Ivo Štivičić (Rešetari kraj Nove Gradiške, 1936.) studirao je na Pravnom fakultetu i na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Pisao je kritike u Studentskome listu i na Radio Zagrebu, a na Televiziji Zagreb radio je od 1958. Godine kao dramaturg, scenarist i urednik. Bio je i savjetnik za umjetnička i dramska pitanja glavnog urednika Hrvatske televizije. Adaptirao je za televiziju brojne drame i pisao originalne scenarije, po kojima su radili vodeći televizijski i filmski redatelji, poput Eduarda Galića, Ivana Hetricha, Marija Fanellija i Nikole Tanhofera.
Štivičić vrhunac svoga stvaralaštva doživljava 1970. godine kao scenarist kriminalističko-ratne igrane serije Televizije Zagreb "Kuda idu divlje svinje", djela iznimno uvjerljivo koncipiranih likova i jedne od najboljih hrvatskih televizijskih serija uopće. Karijeru u osamdesetima obilježili su mu serija "Putovanje u Vučjak" i igrani kino-film "Horvatov izbor". Od ostalih njegovih važnijih televizijskih scenarija svakako treba spomenuti sljedeće: "Svadba" (1959), "Gola cesta" (1961), "Vučjak" (1961), "Pijana noć 1944." (1962), "Kandidat smrti" (1963), "Mokra koža" (1966), "Zatezanje konopca" (1967), "Kokošari" (1968), "Karmine" (1977), "Puška u cik zore" (1981), "Brisani prostor" (1981), "Tamburaši" (1982), "Uskrsnuće nade" (1996). U novije vrijeme piše i kazališne drame – "Pijana noć 1918." premijerno je izvedena 2007. godine, a "Shakespeare u Kremlju" 2013.
Bio je urednik Dramskoga programa HTV-a, a na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu predavao je televizijsku dramaturgiju. Na Hrvatskoj je televiziji radio sve do 2000., a iste je godine dobio Nagradu za životno djelo "Ivan Šibl" za televizijski rad. Dobitnik je i Nagrade grada Zagreba i Nagrade Vladimir Nazor. Članom Društva hrvatskih književnika postao je 1966. godine, a objavio je i knjigu dramskih tekstova "Ratnici" (1968).
Podijeli na Facebook
