Da Ivo Štivičić nekim slučajem nije napisao doslovno ništa drugo osim scenarija za televizijsku seriju "Kuda idu divlje svinje", hrvatska kultura svejedno bi mu bila dužna kao malo kojem našem piscu u prošlom stoljeću. Prethodna je rečenica, međutim, mač s dvije oštrice: "Divlje svinje" svojom su veličinom, genijalnošću i uspjehom nepravedno zasjenile gotovo sve ostalo veliko i važno što je Štivičić napisao za televiziju. Nije to nikakva endemska pojava kad je riječ o opusima pisaca, prije je to pravilo nego izuzetak, pa ne treba nad time žalovati i lamentirati. Nepravdu treba ispravljati, a ova knjiga čini baš to. Četiri Štivičićeve ratne drame – "Apel" (1965), "Kokošari" (1968), "Puška u cik zore" (1981) i "Tamburaši" (1982) – dokaz su da hrvatska kultura tom čovjeku duguje mnogo više nego što se čini na prvi pogled. (Ivica Đikić)
Podijeli na Facebook
