Krešimir Nemec

Prof. dr. sc. Krešimir Nemec rođen je 29. svibnja 1953. godine u Županji. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao 1977. godine (grupe: Jugoslavenski jezici i književnosti i Komparativna književnost). Magistarsku radnju obranio je 1981., a doktorsku disertaciju (Integracija i organizacija diskurzivnog u suvremenoj pripovjednoj prozi) 1985. godine. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu zaposlen je od 1979. godine u zvanju asistenta, zatim docenta (1986), izvanrednoga profesora (1991) i redovitoga profesora (1996). Od 2001. godine redoviti je profesor u trajnom zvanju. Predstojnik je Katedre za noviju hrvatsku književnost od 2006. Za člana-suradnika HAZU izabran 2000. godine; za redovitoga člana 2008. Od 1986. do 1988. bio je predavač hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu Ruhr u Bochumu; 1999. i 2003. godine predavao kao gost na Sveučilištu Humboldt u Berlinu, a šk. god. 2004.-2005. radio kao gost-profesor na Sveučilištu u Klagenfurtu. Objavio je više od 150 znanstvenih radova u zemlji i inozemstvu. Priredio za tisak djela brojnih hrvatskih pisaca (Šenoa, Gjalski, Kovačić, Kozarac, Becić, Lorković, Zagorka, Nehajev, Majer, Sudeta, Andrić, Krleža, Desnica, Cvitan, Stahuljak i dr.). Neka od djela koja je napisao: “Pripovijedanje i refleksija” (1988), monografija “Vladan Desnica” (1988), “Povijest hrvatskog romana od početaka do kraja 19. stoljeća” (1994), “Tragom tradicije” (1995), “Povijest hrvatskog romana od 1900. do 1945. godine” (1998), “Mogućnosti tumačenja” (2000), “Leksikon hrvatskih pisaca” (Autor koncepcije i urednik za noviju hrvatsku književnost, 2000), “Povijest hrvatskog romana od 1945. do 2000. godine” (2003), “Putovi pored znakova. Portreti, poetike, identiteti” (2006).