knjiga se odričem mnogih “potrebnijih” stvari.
Volim miris nove knjige koju sam tek donijela iz knjižare. Volim ju odmotati iz onog tankog najlona u koji su ponekad umotane. Volim ih gledati kako se gomilaju na mojim policama, volim ući u stanove svojih prijatelja i zaplijeniti pola njihovog knjižnog fonda, jer me panika uhvati ako u kući imam manje od 10 nepročitanih knjiga.
Nikad se nisam zapravo zapitala kako je to počelo. Zašto ja volim knjige? Zato što je savršeno nelogično da na ovom svijetu postoji osoba koja knjige ne voli. Moje misli teku ritmom i jezikom zadnje pročitane knjige. Da nema toga, u glavi bi mi vladao košmar.
Oduvijek se pitam kako je u glavi osobe koja ne čita. Jedno od većih razočaranja u mom životu je bilo kada sam s 10 godina shvatila da ni jedan živ čovjek ne može živjeti toliko dugo da pročita sve knjige koje su ikada napisane. Bila je to faza “Pet prijatelja” i ostalih pustolovnih romana. Težak udarac na moje snove o tome kako ću proživjeti sve živote koji su ikada stavljeni na papir. Još uvijek, kad čujem da netko priča o knjizi koju ja nisam pročitala, ili još gore, da nisam nikad čula za autora, osjetim se blesavo i krivim sebe jer nisam odvojila više vremena za čitanje.
Čitati volim jer bez toga ne znam živjeti. Ponekad provedem noć uz knjigu. Negdje usput primijetim da je sunce pred izlaskom. Čitam, jer ne znam gdje bih se drugdje sklonila kad sve krene nizbrdo. Čitam jer tako mogu proživjeti neke druge živote, shvatiti neke druge strane medalje u situacijama u kojima sam se već našla.
Čitam jer ponekad, kad vani pada kiša, a djeca su mirna i igraju se u sobi, ne postoji ništa što bih radije radila. Ili kad je vani jako sunce. Ili kad je vani baš idealno vrijeme za sjesti na balkon uz knjigu. Zašto? A valjda se ne mogu sjetiti ničeg pametnijeg što bih mogla raditi.
Podijeli na Facebook
