Gustaw Herling-Grudziński (Kielce, 1919. – Napulj, 2000.), poljski je prozaist, esejist i novinar. Uz Gombrowicza i Miłosza najznačajnija je pojava poljske kulture u dijaspori. Rođen je u obitelji asimiliranih Židova. Na Varšavskom sveučilištu počeo je studirati književnost, no zbog rata je nakon dvije godine morao odustati. U jesen 1939. godine zajedno s prijateljima stvorio je podzemnu organizaciju Poljska narodna slobodarska akcija. Godinu dana kasnije uhitio ga je NKVD pod optužbom da je špijun. Dvije godine proveo je u sovjetskom logoru, nakon štrajka glađu bio je oslobođen te se potom priključio armiji generala Andersa. Nakon Drugog svjetskog rata postao je politički emigrant. Zajedno s Jerzyjem Giedroycem osnovao je časopis Kultura. Početkom 50-ih godina prošloga stoljeća radio je na Radiju Sloboda u Münchenu, a od 1955. živio je u Napulju. Autor je metafizičkih priča i alegorija, često s elementima krimića, na liniji Poea i Hawthornea. Kao najvažnije njegove knjige kritika ističe zapise o sovjetskom logoru “Drugi svijet” (Inny świat, 1951., s predgovorom Bertranda Russella) i “Dnevnik pisan noću” (Dziennik pisany nocą, 1973., 1980., 1984., 1989. i 1993), koji je vodio više od dva desetljeća. Najdojmljivijom njegovom novelom smatra se “Bijela noć ljubavi” (Biała noc miłości, 1999).
Podijeli na Facebook
