Grčki pisac (Atena, oko 430. – Korint, oko 355. pr. Kr.). Iako rodom Atenjanin, bio je protiv atenske demokracije i prijatelj i učenik Sokratov, pa kada je Sokrat pogubljen, postao je najamnim ratnikom neprijatelja Atenjana Kira Mlađega. Napisao je povijesna djela, od kojih su najvažnija "Anabaza" (Kyru anabasis) i "Povijest helenska" (Hellēnika), filozofske rasprave "Uspomene na Sokrata" (Apomnēmoneumata Sōkratus) i "Gozba" (Symposion) i svojevrsni odgojnoobrazovni roman "Kirupedija" (Kyru paideia). Kao povjesničar uveo je u izlaganje portrete osobe, a u filozofskim spisima nije originalni mislilac, nego pokušava povezati Sokratovo učenje sa spartanskom političkom organizacijom. Osporavan je tako kao filozof, no zbog preglednog i jasnog izlaganja svi su njegovi spisi cijenjeni kao uzorna jednostavna proza. U "Kirupediji" lik je vladara obrađen u smislu piščevih nazora o religiji, etici i politici, a zbog slobodne književne obrade često se, osobito u starijoj znanosti o književnosti, smatrao jednim od prvih romana europske povijesti književnosti. I iako su razlike između Ksenofontova djela i novijeg europskog romana vrlo velike, opsežna književna obrada jednog lika i njegovog odgoja i nazora u znatnoj je mjeri utjecala i na kasniji razvoj europske književnosti (Milivoj Solar, Književni leksikon, 2. izd., str. 265).
Podijeli na Facebook
