Jože Pirjevec

Jože Pirjevec djetinjstvo i mladost proveo je u Trstu, gdje je i rođen 1940. godine. Odrastao je u obitelji koja mu je ucijepila snažnu ljubav prema domovini, iako su se nakon rata, zbog odbojnoga stava prema Titovu režimu, odselili iz Sežane. Nakon završenoga studija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Trstu, studij je nastavio na Normalki u Pisi, elitnoj talijanskoj visokoj školi, koja mu je otvorila prozor u svijet. Diplomirao je povijest radom o odnosima između slovenskih i talijanskih domoljuba u doba Risorgimenta. Potom je pohađao Diplomatsku akademiju u Beču, a 1978. godine doktorirao je na Ljubljanskom sveučilištu. Od 1971. godine predavao je povijest Istočne Europe na Sveučilištu u Pisi, a kasnije je isti kolegij, odnosno povijest slavenskih naroda, predavao u Trstu i Padovi, gdje 1986. godine postaje redovni profesor. Od 2011. godine predaje modernu povijest na Fakultetu za humanističke studije u Kopru, a surađuje i s tamošnjim Znanstvenim i istraživačkim centrom. Svoj je rad posvetio proučavanju međunarodnih odnosa, što ga je odvelo u velika znanstvena središta: Beč, München, London, Moskvu, Rim, Pariz, Berlin, Washington, New York, Boston, Prag, Varšavu, Oslo, Beograd, Zagreb, Ljubljanu. To su mu omogućile prestižne stipendije, od kojih valja prije svega spomenuti stipendiju Zaklade A. von Humboldta. U zadnjih trideset godina, osim brojnih članaka, objavio je i devet monografija, koje su u prvom redu posvećene povijesti na prostoru Slovenije i Jugoslavije u 19. i 20. stoljeću. Njegov je rad nagrađen u Italiji i u Sloveniji, gdje mu je 2007. godine komisija Zoisove zaklade dodijelila naslov ambasador znanosti. Već je niz godina član Slovenske akademije znanosti i umjetnosti. Za njegov angažman na društvenom polju, Savez udruženja boraca dodijelio mu je 2011. godine Povelju Saveza udruženja boraca NOB-a Slovenije.